RECENZIJA KNJIGE DINE ALENDARA “MEMOARI NEDOŽIVLJENOG VREMENA”

mr. sci. Marjan Hajnal

Dino Alendar 

MEMOARI NEDOŽIVLJENOG VREMENA

Kada bi se nadvremenim moglo živjeti, rezultanta oprostorenosti oduhovljene materije zvala bi se Dino Alendar.

Kada bi se duševnošću prožela percepcija prostora, kustos u galeriji doživljenog bio bi Dino.

Ako bi se iz memorisane građe vagabundstva mogao izdvojiti lik koji prkosi prolaznosti ovjenčanoj lažno-konvencionalnim moralom, taj lik bio bi Dinin, katkad zamišljen, najčešće ozaren rijetko viđenim osmijehom.

Dino je znao za sućut, kao svjetionik bdijući nad morem bezosjećajne mase.

Spontan, iskren, panteist, kozmopolit, to je bio vječiti putnik, fotograf, zaljubljen u ljubav, Dino Alendar.

Jedan od prvih u svom društvu s potpuno razvijenom ekološkom sviješću i odgovornošću prema svakom obliku postojanja.

Sanjar i putujući pustolov čija se čarolija snova pretvarala u odsanjanu kilometražu njegovog be-em-vejca, od milja zvanog Dedo.

Za razliku od mnogih hedonista, Dinina sklonost ka ugođaju nesputanosti, izranjala je ispod saga socijalne presije, kao odgovor na nju, grubu, politiziranu, nehumanu.

Njegov hedonizam bio je suprotnost vulgarnom hedonizmu bez osjećanja pripadnosti, bez finoće idejnog zaokruženja, bez adekvatnog tempa.

Amorfnoj kakofoniji odupirao se svojim cinizmom, i bijegom od svih grubosti. Kao i svi čijim je umom dominirala sloboda.

Sloboda je osnovna kategorija u Alendarovom svjetonazoru i njegovoj potrazi za blaženstvom. Otkrivajući ih, nijedna geografski udaljena tačka nije mu bila nedostižna. Putovao je kroz Indiju, Europu, sjeverom Afrike. I nikada mu nije predstavljalo teškoću sklapanje novih poznanstava. Naprotiv, u njegovom pogledu i spontano-mirnom koraku, ljudi su prepoznavali istinskog putnika-hodočasnika, među mnogim slučajnim, nedomišljenim, na svom putu bez jasnog cilja.

Dino je i u besciljnosti uspijevao pronaći cilj. Neko čije su moreplovačke navigacione koordinate ljubav, dobrota, blagost, plemenitost, humanost, ni ako se za tren zagubi u košmaru i oluji, nikad ne zaluta i uvijek pronalazi izlaz.

Nažalost, Dinina mora života, kojima je hrabro plovio, često su bila olujna. Jedno takvo ga je i odnijelo, talasima koje dižu oni užurbani, bez savjesti i skrupula. Njegov Dedo je pao, i Dino je otišao, kao vitez pokošen sa svog vjernog, čelikom oklopljenog konja.

Autobiografski roman „Memoari nedoživljenog vremena“ pojavljuje se zahvaljujući čuvanju sjećanja na sina, brata, prijatelja. To su zapravo memoari koji govore o doživljenom i onom što bi njihov autor doživio da je još potrajao njegov put. Ali ono što je ostalo, monumentalno je i svojom intencionalnošću upućuje na psihologiju viđenja i analiziranja karaktera, pri čemu se uočava Dinina sklonost da posmatra i s lakoćom razumijeva ljudske prirode koje upoznaje tokom svojih putovanja.

Ne manje bitna je perceptivna sposobnost, vizualni obuhvat Univerzuma, kom autor uvijek iznova pridaje značaj kao božanstvu. Opažanje promjena na nebu podrazumijeva stopljenost s njim. Udružen sa svojom BMW mašinom kojoj poklanja pažnju kao prema živom stvoru, Dino plovi preko pješčanih dina i morskog žala, jednako vješto kao i tokovima asfaltnih rijeka, poučavajući čak i druge da ovladaju tim strojevima-savremenim konjima. Kao i uvijek, djetinje radoznao i nesebičan, on prekoračuje postulate vjera i nacioloških normi, opredijelivši se nepogrešivo vođenom intuicijom za samo jednu religiju, religiju slobodnog života, bez trauma i nametnutih okvira.

Pored analitike prostora, Dino u svom promatranju živog albuma pronalazi dovoljno mjesta za analizu ljudskih karaktera. Uzvratno oduševljenje ljudskim blagodarjem, gostoljubljem, predusretljivošću, plemenitošću jednostavnih ljudi, ono je što nam Alendar otkriva i na što nas višestruko upućuje i na što nas obavezuje. To je kripto-etika, koja se nazire pod prvim slojem hedonistike. A ova posljednja, iako na prvi pogled prenaglašena, ne otkriva ništa drugo do prirodni erotizam kog se bezrazložno ustručavaju umovi zaogrnuti plaštom otuđene civilizacije. Dino taj plašt u staro-antičkom stilu odbacuje, njegova retorika je erotično-naturalna, onakva kakva u svojoj biti jeste, prisutna i u vokabularu onih koji je licemjerno sputavaju i ne ispoljavaju.

U oba slučaja, i kad je riječ o ambijentu, i kad zapaža psihološke konture likova s kojima stupa u kontakt, Dino koristi istu foto-tehniku, umijeće kadriranja. A njegovi snimci su egzotični, nesvakidašnji, katkad groteskni, najčešće miroljubivi, uvijek adekvatni percipiranim i analiziranim subjektima i objektima.

Dinin etički stav ne poziva na sljedstvo. U svom maniru, opredijeljen za slobodu, on eksplicite osuđuje svako pretjerivanje i pad u ekstremizam samovoljnosti. To je veoma značajan detalj kojeg treba uočiti. Tim svojim gestom on jasno ukazuje da nije podanik i zagovornik vulgarne anarhije. Naprotiv, Dino Alendar je bard filosofie nenasilja i u tome je suština njegovog opredjeljenja za estetiku življenja.

Duhom slobode natopljena je galerija njegovih živopisnih slika sa kojih dopiru zvuci solo-gitarskih sekvenci Santane, Hendrixa, ili fantazmagorije Tangerine Dream-a, kojima se Dino oduševljavao uživo, dok mnogi njegovi vršnjaci nisu ni znali o njima. Ukratko, Dino je išao par koraka prije svih, živeći kroz vrijeme, drugima uskraćeno, neuhvatljivo, nedostižno.

Svima koji smo poznavali Dinu ostaje sjećanje na njegov čvrst stisak ruke i njegov neiskvareni dječački osmijeh, pun poštovanja, vjere, nade i pouzdanosti u dobrotu kojom je i sam zračio.

Mi ne znamo kojim morem sada plovi, ili se nekim novim Dedom kliže Dino preko dina, – cerekajući se (kako bi on rekao) svojim nestašlucima, ili, sjedeći u sakralnom zanosu ispraća dan zagledan u Sunce, tog purpurnog ratnika, da bi putujući galaktičkim stazama, s osvitom, u metafizičkoj ekstazi, nalik drevnim mudracima, dočekao istog vjernog pratioca.

Za utjehu i priliku da se putem nje ukaže počast prijatelju, sa zahvalnošću se može izdavaču preporučiti ova nesvakidašnja estetički zaokružena galerija književno uobličenih slika velikog strasnog zaljubljenika u život, Dine Alendara.

Bat-Yam, 29. 8. 2011.

Advertisements

Komentariši

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s