Atif Kujundžić, književnik

ATIF_-_PORTRET

Logo

Atif Kujundžić, književnik, 75 300 Lukavac. Ulica Patriotske lige, broj: 4/1.

Telefon: +387 61 734 977, +387 35 570 180.

E-mail: kujundzic@gmail.com

_________  BOSNA i HERCEGOVINA   _________

________________________________________________________

* * *

TENDERI

/NEKAD i SAD/

* * *

Toliko je puno jezika na svijetu da o tome niko nema ni pojma. Mada neki ljudi istinski nastoje – nema stručnjaka za tu stvar. I mada je jezik čovjekova kuća bitka prema mišljenju uglednog filozofa Martina Hajdegera, budite uvjereni kako ni u svome jeziku niste u svojoj kući. Naročito, ako ste dijete ili nešto stariji. Dakle, možete biti sigurni, kako u vašem jeziku imate barem tri kategorije: jezik djece i mladih, jezik srednje generacije i jezik starih ljudi. To su grupe koje se na svom jeziku s poteškoćama razumiju. Znam to na odobnom primjeru. Doduše i inače sam nesnalažljiv neznalica na glasu.

* * *

Dok sam bio dječarac, moj amidža – stariji momak, volio je reći mome ocu ili u vatrogasnom domu gdje je bio rukovodilac akcije gašenja požara, a ja dolazio da se igram ili s vatrogascima provozam na probnim vožnjama, kako čaršijska trafikantica ima najbolji tender u gradu. Uzalud sam ga uvjeravao kako ona ustvari ima trafiku, a trafika se ne zove tender. E, ljudi, gledajte kako je mali, a uvijek zasere! – znao je reći i dati mi banku da idem kod Kambera na šampitu, sladoled, ili da kupim dvije ciglice.

* * *

Nekom prilikom, idući Kejom pored rječice Sokoluša, na drugoj strani bila je željeznička stanica, amidža reče: Vidiš li vagone? Kako neću vidjet? – kažem! E, to je ćirina kompozicija koja ide do Karanovca sa putnicima ili teretom u teretnim vagonima! Reče amidža i sjede za stol pod lipom ispred birtije Opatija i reče konobaru: Daj mi jedno pivo i ovome mladiću donesi jednu šabesu! Slažeš li se? – upita mene. Slažem – kažem prosto. E, a znaš li šta je ono, malo naviše, što se puši i šišti? – upita. Kako neću znat! To je lokomotiva! – kažem. Dobar si! – reče amidža. A znaš li šta lokomotiva upravo radi? – upita još. Pa, puši se i šišti kad ne vuče vagone! – kažem, a konobar otklopi njemu pivo i meni šabesu.

Ama jok – amidža će – sada lokomotiva uzima vodu jer vozi na vodenu paru! Aha – kažem. A vidiš li uz lokomotivu onaj vagončić bez krova? – upita. Vidim – rekoh. E, to ti je tender u koji uzima ugljen, vodu, alat…! Mora se dobro naložiti vatra u ložištu  lokomotive, da se u kotlu dobije para za pogon! – reče amidža i diže čašu. I, jel to taj najbolji tender koji ima trafikantica? – upitam, s pika! Nisi ti ni loš koliko si dosadan! – reče amidža, podiže čašu sa pivom i ostavi me bez odgovora.

* * *

Ušutio sam kako ne bih nervirao amidžu i mada sam gledao i dalje nisam kontao, jer trafikantica nije imala ni lokomotivu, ni tender, a ni kompoziciju i nikad nije nosila ili vukla ništa osim ručnu torbicu ili ceker.

* * *

No, prođe vrijeme i stvari se same kažu. Nauči se i jezik u direktnom ili prenesenom značenju. Osim toga, vidio sam parnjače na širokom kolosjeku koje su imale puno veće tendere. I dugo mislio: mora biti da je sve bolje što je tender veći! I to nije bilo daleko od istine!

* * *

/Onda je došla tzv. diesel i električna vuča! Lokomotive sa velikim diesel motorima koji prizvode električnu struju i električnim motorima vuku kompozicije velikom brzinom. Ili lokomotive direktno naslonjene na električni kontakt. Expressni, brzi, poslovni i specijalni vlakovi. U Olimpicu vam dođe stjuard, ponudi piće ili obrok s plastičnim escajgom. Onda kušet i spavaća kola na dužim relacijama, kao Express orientu – od Pariza do Istambula. Zadimljeni lokalni i radnički vlakovi kojima putuju i učenici i studenti voze na kratkim relacijama. Vlakove zvučno najavljaju na peronima, a putnici izlaze i ulaze kroz podzemne i zaštićene prolaze. Tenderima više ni traga, ali sam se s malo sjete, ponekad prisjećao naše čaršijske trafikantice i njezinoga tendera, a uvijek i moga amidže, sjajnoga čovjeka koji je otišao raditi u Sarajevu, u PRETIS – Preduzeće Tito Sarajevo, ustvari u Vogošći./

* * *

Čudo je uistinu, koliko vremena treba, da čovjek uzme makar Klaićev Rječnik stranih riječi i sazna, kako je tender priljučak uz lokomotivu vagon osobite građe, sa zalihama ugljena, vode, maziva i alatima za opravku. Ili, kako je to naprosto: mali brodić, prikrpina, prirepina, pratilac, satelit ili prikolica putničkog automobila.

Dosta brzo saznama da riječ tender znači i pozamašnu naročito žensku zadnjicu koju neki muškarci obožavaju, za kojom uzdišu i sevdišu.

Nevjerojatno, koliko treba vremena da bismo sznali kako riječ tender ima i značenje: poslovna ponuda, javni natječaj natječaj za dobijanje izvođenja određenog posla ili radova, te da je riječ neslučajno engleskog porijekla, etc.

* * *

Danas znamo isključivo ovo posljednje značenje, a prethodna su izvan pojmljivih značenja, jer, nema parnih lokomotiva, rijetke su čak i tende – nadstrešnice, automobilske prikolice, oveći ženski tenderi i nisu u modi, popularni su drugačiji standardi… Čudesa!

Tender kao javna ponuda za izvođenje radova s kraja ovoga tumačenja je živ i, skoro bez iznimke – isključiv smisao riječi.

* * *

Ali,

TENDER POSTOJI I KAO UDRUGA

koja surađuje sa onima koji žele dobiti posao na najlakši i najpovoljniji i dakako nepošten način na trnderima. To je jedna i valja priznat odlična stvar.

Saberem hababe i počnem tenderat. Kažem im kako hoću da dobijem taj posao, a oni će svoje dobiti od mene. Svima podijelim pripremljene koverte s prijavama za tender. Svoju kovertu posebno ušuškam i onda sve to predmo na tender. Pa sjednemo čekat dok se tenderska komisija tamo negdje kobajgi kozi oko izbora ponuđača.

Komisija za provođenje tendera sjedi, otvara koverte i crkava od smijeha sve dok ne otovori moju kovertu i uozbilji se jer vidi da sam poskup, ali najozbiljniji ponuđač. Ama, zna čovjek kako se tendera! Dajte mu posao, šta dumate? Vidite da su ovo diletanti!? Ovima odbijenica, a ovome uplatite avans za tu dionicu puta! Da i čovjek nas je shvatio ozbiljno!

Dakle,

 odmah pozovite i ako treba uplatite, kao što je red, mora da i on ima troškova! I on će zvati nas. Zna on što je red. I tako je tender gotov. Parnjača može krenuti za nedođiju. Druge su stvari usput. One večere i sponzoruše, poskupljenja materijala, radova i izvođenja, otežavajući uvjeti na trasi.

* * *

 Eh,

pošto ne pominjemo konkretne poslove, tendere i sudionike, neko će pomisliti da se šalimo i zlobno aludiramo. Ama ne. To smo čuli od premijera Federacije Bosne i Hercegovine – Nermina Nikšića u programu Federalne televizije 15. veljače, uvečer, 2013. godine, pa samo prepričavamo. Čula kazala. Pošto kupili, po to i prodali. A ljudi su se u tenderima i tenderisanju toliko odomaćili, da je to čudo jedno. A i nije čudo! Svakome je najbolje u svome govnu!

* * *

A šta mu je džoint, pita dedo nanu. To je ono što reče da mu fali, a što bi možda bilo dobro da i ti imaš – kaže nana. Pa nek iđe, pa sebi nađe ako već zna šta  mu fali, kaže dedo, jebalo ga to! Neka ide, valaha, ionako je budaletina – kaže nana. Vidi se na koga se hitio, dedo će pa šmudnu u avliju.

* * *

To je samo treći primjer učenja istog jezika, kada odrasli više ne znaju što govore mladi. Zato i tenderaju u konvertibilnim markama.

* * *

15. veljače, anno Domini, 2013.                          ak

Advertisements

Komentariši

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s