Marjan Hajnal

OPAMEĆIVANJE RASPAMEĆENIH

NA NESLUŽBENOM PUSTINJARENJU PO BLISKOM ISTOKU

Poštovani Bosanci i prijatelji jedinstvene Republike Bosne!

Ja sam nepopravljivi sanjar i ne zamjerite mi ako povremeno sebi umišljam da imam pravo nešto da vam kažem. A možda i mogu, jer, biće da sam pod ovim briljantinski ozvjezdanim pustarama levantinskim, nešto naučio, vidio, doživio, osjetio promjenu u bivstvujećem i u neklasičnom poimanju toka vremena. Taman sam toliko daleko od Bosne da mi uvijek dobro dođe predah u Istanbulu, gdje presjedam u drugi aeroplan za Sarajevo, a dovoljno daleko da zaboravim da sam, ja, stari alpski penjač slobodnog stila, počeo zazirati od visine, a posebno od strmog forsiranog ateriranja pod Igmanom, nedaleko od Vrela Bosne, koje mi je simbol postojanja.

Što sam stariji više volim Bosnu, i sve više grdim i psujem one koji se usudiše da po njoj razbacaju mine i počine sve druge nečastive anticivilizacijske rabote.

Ako vam i nije po volji da čitate moje kletve na račun kleronacista, znajte da ni meni nije drago o njima ne samo da pišem, ne volim ni da razmišljam. Ali, oni su, nažalost, tu, vrebaju uvijek budni, slugani Kerberovi. Umjesto da kreiram haiku, slikam, vozim bicikl, ili da s prijateljem razmjenjujem misli o Empedoklu, ja o dušmanima. No, ima nas puno koji moramo upravo o tome, i o đeneralu. Đavo ga nosio, što ga je, kao i Pavelića, rođenjem podvalio Bosni.

Kada se 50.000 potpisa usmjeri na pravo Fate Orlović da u svojoj bašti uživa u miru, i od uvažene demokratične javnosti prihvati se činjenica da gospođa Orlović može mirno i dostojanstveno provoditi dane i noći bez strepnje od povampirenja nametnutih simbola i blasfemičnih obrisa skandalozno bespravno podignutog vjerskog objekta na njenoj zemlji, biće to znak da je Europa stvarno demokratska u onoj mjeri u kojoj želi sebe da predstavi. Na isti način trebamo ustrojiti i obezbijediti pravo svakog postradalog na ratne reparacije. Treba tužiti međunarodnim sudovima pravde sve strane koje su učestvovale u zavjeri protiv Bosne i u agresiji na nju.

Moramo preći s riječi na konkretnu akciju. Sve drugo predstavlja apstrakciju, zastarjevanje, razvodnjavanje i prepuštanje Bosne na milost i nemilost onima koji su se pokazali kao nemilosrdni. Za svoje pravo civiliziran čovjek ne treba nikoga da moli.

Tražimo da se osude svi vinovnici genocida, svi inspiratori, jataci, financijeri i sljedbenici Ratka Mladića, najvećeg balkanskog krvnika poslije Drugog svjetskog rata.

Ludi sadist i zlotvor naređivao bi svojim sumanutim bezosjećajnim alkoholiziranim artiljercima sa obronaka Trebevića i Crepoljskog: “Raspameti!”

Imao je kao građanin SFRJ i akademac JNA sve socijalne privilegije, poput svih potčinjenih i nadređenih bludničara i bludnica oko njih, raspoređenih svuda, od školskih kabineta do Vrhovne komande. Školovao se na račun rudara i topioničara, zemljoradnika i invalida rada, uživao sve povlastice Titovog socijalizma, a onda se preokrenuo u svoj pravi demonski oblik. I sad neko govori o najboljem generalu. Nije on general, već đeneral, usavršeni sljedbenik osuđenog četničkog komandanta Draže Mihajlovića.

Prvi korak kod hapšenja, od zakona odmenutih oficira, prema svim kodeksima vojne časti je – ražalovanje. Oduzimanje svih činova i odlikovanja. Predsjednik Srbije Boris Tadić taj postupak ne poznaje? Ili je Boris, kako mu i ime kaže, također neki prikriveni borbeno nastrojeni bori-s, ili rastrojeni, protiv civilnog i ratnog prava orijentirani opsjenar i licemjer? Sigurno jeste, a hapšenje đenerala je samo predizborni poen.

Na Trgu Republike u Beogradu skandiraju se genocidne poruke. Ekstremnim nacistima se mora reći da im je vođa psihopat koji će u Hagu imati ličnog psihijatra, istog onog iz vremena raspamećivanja nedužnog naroda. Obojica su psihopati. Dabić zadužen za njegoševsku ideologiju, đeneral za karađorđijansku vojnu egzekuciju.

Komadić svjesnog humanoida je kriv.

Kriv je za psihocid.

Kriv je za urbicid i ekocid.

Kriv je za kulturcid.

Kriv je za silovanja.

Kriv je za prosutu dječju krv i krv svih nedužnih građana Sarajeva.

Kriv je za razaranja sela i poljoprivrede.

Kriv je za glad.

Za oskudicu i strah.

Za patnju i neizvjesnost.

Za čekanje onih koji se nikada nisu vratili.

Kriv je za genocid u Srebrenici.

Kriv je za Knin, Zadar, Mostar, za Manjaču i Omarsku…

Kriv je za okupaciju i raščlanjenje nezavisne države RBiH.

Kriv je za pljačku državne imovine BiH i privatne imovine njenih građana.

Kriv je za veleizdaju.

Ali, ne zaboravimo i sve one koji su ga blagoslovili, posebno Pavla, Kačavendu, Amfilohija…
Svi skupa, s Tuđmanom, Miloševićem, Karadžićem, Ćosićem, Adžićem, Kostićem, Buhom,… krivi su za rasulo naroda Bosne i Hercegovine svuda po svijetu.

Pod geslom: “Raspameti!” raspamećivali su mirne građane koji nikom nisu bili nizašta krivi, a bolesni demonski poluumovi govorili su o osveti.

Kome se osvetiti? Tek rođenoj djeci? Njihovim bakama-nanama? Radnicima? Penzionerima? Žednima koji su otišli po vodu? Domaćicama na Markalama?

Ne zaboravimo: krvnici su imali pomagače koji su “samo izvršavali naređenja”. Sada te ništarije govore o “genijalnom” vođi. Ne znaju bijednici da samo ono što je humano može biti talentirano, inteligentno, pa i genijalno. Svaki drugi oblik “pameti” je dekadentan, autodestruktivan i opsesivno-grandomanski maliciozan. Što je antihumano ne može biti inteligentno, ali može biti ukorijenjeno u sotonskoj sofistici i zlodjelu urođenog sadiste.

Ovo su dani diferenciranja ljudskog od neljudskog.

Pogledajmo ko podržava manijačko mračnjaštvo: nadri-glumica, fanatično ukrivoslavljena Ivana Žigon, na sramotu svome pokojnom ocu Stevi Žigonu koji je preživio koncentracioni logor Dahau. Zlotvora slavi i druga glumica, Šešeljeva radikalka Lidija Vukičević, poznata lujka iz nazovi-“Boljeg života”. Uništili su najbolji tuđi život, mladost jedne neovisne, slobodne, susjedne zemlje.

Naravno, za njih je sav užas rata bio gluma, teatar, prilika za razonodu.

Dobri prijatelji, okupljeni idejom jedne i jedinstvene Bosne, ne dopustimo da nas ikada više zavede neki Morion.

Ne znaju on i njegovi monstruozni “šahisti”, i nikada neće shvatiti, “Kto je ta, šta je da prostiš, gdje li ta, odakle je ta, Bosna”...

Ali, mi znamo, i nemojmo zaboraviti. Našu Bosnu, jednu i jedinu.

——————————————————————————
Napisao sanjar, sanjajući uvijek samo Bosnu

Marjan Hajnal

Bosanac na dvadesetogodišnjem neslužbenom pustinjarenju po Bliskom istoku

1.6.2011.

About bosanac1v

Humanist, publicist

Komentariši

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s