Marjan Hajnal

540111_10152132219084068_1880480713_n.jpg

 

.

PODKAMENI SNIVAČ

 .

O meni nisu rekli

čak ni naslutili nisu

koliko sam duboko zakopan

grdnom stijenom pritisnut

odbačen do samog dna ambisa

bez milosti i bliskog svoga

gdje se ne zna ni za Crnog

ni za Boga .

 .

Dobar da sam bio neki rekli su

zao da bih bio drugi htjeli su

a ni ovi ni oni znali nisu da sam bio

samo sjena vremena

gore od Prometeja

bez pomilovanja

na nebesku hrid okovan .

 .

Sada lutam i sanjam moje svanuće

Sunce pred dlanovima

malo , cijelo zagrljeno rukama

toplo , samo moje ,

bar ovoga trenutka

dok sanjam .

 .

Pustite me , molim vas ,

još malo da sanjam

i ne kradite moju stijenu

moj pokrov

moj dom

moju sjenu .

Ne prenosite nikuda moj kamen

prevelik je grijeh

nije to muzejski dekor .

.

Ne prekrivajte zemljom ono što je još od neba

i ne iznosite na svjetlo ništa

što zemlji već pripada

ne dirajte ni faraona , ni Vikinga

ni kralja , ni prosjaka

ni Maje , ni samuraje

ni nas Dobre

snene

bosanske .

 .

Jednom , ipak , dok i samo nebo spavalo je ,

meni usnulom , uzeste ga ,

iz njedara majke zemlje iščupali , oteli ,

moj kamen bijeli …

Meni

koji glasa nemam …

.

Vi ! O , vi , bez savjesti ,

nemišljenjem što mislite i tek nedjelom govorite,

imena da nemate !

Ako kamen ne vratite

kako ću bez njega snivati ?

 .

Od tmine vaših paklenih umova

sagorjeću na vječnoj hladnoći

u noći tegobnoj  ,

bez Mjeseca .

Zar ne znate … ?

Zar nikada ne sanjate … ?

Zar ništa drugo sem jave košmarne nemate … ?

 .

Sada ne biti je biti

a biti je sanjati .

Ako ne sanjam nisam bio , niti ću biti

i ne znam , bez kamena ,

kako snivati ?

Ja

koji koplja bojao se nisam

sada …

 strah me je …

 .

Kako će me prijatelj bez kamena pronaći ?

Gdje će cvijet staviti

i kako ću moj grijeh okajati

ako nisam pritisnut stijenom strašnom

što me mori ,

ali

i čuva

od svih što prekopavaju svetinje ?

 .

Vratite mi dragi kamen moj

i ne samo moj .

Odnijeli ste odmorišta i zaklon

moje djece

i mojih pradjedova

    mojih dragih susjeda …

 .

To nije samo kamen !

U njemu je moje srce

koje pati zatočeno

kažnjeno ,

u njemu je svjetlost moje duge

moje nade

moje tuge .

U njemu su najtiše pjesme , ikad ispjevane .

Prislonite uvo i čućete moj smijeh .

Dotaknete li moj kamen , bez zlobe ,

dotakli ste uspomene na ljubav

stidljivu

iskrenu

  prvu i zanosnu …

 .

Dvostruko me pokradoše .

Oni koji mi kamen oteše ,

rekoše :

“ Samo kamen to je ,

eksponat dobar ,

   prenesimo ga … ”

 .

Uzeli su ga .

Ništa nije krađa

i ništa sveto

i ništa zlo nije

za ništavne , kakvi su bili i oni

koji mene nekad kukavički presretoše

na mojoj zemlji

   i moje Sunce ugasiše …

 .

U planini

poljana okružena vijencem borova

plače bez kamena kog su odnijeli

za dekor prljave bučne ulice

da se ubice iza njega kriju

da i njega

kamen

izranjave i ubiju

i moje srce u njemu .

Zar ne znaju da je to krov

za moj podzemni dom ?

Zar su izabrali taj moj krov da odnesu ,

mojom kaznom

i mojim prokletstvom da se igraju … ?

Zato vi Bošnjani davnašnji ,

koji niste oni , vi Dobri , moji ,

možda ne tako daleki ,

vratite mi moj kamen nadgrobni

da ne bih bio tako nezaštićen

zaboravljen i sam

daleko od moje braće

i borova

i vukova

i snjegova

i svitanja

i vjetrova

i cvjetova plavih nježnih

u kosi moje drage

što me sa sjetom

i čudnim predosjećanjem grlila

pored potoka

ispod borova

u uzglavlju Kamena

u kojem će klesar

kad me više nikad ne bude

zatočiti moj smijeh

moju suzu

moju dušu

i moju ljubav – jedini moj grijeh .

 .

Sarajevo, 12.07.2001.

 

________________

Povodom pomijeranja i uklanjanja stećaka s njihovih vjekovnih staništa, u svojoj knjizi “Magle i daljine” napisao sam protestnu poemu “Podkameni snivač”. Prethodno se nisam ozbiljnije bavio umjetničkom ili političkopovijesnom pozadinom tema vezanim za Bogumile, dok jedno jutro nisu osvanuli stećci pred mojim Filozofskim fakultetom u Sarajevu. Ko ih je donio i sa čijim odobrenjem? U meni se pokrenula lavina bola i pobune protiv tog čina. Dugo su se u podzemnim spiljama mojih genskih i karmičkih spona s  časnim i nedužnim Bogumilima oblikovali tokovi kojima je tiho ponirala i opet se rađala rijeka kružnog toka. U međuvremenu sam shvatio da “Kameni spavač” Maka Dizdara nije samo u stanju pasivnog spavanja već Aktivnog Snivanja, da on pomno osluškuje nadolazeću plimu pravde koja će prije ili kasnije zadesiti uzurpatore bogumilskog mira i da će biti kažnjeni svi ni koji su ih dvostruko ponizili i pokrali: prvi put na svirep način lišavajući ih života, i drugi put, oduzimajući im stećke. Ko ima pravo da pravi izložbu stećaka? Nije li skandalozno tvrditi, nema grobova? Nije li zdravije praviti kroz turističke šetnje posjete stećcima, umjesto ih dirati?

Upletenima u takve pothvate zasigurno se neće ukazati sreća.

“U Klovićevim dvorima 4. rujna 2008. u 20 sati otvara se prva izložba srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika – stećaka. Za izložbu je s lokaliteta u Dalmaciji izmješteno sedam originalnih stećaka ispod kojih se nisu nalazili grobovi. Uz stećke, predstavit će se nalazi u grobovima ispod njih (nakit, oružje, tekstil), gipsani odljevi iz Gliptoteke HAZU, među kojima je najupečatljiviji odljev najvećeg i najbogatije ukrašenog stećka iz Donje Zgošće kod Kaknja, kao i brojne fotografije. Za te srednjovjekovne nadgrobne spomenike vežu se brojna vjerovanja, od onoga da donose nesreću pa do legende da nerotkinje uz njihovu pomoć mogu zatrudnjeti. Najviše ih ima na prostoru BiH, a zatim u Srbiji i Crnoj Gori te kod nas.” (jl/tportal.hr petak, 22.8.2008.)

S početkom bratoubilačkog rata 1992. u Bosni, pitao sam se postoji li neka skrivena veza između bogumilske epopeje i epopeje stradavanja Sarajeva. Sigurno je da postoji. Odveć mnogo grijeha se stoljećima taložilo na ulicama tog grada. Sa svakom političkom i duhovnom imperijom (Rim, Bizant, Turska, Francuska, Austro-Ugarska, Njemačka, Rusija, Amerika, Iran) koja je epizodno defilovala, utičući svojim direktnim prisustvom ili je posredno ostavljala trag putem ideologije, destruiralo se i ruiniralo osobno biće podneblja i čovjeka bosanskog. Nema nikakve sumnje da je čovjek bosanski dospio do svog najsavršenijeg izraza u vrijeme finalizacije bogumilske tradicije, kada je i prekinuta naglo, u svom zenitu.

Prema svetkovanju subote ličili su na prve judeohrišćanske zajednice. Poštujući manihejski dualizam dobra i zla baštinili su Zarathuštrin zoroastrizam (zvjezdoznanstvo). Međutim, po svom osobenom izgledu, s kratkim perčinom na tjemenu, po svom principijelnom vegetarijanstvu i duhovnoj inicijaciji najnaprednijih članova, kao i po vjerovanju u reinkarnaciju i besmrtnost duše, nema nikakve sumnje da bogumilstvo svoje korijene duguje nečemu što se od strane njihovih poštovalaca ili nedovoljno poznaje ili svjesno ne priznaje. Radi se o odbljesku vedske prakulture. S obzirom da vedski putujući sveštenici imaju posebnu torbu i Bogumili su imali slične i po njima su ih nazivali Torbeši (persijski sufiks -eš dodaje se riječima koje imaju pogrdan smisao. Rječju “torbeš” označava se torbar, isposnik, monah, onaj koji hoda sa torbom na ramenu). Analogije sa vaišnavama, bhaktama, pripadnicima Hare Krišna pokreta su više no očigledne.

O tom uticaju Veda se toliko malo zna da i ne čudi što se mnogim elementima bugumilstva (životna filosofia, kultna ornamentika, astrologija) pripisuje mistika, iako je sve logično i zorno onima koji pokazuju malo više prosvijetljene sposobnosti za apsorbovanje vječito vrijednih vedskih istina. Da, Bogumili su bili neka nedostajuća karika koja je u srednjevjekovnom duhovnom vakuumu objedinjavala na jednom istom obzorju iskonsku tradiciju Veda s najpozitivnijim duhovnim dostignućima ranohrišćanke i staroperzijske kulture. Izvorno Hristovo nenasilje koincidira s dubokim tragovima Vedante i skupa navješćuju simboliku herojskog preživljavanja bića priklonjenog svom novom zavičaju, – bosanskom tlu, ozračju, šumama i vodama, – i predanosti ideji spasenja kroz uznošenje pravednih natrag k svome Tvorcu. Prihvatanje takvog stava moglo bi doprinijeti buđenju nade za bosanskog čovjeka. Povratkom na korijene nenasilja, putem tjelesnog i duhovnog pročišćenja, jedino se mogu zaustaviti moderni trendovi zastrašujućeg strmoglavljivanja u bezdušnost.

Gubitak osjetljivosti za patnju nedužnih bića uvijek po pravilu razultira nebeskom osvetom. Još se nije na povijesnoj mapi svijeta ukazalo mjesto na kom su činjeni delikti protiv humanosti i protiv prirode a da se na to isto mjesto nisu vratile i izlile vode božanskog bijesa, da se nisu dogodili razorni cikloni i zemljotresi, da nisu zagrmjele salve sveništećih plamtećih munja.

Niko od onih koji su (kao veliki župan Raške, Stefan Nemanja, 1113-1199, srednjevjekovni srpski vladar, kršten kao katolik) surovo progonili “sektaše”, “jeretike” Bogumile (Babune, Torbeše, Katare, Patarene, Albigenze…) neće naći ni ovozemaljski ni nebeski mir. Bogumilima su žigosali lica, sjekli dijelove tijela, mučili ih, spaljivali na lomačama s njihovim knjigama. A oni sami, nisu se branili. Kao jeretike su ih na isti način tretirali u krilu katoličanstva. Zatrveni u ime Hrista.

Uništavanje njihovih knjiga je razlog što se danas o Bogumilima toliko malo zna i što sve spoznaje o njima dolaze iz krivotvorenih podataka u spisima njihovih neprijatelja.

Teza da su Bogumili sami prešli na islam sporna je, jer je islam monoteistička religija i vjerovatnijim se čini da su manji ostaci već sistematski genocidno opustošenih bogumilskih zajednica jednostavno asimilirani u moćnije religije.

Iako je bogumilstvo zahvatilo Dalmaciju i Humsku zemlju, najprisutnije je bilo ipak u Bosni u kojoj su se ukrštali interesi Bizanta i Ugarske. Papa Inocent III poziva 1200. ugarskog kralja Emerika protiv Kulina Bana, te da njega i “sve heretike protjera, a dobra im zaplijeni”. Inocent III je 1208. pokrenuo križare protiv Katara u južnoj Francuskoj, u oblasti Rajmunda. Poslije dvadesetogodišnjih borbi Katare je savladao Simon de Monfort. U to se vrijeme u Bosni se nastojalo iskorijeniti herezu, pri čemu je glavni posao povjeren prosjačkim redovima, dominikancima i franjevcima.

God. 1461. kralj je u Rim poslao tri vlastelina-Bogumila u okovima da ih tamo ispitaju. Njihovo ispitivanje povjereno je kardinalu Juanu Torquemadi (stricu kasnijega poznatog velikog inkvizitora Tomasa Torquemade), koji je na temelju njihova saslušanja sastavio “pedeset zabluda manihejskih u Bosni”. Neke od tih zabluda su: dva su boga, jedan najveće dobro, drugi najveće zlo; prvi je stvorio nevidljivi, a drugi vidljivi svijet. Odbacuju Stari zavjet zajedno s prorocima, a isto tako i spise crkvenih otaca. Odbacuju kult Marije. Uče da je Hristos samo prividno imao čovječje tijelo i da zapravo nije ni trpio ni umro. Preziru crkve i zovu ih sinagogama Sotone. Upotrebu svetih slika smatraju idolatrijom, ismijavaju poštovaoce svetaca i njihovih moći. Osuđuju službu božju i sve crkvene sakramente i krštenje. Poriču uskrsnuće tijela, jer ono potiče od Sotone. Poriču svaku vlast crkvi. Negiraju da postoji čistilište. Zabranjuju upotrebu mesa, jaja i mliječnih proizvoda. Zabranjuju svaku zakletvu. Poriču svjetovnim vladarima pravo da izriču smrtne kazne.

Nema sumnje da je bogumilstvo asimiliralo brojna učenja te je imalo i svoja odstupanja od originalnih korijena, ali, ako bi se bar i uslovno bogumilske propise življenja moglo nazvati zabludama, nije teško zaključiti koliko su tek velike zablude onih koji su Bogumile tako surovo kažnjavali i progonili. Iako sami Bogumili nisu kleli protivnike svoje, ipak se s vremena na vrijeme neka karmička kletva spuštala na gradove i sela u kojima su oni pošteno živjeli na svojim dobrima, pružajući primjer što znači biti dobar susjed. Nažalost, njihovi susjedi, ovapnjenih srca i umova, ogrezli samo u krv, pohlepu, bezdušnu zaslijepljenost, bezosjećajnu nemilosrdnost i varljivo sladostrašće, ne htijući promijeniti ništa u svojim lošim navikama, nisu mogli ni htjeli prihvatiti nikakve uzore. 

 

Advertisements

Komentariši

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s