Atif Kujundžić

Atif Kujundžić, književnik. 75 300 Lukavac. Ulica Patriotske lige 4/1.

Telefon: +387 61 734 977, +387 35 570 180.

E-mail: kujundzic@gmail.com

_________  BOSNA i HERCEGOVINA   _________

______________________________________________________________

ANTIFAŠISTIČKA  BORBA

RES, NON VERBA!     

(Preuzeto sa:   http://tacno.net/Novost.aspx?id=20809#.UJphxjVz8CM.gmail)               

Donosimo prijedlog za razmišljanje (platformu za program) ali i isticanje jedne ideje za raspravu:

DONIJETI ZAKON O ZABRANI ORGANIZIRANJA RADI FAŠISTIČKOG DJELOVANJA

FAŠISTIČKA IDEOLOGIJA I NJEZINI SASTAVNI DIJELOVI – RASIZAM, SEGREGACIJA, DISKRIMINACIJA PO BILO KOJOJ OSNOVI I NJIHOVO PRAKTICIRANJE U BILO KOJOJ VARIJANTI, RADI OBEZBJEĐIVANJA OSNOVNIH LJUDSKIH PRAVA NA MIRAN ŽIVOT I SLOBODU – ZABRANJENI SU ZAKONOM.

* * *

UVOD

/DVA STRAŠNA ISKUSTVA/

* * *

Najstrašnije iskustvo fašističke zloćudne misli i pošasti svijet je doživio otjelotvoreno kao ambiciju nacionalsocijalizma /Adolf Hitler i Njemačka/ u pohodu da sa silama osovine /Rim – Berlin – Tokio/ ovladaju svijetom tokom Drugog svjetskog rata.

Tragična i nehumana iskustva doticaja i koketiranja s fašističkom idejom doživjele su i brojne zemlje izvan sila osovine kojima je iskustvo Adolfa Hitlera u nekom aspektu izgledalo efektno i interesantno: Engleska, Sjedinjene američke države, Sovjetski savez, kao i brojne manje zemlje koje su pristupale Trojnom paktu a kasnije zajedno sa pomenutima – našle se u antifašističkoj koaliciji i zajedno u krvavom ali pobjedonosnom pohodu protiv fašizma.

Najstrašnije fašističko iskustvo, dogodilo se kao sraz fašizma i antifašizma, također u Drugom svjetskom ratu. Saveznici su silom svoga oružja u koaliciji protiv fašizma pretvorili u prah i pepo sile osovine. Ta je činjenica više desetljeća ostavljala dojam o tome da je fašizam definitivno i jedanput zauvijek poražen kao ideja i materijalna snaga u svjetskim razmjerama. Razvoj događaja poslije Drugog svjetskog rata, išao je u prilog takvom stavu. No, pokazalo se: zlo nije mrtvo. Zlo ne miruje. Model antifašističke borbe i pobjede nad fašizmom u Drugom svjetskom ratu, bio je nužan i adekvatan jednom povijesnom trenutku. Efikasnost tog iskustva ovjekovječila je antifašiste, a dovela u zabludu svijet.

Naprotiv, u bezbroj inačica zlo ubrzo počelo da oživljava i diže glavu. Pobjeda antifašističke koalicije u drugom svjetskom ratu, izuzev povijesnih činjenica kao pobjedonosnih dokaza, nije imala ni drugih iskustava, a niti drugačijih sredstava za borbu protiv fašizma – koji je držala definitivno poraženim. Antifašisti su se kao živi ljudi i spomen obilježja borbe protiv fašizma u Drugom svjetskom ratu – našli ovjekovječeni u povijesti i uglavnom zadovoljni tom pozicijom.

Bez i traga bojazni da bismo mogli pogriješiti u procjeni, možemo mirno ustvrditi kako je fašistička ideja u svjetskim razmjerama prisutnija nego li ikad, a metode i sredstva njezine ralizacije postale su uobičajene i podrazumijevajuće za dnevni i politički život i ostvarivanje geopolitičkih ciljeva u suvremenom svijetu.

* * *

ŽARIŠTA FAŠIZMA METODE I SREDSTVA ANTIFAŠISTIČKE BORBE

* * *

Žarišta fašizma i podsticajna energija njegovoga nastupanja i širenja su u centrima moći, tj. u organizaciji vlasti na način kakav imamo, u jednom broju političkih stranaka s desno /radikalno/ organiziranim programima, u pojedincima koji uporno nastoje i protežiraju rehabilitaciju najistaknutijih fašističkih vođa iz Drugog svjetskog rata: Dragoslav Draža Mihailović i četnički pokret, Ante Pavelić i ustaški pokret, Alojzije Stepinac i mehanizmi katoličke crkve koji su zlo/upotrijebljeni radili na izvlačenju ratnih zločinaca poslije Drugog svjetskog rata sa prostora ex-YU, veliki broj onih koji odriču postignuća antifašističke borbe i zasluge Josipa Broza Tita u tome, etc.

Ovaj pokušaj nabrajanja nema ni u primisli zataškavanje bilo kakve povijesne odgovornosti za zločine i nepravde koje je počinio komunistički pokret u toku i poslije Drugog svjetskog rata organizirajući državu i vršeći vlast. Naprotiv, antifašisti prevashodno imaju pravo i obavezu da ustanove sve te pojedinosti i da ih učine dostupnim javnosti, da budu u prvom redu onih koji se zalažu za dosljednu lustraciju i rehabilitaciju, ispravljanje učinjenih nepravdi.

* * *

STANJE ANTIFAŠISTIČKE BORBE I OTPORA

* * *

Stanje antifašističke borbe i otpora narastajućim snagama fašizma i fašizaciji društva općenito /do planetarnih razmjera/, u ovome trenutku, najblaže i najpreciznije rečeno – jeste – tek, deklarativno i krajnje inertno, neovisno o nivou na kojem ga procjenjujemo. Mi jesmo antifašisti, ne prihvatamo i ne ododbravamo to što fašisti i fašizirani čine i nikada sa ovim stanjem uma nećemo pristati na njihovu fašističko – nacističku opciju. Oko toga nema govora ni kompromisa.

Ali, od toga nikakve koristi osim što smo označili mjesto na kojem se osobno nalazimo kao lutke za odstrijel i uzgrednu zabavu fašistima koji vježbaju svoje paravojne formacije u navijačkim masama na stadionima i sportskim dvoranama, ili ispod naših prozora na ulici u kojoj stanujemo, dok se obračunavaju s automobilima, autobusima i navijačima iz suprotnog tabora. /Naša je zabluda kad to gledamo kao spontane manifestacije i demonstracije, a gubimo iz vida organizacijsku i finansijsku pozadinu pojave/.

Nasuprot fašističkim zamislima, grupama i tendencijama, neophodno je uspostaviti najširi

FRONT ORGANIZIRANOG ANTIFAŠISTIČKOG SUPROTSTAVLJANJA I BORBE PROTIV FAŠIZMA

* * *

ANTIFAŠISTIČKO ORGANIZIRANJE ZA BORBU PROTIV FAŠIZMA

* * *

Antifašističko organiziranje za borbu protiv fašizma apsolutno nema nikakvu zamjenu. Organiziranje je nužno prije svega iz razloga kako bi se odredile osobne i protivničke pozicije. Mora se znati ko je i gdje je tko.

Organiziranje antifašista osim globalnog i izdvajajućeg iz korpusa mase uopće, mora biti izvedeno i u više aspekata primjereno potrebama u konkretnim uvjetima borbe protiv fašističke/neofašističke ideologije: sijanja straha i zastrašivanja, narastanja i prijetnje desnih snaga, demonstracije njihovoga primitivizma i sile, preuzimanja i neodgovornog raspolaganja vlašću, sprječavanja organiziranja profašističkih grupa za proizvodnju nasilja i upotrebu sile….

Svaka udruga/organizacija obavezna je u preambuli svoga osnivačkog akta izričito odbiti svaku, pa i potencijalnu mogućnost fašističkog djelovanja u svojim redovima.

Svi udžbenici o društvu, čitanke, povijesti i umjetnosti moraju donijeti radove i tekstove koji djeluju razobličavajuče po ideologiju fašizma i fašističko organiziranje i djelovanje.

* * *

UPORIŠTA FRONTA ANTIFAŠISTIČKE BORBE I OTPORA

* * *

Uporišta fronta antifašista, antifašističke borbe i otpora su općenito: legalitet i sve vrste ljudskih prava, sloboda, demokracija i širenje svijesti i informiranja o njima, kako bi se u svim uvjetima artikulirala zdrava i slobodna, neopterećena, samosvjesna ličnost koja u poplavi ideologija razliku one fašističke provenijencije, dakle zakonski akti i antifašistička literatura, a metode organizacijske, informativne i odgojno-obrazovne. /Antifašizam bi mogao imati svoje značajno mjesto u programima prijemnih ispita u srednjoškolske i visokoškolske ustanove/,

Prva stavka jeste antifašistički obiteljski odgoj. Jer, možemo biti sigurni, kako upravo iz obitelji dolaze svi značajni impulsi za opredjeljivanje ličnosti u životu za desnu, lijevu i neutralnu – odmjerenu političku opciju u istoj mjeri.

Za fašizam pojedinaca, posebno mladih ljudi, u prvom redu odgovorni su roditelji i odgojitelji, a potom škola, sportska, kulturna i vjerska  organizacija u kojoj mladi provode vrijeme, apsorbiraju, artikuliraju, kristaliziraju i šire fašističke ideje.

Nevladine udruge kulturna društva moraju izrijekom biti antifašistička.

* * *

METODE i ELABORACIJA SREDSTAVA BORBE PROTIV FAŠIZMA

* * *

Za otpor i borbu protiv fašizma, antifašisti se organiziraju prema sklonostima i afinitetima ali u svakom slučaju u nivou sadržaja, oblika i metoda legaliteta. Prije svega riječ je o tome da antifašisti moraju imati detaljan uvid u sliku društvenog miljea, a tako i uistinu znati sve o ideološkim opredjeljenjima pojedinaca i grupa, tj. imati jasnu predstavu o tome postoji li uopće fašistička prijetnja ili njezino prisustvo u društvenom ambijentu ili nekim novoima društvenog organiziranja.

Nakon uočavanja fašističkog ispoljavanja pojedinaca i grupa, organizrirani antifašisti vode razgovor o pojavi, vrše procjenu uočene pojave i opredjeljuju metode i sredstva djelovanja.

O ishodu procjene sačinjavaju zabilješku, koja je u pravilu interni dokument, ali koji se prema potrebi i procjeni može ustupiti istražnim i organima gonjenja.

* * *

FORMIRATI TIJELO ZA PISANJE PRIRUČNIKA ANTFAŠISTIČKE BORBE

/Pravila organiziranja antifašista – Statut, Program rada – metodi i sredstva borbe protiv fašizma/

About bosanac1v

Humanist, publicist

Komentariši

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s