VRČ MIRA U OSVITU DIVLJINE

Raduj se i spokojan budi Gordi

Iza tebe neće se gorditi

Bronzana bista

Bio si vazduh

Bio si rijeka

Bio si ptica

Bio si kesten

Bio si osvit divljine

Bio si nečujni pad ranjene srne

U gaju koji tuguje i ne želi da olista

Ostani     u skrovištu svom dalek znancima   starim

Oni        koji bi sada htjeli tebe da otkriju i     prisvoje

I poprsje       bronzano neko staro tebi da        prekroje

Još         jednom prognali bi utihnuli gorski       lahor

 Sa           bijelih toplih krila usnuloga    runolista

Ne vjeruj im ako te traže da te slave

Lovorike neka krase njihova poprsja i glave

Raduj se Gordi i ostani dalek znancima što misle

Kako bi te dobro od zaborava čuvala patinasta bista

Ni ljeti ni kada zasnježi neka te se niko od njih ne sjeti

Nije za tebe Gordi Divlji znamenje prolazno – krhka figura

Koju svaki zlotvor može da ruši prekraja osvaja i obesveti

U bolu bezimenih jadnih pretapana i kaljena – skulptura

Raduj se Divlji Gordi jer nestaćeš uz bljesak meteora

U vrču mira koji ne tamni ostaće toplina tvoja čista

Ostaće tek pjesma i svjetlost poludragog kamena

Zagubljenog u prastarom zaboravljenom gradu

Malim pticama umjesto gnijezda da ih grije

Da im u tjeskobnom sumraku svijeta

Umjesto jutarnjeg cvrkuta blista

Advertisements

Komentariši

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s