Atif Kujundžić

ETOLOŠKA BAJKA O GUŠČJEM SVIJETU

(Preuzeto sa: http://tacno.net/kolumna/etoloska-bajka-o-guscjem-svijetu/)

HOMMAGE POVODOM /110/ STOTINUDESET GODINA ROĐENJA NOBELOVCA KONRADA Z. LORENCA
UTEMELJITELJA ETOLOGIJE

* * *

ETOLOŠKA BAJKA O GUŠČJEM SVIJETU

/Po Konradu Z. Lorenzu, nobelovcu i jednom od najznačajnijih znanstvenika današnjice/

* * *

Još uvijek smo zadivljeni satirom Radoja Domanovića /1873. – 1908./, dobro i oštroumno ispisanom književnom/satiričnom vrstom, koja se, danas možemo konstatirati, odlikuje i visokom pronicljivošću i vidovitošću autora, čija se satira Vođa, 100%tno postvaruje u liku, životu i djelu Slobodana Miloševića, ali i brojnih drugih slijepaca našega geografskog, antropološkog prostora i povijesne zbiljnosti – historije. Domanovićeve tekstove smo i poredbeno prepoznali kao žanrovski satirične aluzije, a u najboljim primjerima /shodno svojim glupavim naravima/ tretirali ih kao kafanske dosjetke, praveći od svega sprdnju sa nekim drugim ko nam ni na kakav način nije dorastao ni do koljena. /Danga, Mrtvo more, Stradija,,, Svemu bismo mogli priključiti i tekst visprenog Duška Radovića: Razmišljanje jednog običnog srpskog vola… koji je i pisan povodom Domanovićevih satira i naših naravi/.

* * *

Konrad Z. Lorenz /1903. – 1989./, doktor veterinarske medicine, zoolog, životinjski psiholog, ornitolog utemeljivač etologije kao nauke nastale komparativnim naučnim promatranjem ponašanja ljudskog roda i životinjskog svijeta. Austrijanac.

Interesantno, antropolozi su etolozima uvijek spočitavali nerazumijevanje uzvišenosti ljudskog roda, a ljudski rod je činio sve što životinje nisu nikad i tako zapadao u kal iz kojeg već ne umije izaći. Tako je neprekidno potvrđivao ono najgore o samome sebi i dokazivao uzvišenost Božjih Stvorenja koja zovemo životinjskim vrstama. Mada etologe posebno rado optužuju za krive analogije.

* * *

Nekom prilikom u lovu na divlje guske, Konrad Lorenz primjetio je da je lovac ubio gusku koja je upravo uzletjela sa gnijezda. Prišao je i vidio dvoje guščjih jaja. Ponio ih je sobom. Doma je kutiju obložio vatom i iznad nje upalio sijalicu radi grijanja. To je trajalo danima i onda je jedne noći čuo piskutanje! Guščići su se izlegli! Bilo mu je drago, pa se oglasio! Dakle, nije bilo uzalud to što je pokušao, mada majku više nemaju.

Guščiće je ušuškao i počeo da ih hrani usput im govoreći bilo što. Ptice su rasle, počele izlaziti vani, ulaziti u vodu, ali su na zvuk njegovoga glasa dolazile do njega. Lorenz je zaključio da je njegov glas stvarna veza sa mladim guskama. Nisu se odvajale od njega ni kada su počele letjeti. /Danas postoje snimljeni filmovi na kojima možemo vidjeti Konrada Z. Lorenza kako šeta, a divlje mu guske lete oko i iznad glave.

Guske su u poznu jesen letjele na Jug, ali su se vraćale u proljeće i bilo ih je sve više! Lorenzova supruga je bila očajna kada guščje jato dođe u njihovu kuću. Ostavljale su sve uništeno i zaprljano. Opći nered.

Konrad Z. Lorenz je shvatio osnovnu stvar: vječna veza sa guščjim rodom ostao je njegov glas kada se one noći u kojoj su se izlegli, prema njima radosno oglasio – jer je uspio spasiti napuštena jaja ubijene guske. Teškoćama koje su došle, na karakterističan način naučnika, nije pridavao nikakvu pažnju. Mislio je svoju misao o psihologiji životinja, o vezi svoga glasa sa njihovom odanošću njegovoj pojavi, o sličnosti između ljudskoga i guščjeg roda, o tome kako je nehotično uspio postati

GUŠČJI LIDER.

Slično je sa ljudskim rodom, mislio je. Stjecajem okolnosti Konrad Z. Lorenz bio je ugledan naučnik – a guske su ga prihvatile kao da je gusan/guska. Kod ljudi to nije tako. Javi se neki mamlaz i postane lider/vođa. I tek kad se cjelokupna rulja strmekne u neku jarugu i bezizlaz, ljudi počnu misliti i gledati i shvate, kako njihov vođa ne samo da ništa ne zna, već da je čak i slijep… Tako se ljudski rod izjednači s guščijim, a lider s bilo kakvim, pa i slijepim

GUSANOM.

* * *

Eh, to bješe i ključno mjesto na kojem je artikulirana etologija kao nauka koja komparira ljudsko i životinjsko ponašanje, sposobnosti i inteligenciju. Kao da smo svi prešli u životinjski svijet, u beskrajno jato gusaka koje leti i noću, ali nepogrješivo prema Jugu ili Sjeveru koristeći unutarnju busolu, glasajući se povremeno u tmini i strogom poretku letenja.

Još ako neki gusan ima jak gak, mašingeveru, top – top haubicu ili snajper, sve ide kao podmazano mada Konrada Z. Lorenca više i odavno nigdje nema.

* * *

Da, izgubili smo svoga

Konrada Z. Lorenca

koji je shvatio kako je obvezan prema guščićima i guskama koji slijede zvuk njegovoga glasa i koji je zato dva puta godišnje puštao da mu lete oko glave, da mu uništavaju vrt, voćnjak i obiteljsku kuću, jer slijede svoj unutrašnji poriv, svoju prirodu.

* * *

Mi smo sada naučili sve od gusaka,

ali umjesto svoga sjajnog KONRADA Z. LORENCA

biramo samo najglasnije GUSANE.

I

SVE NAM IZGLEDA SPRAM TOGA.

* * *

Veljače, anno Domini, 2013.                              ak

About bosanac1v

Humanist, publicist

Komentariši

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s