Marjan Hajnal

I ja sam Bošnjak, i Bošnjanin, Bosniak, Bosanec, Bosnier, Bosnian, Bosni, Bosančeros, ali ponajviše Bosanac

Ne znaš brate više ni kako se zoveš. Klero-nacisti su ti lijepu klopku napravili, već u nazivu, da zaboraviš ime svoje domovine. Bosanac si. A budi i Bošnjak, samo ne nazivaj to imenom i prezimenom, podmetanja su to onih koji se pozivaju na podmetanja i podmetače, smetače i smijače, šerete, šejtane, šamane i lažne gurue. To su oni najglasniji cinici koji dok kujući zavjere ismijavaju sve one koji argumentirano govore o teorijama i praktično već realiziranim aspektima svjetske zavjere. Samo jedan od dokaza, ali ubjedljiv: Monsanto. A mogla bi se pomenuti i trokraka veza između tajkuna Avigdora Libermana, Milorda Dodika i Vladimira Putina. Negdje u nečiju korist preko „rs“ nestaju rude, voda, žito, čitavi šumski kompleksi. Zaboravljaš na izreku: Zovi me i loncem, samo me nemoj razbiti! A ti kad pleme svoje ljudsko razbijaš, sam sebe razbijaš. Sam sebe obezvrjeđuješ kad podižeš ruku na majku svoju rođenu, Bosnu svoju. Kad su te drugi zaveli na grijeh da nam Bosnu pretvore u Bošnjakistan, ili Hertzogland, ti se bar iz tog ludog kaveza izvuci i vidi da je sva Bosna tvoja! I ja sam Bošnjak, i Bošnjanin, Bosniak, Bosanec, Bosnier, Bosnian, Bosni, Bosančeros, ali ponajviše Bosanac. Znatno prije nego se došlo do rasprave Bosanac ili Bošnjak, izjasnio sam se kao Bosanac, što ne znači da bilo koga obavezujem na bilo kakvo preusmjerenje vlastitih pogleda. Samo želim sugerirati da podjele nisu put i da rješenje treba tražiti u kompromisu. Niko nikome ne može, niti smije, nametati ono čemu se protivi njegova savjest i njegovo biće. Neka svako bude stanovnik s imenom s kojim želi da bude, samo se što hitnije mora uspostaviti konsensus oko prepoznatljivosti svenacionalnog bosanskog identiteta. Bez toga nećemo imati ni državu ni državnost, budemo li se dijelili sami ćemo odraditi ono što trojanci očekuju od nas. Moramo biti inteligentni onoliko koliko mislimo da jesmo. Ujedno, želim preporučiti da se za ovu temu ne koristi žargon žute štampe i forumskih podcjenjivanja i arogancije. Potrebno je uvažiti i poštovati autoritete čak i ako se ne dijeli njihovo mišljenje. Ma kakav bio i ma koliko griješio, ili nam se samo činilo da griješi, ne može se jednog od pionira buđenja bosanske samosvijesti bosanskih Muslimana, akademika Muhameda Filipovića, nazivati pogrdnim imenima, pa čak ići dotle ga neko nazove fašistom. Počeli smo izmišljati i koristiti sasvim nove i apsolutno neadekvatne kovanice, kao npr. etnikum (nastala spajanjem grčke imenice etnos – narod, i latinskog sufiksa -ikum. Nepotrebno, nepravilno, zbunjujuće i nakaradno. Nacionalnost Bosne može biti samo bosanska za sve njene građane, a etnosa u Bosni ima onoliko koliko ih se registrira, sedam, petnaest, pedeset, i svi trebaju biti ravnopravni pred zvaničnim Ustavom RBiH, bez obzira na pojedinačnu brojnost. Isto je sa religijskim opredjeljenjem. Religija se odnosi na individualni stav prema Bogu, i nije podrazumijevajući uslov građanstva, a svijest o nacionalnoj pripadnosti je nesporan konstituens državnosti i pripadnosti jednoj jedinstvenoj nacionalno-teritorijalnoj zajednici svih naroda tj. državi. Samo neprijatelji Bosne su mogli infiltrirati predstavu o podjelama na nacionalnim osnovama jer im je to služilo kao polazna premisa za tezu o građanskom ratu. Taj rat nije bio međunacionalni unutarbosanski rat, već je riječ o internacionalnoj agresiji (od strane Srbije, Crne Gore i Hrvatske) potpomognutoj od strane izdajničkih kleronacističkih grupacija iz sve tri dominantne konfesije, među kojima su prednjačili pravoslavci i katolici. Zamjenom teza prikrivaju se uloge klerikalnih organizacija u združenoj zavjeri nehumanog preseljavanja stanovništva zbog čega su rušene džamije u jednoj regiji, odnosno crkve u drugoj. Pravoslavci su rušili i džamije i katoličke crkve, katolici su rušili pravoslavne crkve i džamije, a pojedini ekstremni islamisti su im često pomagali u ratu protiv vlastitog naroda. U svemu, bio je to internacionalni klerikalni rat i badava je sada izvoditi ekvilibrističke finte i dokazivati suprotno. Da nije riječ o tome, zašto bi inače poglavito vjerski objekti bili rušeni? Ali i Stari most u Mostaru. Zašto nad Mostarom strši krst? Da prijeti, plaši i ponižava Muslimane, sugrađane, prijatelje, rođake, školske drugove. Nije tu u pitanju nacionalizam, već internacionalni kleronacizam u najčišćem obliku. S istim ciljem bi htjeli isti takav krst da podignu Ravnogorci na Zlatištu, koje je inače u Drugom svjeskom ratu, taj detalj se manje pominje, bilo mjesto egzekucija nad Sarajlijama. Šta je bio cilj Srbije i Hrvatske ako ne da etabliraju svoje religijske sisteme u Bosni. Da bi u njoj podijeljenoj pravoslavci mogli i zvanično da se zovu nacionalnim Srbima, a katolici nacionalnim Hrvatima. Ne zaboravimo da je Bosna iznad parcijalnih interesa i da je ključno da od sinhroniziranog stava antidejtonski orijentiranih građana zavisi budućnost RBiH. Moj je trenutni stav da se za sada svi zovemo Bosancima, što bi posebno trebalo ići u prilog muslimanskom dijelu bosanskog stanovništva zbog pridruženja „ostalih“ Bosanaca kojima se time pruža uopće prilika da se pridruže strategijskom interesu – ukidanju čudovišne „federacije“ i kantona (u protivnom biće isključeni iz Bosne kao stranci, na štetu same Bosne i bosanskih Muslimana), a u podgrupi da svako može birati svoju religijsku pripadnost. Zar je došlo vrijeme da se neko u Bosni, ko slijedi i prakticira islam, stidi izjasniti kao Musliman? Nije li upravo to bio stoljetni cilj turskih, austrougarskih i prorusko-srbijanskih hegemonističkih ambicija, da se zatre bosanstvo, bosanski jezik, i samim tim duh Bosne? Jer, bez Bosanaca-Muslimana kako može biti Bosne? Ako ne budu postojali uvjeti za brzim konsensusom, moraće se ići na slabo izglednu varijantu poništenja i potpunog suspendiranja antizakonitog frankenštajnskog Zakona o popisu kao dejtonske perfidne igre sračunate na definitivnu podjelu Bosne i izbjegavanje odgovornosti za genocid, te plaćanja reparacija žrtvama istog. Neko u cijeloj ovoj perfidnoj igri bez granica opasno griješi, neko svjesno, neko nesvjesno, a vrijeme brzo protiče i ne ide u prilog cjelovitoj Bosni. Borba za „Južni tok“ i naklonost najbogatijih magnata „slučajna“ je samo za one koji ne vjeruju da im neko treći sistematski iz Bosne krade Bosnu. Posljednja je prilika da se svi dobronamjerni patrioti Bosanci svih narodnosti i vjera ujedine. Žaliti kasnije za propuštenim biće – kasno.

Advertisements

Komentariši

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s