Društvo – Četvrtak, 26. avgust 2010. godine

U susret 31. Svjetskom padobranskom prvenstvu: Kapino Polje kroz istoriju

Grad pilota podno Trebjese

Kako je osnovan Aero klub „Nikšić“, a četiri dana kasnije organizovana do tada neviđena manifestacija. Krajem 1940. godine Kapino Polje dobilo je i pilotsku školu

Aerodrom Kapino Polje ušao je „na velika vrata“ u istoriju 15. aprila 1941. godine, kada je kralj Petar II Karađorđević sa najbližim saradnicima i tonama državnog blaga s njega zauvijek napustio svoju zemlju.

Međutim, s tom livadom, udaljenom oko tri kilometra od grada podno Trebjese, neraskidivi su mnogo raniji događaji, ratovi, humanitarne misije, istorija crnogorskog i jugoslovenskog vazduhoplovstva, padobranstva, jedriličarstva …

I ne nailazi se slučajno u enciklopedijama na rečenice koje Nikšić opisuju kao „grad pilota“.

Zvanično je 24.avgusta 1928. godine osnovan i Aero klub „Nikšić“, a četiri dana kasnije, zabilježio je hroničar, na Kapinom Polju organizovana je do tada neviđena manifestacija. Svi zainteresovani dobili su priliku da vide i prizemljene letjelice, da uživaju u vožnji. Okupio je „Aero-dan“ nekoliko hiljada više nego znatiželjnih Nikšićana, mještana i ljudi koji su, samo zbog toga, stigli iz drugog sela.

Prvi pozamašan ulog za razvoj aero-sporta, obuku pilota… dala je „Prva nikšićka štedionica“, osnovana na samom početku 20. vijeka, a koliko Kapino Polje, još prije Drugog svjetskog rata, zaslužuje pažnje najbolje potvrđuje podatak da je naredbom Vrhovne komande Jugoslovenskog ratnog vazduhoplovstva, krajem 1940. godine, dobilo pilotsku školu koja je do tada radila u Kragujevcu. Vežu se za Kapino Polje i ljepša sjećanja, kao, naprimjer, prihvat savezničkih aviona tokom rata. Već marta 1945. godine sa njegove travnate piste, u okviru saradnje socijalističkih zemalja, djeca ratna siročad iz cijele Crne Gore, odletjela su u Bugarsku. Među njih tridesetak, putnika na devetomjesečni boravak, bio je i naš, kasnije veliki pjesnik, Vito Nikolić o čemu je i sam pisao u „Nedjelja u gradu N“.

Motorno letjenje, jedriličarstvo, padobranstvo i modelarstvo, posebno 50-ih godina prošlog vijeka, u Nikšiću doživljava ekspanziju, a kao najzaslužniji za to pominju se Radomir Peković, Jovan Zenović, Tomo Kovačević, Milutin Pešalj, Sava Petrović, Savo Vujačić, Luka Sredanović… Stotine mladih ljudi obučava se na Kapinom Polju, vazduhoplovstvo je u modi, zvanje pilota dobijaju i dame – Dara Vučinić (poznati novinar Pobjede i beogradskih listova), Olga Perišić, Mileva Nilević… Aero klub„Nikšić“ 1952. godine ima oko 500 članova, oko 350 obučenih padobranaca, 30 pilota-jedriličara, 150 modelara…

Kapino Polje 70-ih godina je ponovo tijesno za sve zaljubljenike u nebeske visine, iz godine u godinu sve je više mladih i dobrih pilota. Nikšićka škola postaje reper za cijelu SFRJ, a da to nije samo „priča radi priče“ svjedoči podatak da je samo u floti JAT-a 1982. godine bilo 12 kapetana „proizvedenih“ u ovom Aero-klubu.

Nikšić je avgusta 1987. godine bio domaćin 35. padobranskog prvenstva Jugoslavije, predstavilo se 13 klubova, Kapino Polje je ponovo posjećivano.

Krajem te decenije (piše Dino Tuzović u Monografiji „Ljudi i avioni“) ruske kompanije su bile zainteresovane i da uspostave redovan avio saobraćaj s Nikšićem, prije svega zbog transporta robe, trgovine sa mnogim evropskim zemljama (patsrmke koja bi se proizvodila u nikšićkim jezerima, vode koju bi, pod etiketom „Zeta“ pakovala pivara „Trebjesa“…), ali trebalo je prilagoditi poletnu stazu, zbog čega je rađena i obimna studija. Čak, aprila 1990. godine na Kapinom Polju je predstavljen dvomotorni putnički avion „Antonov AN 28“ , a JAT je namjeravao u dogledno vrijeme, zahvaljujući ovoj ekonomičnoj letjelici, da uspostavi i vezu Nikšića s ostalim većim centrima države.

A, onda… rat je preduhitrio sve planere.

Kad je Nikšić bio bogat grad

Kapino Polje je nijemi svjedok burne nikšićke, crnogorske, jugoslovenske… istorije. Bilo je „centar“ Jugoslavije sredinom aprila 1941. godine.

Stigao je u Nikšić kralj Petar II Karađorđević, Vrhovna vojna komanda, Vlada…, pa i sav trezor Narodne banke Kraljevine Jugoslavije. Stiglo je u siromašni grad više od deset tona zlata u polugama, mnogo kovanog zlatnog novca, papirnog još više, vrijednosnih papira, umjetničkih slika i raznih drugih dragocjenosti.

Nikad niko nije „dokučio“ koliko je ko od Nikšićana „zakučio“, koliko je od sedam vagona papirnog novca, upućenog iz bombardovanog Beograda, preko Sarajeva u Nikšić, stiglo na Kapino Polje i u, od tada nadaleko čuvenu, Trebješku pećinu. Da li su u ovaj mali grad stigla 204 ili više sanduka dragocjenog metala…? Koliko je novca zapaljeno…?

Zna se samo da je za tovar obezbijeđeno više od dvadeset aviona tipa „Savoja“ i „Lokida“ koji su u utorak, 15. aprila, uzletjeli sa Kapinog Polja u nepovrat. U njima je do Grčke, pa potom Bliskog istoka i ko zna gdje je bio i Petar II.

O tome kako je državno bogatstvo odletjelo s primitivnog nikšićkog aerodroma i šta su oni koji su se dokopali novca radili viđeno je i u poznatom dugometražnom filmu „Zle pare“.

„Alabama“ o kojoj se malo zna

Kapino Polje ima i „nezvaničnu“ istoriju. Te skrivene stranice objavila je beogradska „Politika“ (20. januara 2008), a tome šta se sve 1948. godine izdešavalo na tom aerodromu minulih decenija je „ispredano“ i u mnogim kuloarskim pričama.

Kad je stvarana jevrejska država, preko Nikšića su, u operaciji obavještajnih službi, transportovani avioni tipa „spitfajer“ iz Čehoslovačke u Izrael. Akcija „Valveta“, kako su je nazvali Izraelci, i danas je prekrivena velom tajne, ali istoričar Bojan Dimitrijević u tim novinskim tekstovima naveo je da čak postoje i fotografije tih aviona snimljene u Nikšiću.

„Politika“ piše da su na avionima u mjestu Kunovice, u Čehoslovačkoj, domaće oznake zamjenjivane jugoslovenskim i kao takvi „spitfajeri“ stizali su u Jugoslaviju, odnosno na Kapino Polje, gdje su iscrtavane plave Davidove zvijezde na bijeloj kružnoj podlozi. Tako pripremljeni avioni polijetali su za Izrael, a pri tome niko od pilota nije pominjao Nikšić, već „Alabamu“, kako je šifrovano nazvana tajna izraelska baza u Titovoj Jugoslaviji. Piloti nijesu imali lična dokumenta, dobili su jasna uputstva za ponašanje u slučaju prinudnog slijetanja u Jugoslaviji. „Uvijek budite u dodiru sa Udbom. Ne pominjite Izrael, niti govorite o bilo čemu, samo pitajte za tajnu policiju“, kaže se u instrukciji koja se čuva i u izraelskim arhivama. Sa aviona je bilo uklonjeno naoružanje da bi bili lakši i do „Alabame“ je dopremano avionima C-46 sa panamskim oznakama. Tu, na Kapinom Polju, navodi Dimitrijević, čekao ih je veliki transporter C-54 i vodio ih na preletu do Izraela.

Jugoslovenske vlasti su, kako tvrde istoričari, 15. jula 1948. godine dozvolile prelet preko Nikšića, s tim da Izrael plati 200 dolara po toni opreme, a u ugovor za kupovinu 50 čehoslovačkih aviona sklopljen je u septembru i dogovorena je cijena od 23.000 dolara po „spitfajeru“. Stizali su do Jugoslavije i vozom rasklopljeni avioni, pa potom otpremani brodovima iz naših luka. Na kraju, 31.decembra iz Nikšića je poletio transporter u kojem je bilo osoblje iz tajne baze u Crnoj Gori, a cijela ova akcija je, po svemu sudeći, pomogla stvaranje izraelske države, odnosno, borbu Jevreja sa državama koje su pripadale tzv. Arapskoj ligi (Egipat, Irak, Jordan, Sirija…)

.
Ratko Perošević

About bosanac1v

Humanist, publicist

Komentariši

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s