Marjan Hajnal

IZDAJA

(Iz romana “Pirat pirata”, Tel-Aviv, 2000.)

Izdaja. Prema predanju, jedna od prvih pratilja čovjeka. Oni koji su imali tu rijetku sreću da ih nikada ne izdaju, nisu bili u prilici da pojme surovo naličje realnosti. Izdaja je mnogo više od bilo koje slične kategorije u zdanju sumornog odvraćanja od svjetlosti istine. Brojni mitovi sadrže motive izdaje.

Počeci monoteizma također nude prikaz prelaza na suprotnu poziciju od one koja je bila zahtjev, opšti princip, postulat poštovanja. Prelaskom u pra-grijeh (prema judeo-kršćanskoj tradiciji) ljudi su se opredijelili za samopoštovanje, a ono zahtijeva da se osim samoga sebe ne poštuje i druge. Svi drugi su podređeni prvom, vlastitom egu. Ego izbjegava ukazati drugima veće poštovanje nego samo sebi, ali ne uspijeva dugo ostati bez drugih kao obilja suprotnosti, što kod ega iniciraju njemu primarne i za njega pokretačke impulse: predisponiranost za potcjenjivanje, pakost, kavgu, mržnju, zavist, vlastogramzivost, megalomaniju, cinizam, vulgarnost, podozrivost, nepravičnost, hipohondriju, paranoju, ekstremni primitivizam, netolerantnost, sklonost ka sujevjerju i animalnim strastima. Oni su njegov perpetuum mobile. To je carstvo u kom se ciklično reflektira i samoobnavlja ego.

BRUTUS

“Brutus” (grafika M.H.)

Stane li se na put bolesnom egu, i ukaže li mu se na njegovu drugorazrednost i inferiornost, ili se javno počne govoriti o iluzijama mase koja se identificira s njim, otvara se put izdaji. A impulsima, ako je riječ o izdaji, potrebno je pridodati im još i nezahvalnost. I sve to, sve te razorne sile ponekada se nalaze u jednoj osobi, koja vam se smješka i suosjeća sa vama kada ste u tuzi zbog neke nevolje ili nesreće, kada ste u opasnosti, ostavljeni od svih, okruženi neprijateljima, i ne slutite da vam je većinu tih neprijatelja stvorio baš taj posljednji, najodaniji prijatelj, koji vas javno hvali i brani vaše postupke kao apsolutno ispravne. Ne zaboravite: čuvajte se saveznika koji vas javno štite, ili, još bolje, nemojte ni dopustiti da vas neko zastupa. Tada je već kasno. Drugi savjet je: nemojte stremiti uspjehu, neka uspjeh stremi ka vama. Nemojte biti odgovor na pitanje, niti pitanje koje nema odgovor. Budite ono što jeste: vidljivi skup slabosti i nevidljiva kanonizirana snaga kojoj je izvor u jednostavnosti i prirodnosti. Ne budite zadovoljni time što sjedite u centru kruga, to je samo ograničeno polje vaše imaginarne slobode. Lovite neuhvatljivi trag kružnice, lomite svoje misli na dokazima i najminimalnije sebičnosti. I, tada ćete moći preskočiti kružnicu, izaći, i spolja posmatrati ono sve što je bilo vaše prazno Ja. Ne uspijete li, prožet će vas samilost nad vama samima, sami ćete otvoriti u neku neodređenu ponoć vrata kroz koja će prema vama vrišteći pohrliti jato krilatih demona izdaje. Predali ste se izdaji, jer ste povjerovali da osim vlastitog tijela i uma nemate što drugo da izgubite. Ali imate. Nakon što su vas izdali, imate li snage da poput Hristosa Nazarećanina i dalje ljubite bližnje koji su vas izdali? Nije li njega njegova ljubav odvela na krst? I da li je naša ljubav prema našim bližnjima test provjere za njihovu dužnost prema nama, ili je to kockarski zalog provjere naše vlastite interesne privrženosti i odanosti bićima koja su samo materijalizovane manifestacije sudbina što su se slučajno dotakle na raskrsnici svemirskog bezmjerja, izukrštanog putanjama duša koje putuju možda ka istom odredištu, ili naprosto, lutaju, i koje kao takve, niti postoje, niti ne postoje? Tvorac Univerzuma za te duše je hipotetičan, sveden na “udes Bitka”. I tako, na kraju, vidimo mikro i makro-scenu na kojoj čovjek učestvuje u velikoj igri, zavjeri, izdaji. Njen opšti izvor je zaborav, odnosno samozaborav; slučajan, nametnut ili svjesno izabran momentum. I ko je tu prevaren i izdan? Postoji li za tu vrstu grijeha metafizička otkupnina i da li kosmos emanira i povratno prihvaća energiju života kao izdržavanje kazne?

 Izdaja. Nije to samo riječ. Ona je iznad svake kategorizacije i slične kategorije. Uz smrt, ona je jedna od najvećih tajni i najnedostupnijih uzročnosti. Jer njeno “zašto” ili “zašto” o njoj, ostaje s onu stranu ovog svijeta u kom mi živimo. Ali to ne znači da ne posjedujemo odgovor na pitanje: kako ne pasti u zamke izdaje. Put je težak, ali valja nam se njime kretati ako nam je jasan cilj našeg putovanja u toku kojeg smo pristali da odbacimo balast strašnog Ja. Prevladamo li to naše strašno Ja, odbacili smo konopce na kojima vise lažna privrženost i odanost. Jer, ne mogu vas izdati vaši neprijatelji. To mogu samo oni kojima vjerujete i koje volite. I uzajamno: vi ste za njih velika iluzija, obmana, razočarenje. Ukratko – i vi ste subjekt izdaje, i vi na čelu imate njen nevidljivi žig o čijem prisustvu ponajbolje svjedoče različita stanja vašeg bića.

Uplašeni ste? Ljuti? Zabrinuti? Obeshrabreni? Malodušni? Nisu li to znaci da se u vašoj blizini počela događati izdaja? Ili će njeno događanje započeti u vama? Provjerite tanke folije papirusa preko kojih ste bosonogi prešli, ima li na njima jedva primjetnih tragova osim vaših? Sjena ne ostavlja tragove. Vaše drugo, ili, možda, ono skriveno, prvo Ja, – od kojeg bježite, ali vas ono neumoljivo čas prati, čas preskače, otvoreno sačekuje ili iz potaje vreba, – ima neutaživu potrebu da se obznani, da svima oglasi svoje prisustvo, jer može da se hrani tek odgonetnutom tajnom tragova koje su ispisala vaša stopala i preko njih se u stvarnost utisnula sva vaša čulna i duševna moć. Zato ono najčešće ide u korak sa vama, pored vas i namjerno pored vaših tragova ostavlja i vlastite, iz prkosa, iz zavisti, tek toliko da vas ne ostavi u ubjeđenju da ste prošli nezapaženi. Obična sjena ne ostavlja tragove, ali sjena vaše kobi i probuđene savjesti uvijek žudi da postane dodirljiva, ne da bi vas mučila, nego da biste shvatili da ste nerazdvojni dio velike izdaje. Jednih nad drugima. I vas samih nad vama samima. Tada ćete shvatiti da ni jedna nepravda ne boli više od izdaje. Da svako treba da nosi teret svoje kazne do najviših rubova vlastitih Himalaja, do posljednjih visova lične samosvijesti, kao jedinog istinskog i mogućeg čistilišta. I ne više od toga. Jer, čovječanstvo još nije doraslo do spoznaje o suvišnosti uzvišenog žrtvovanja za uzvišene ciljeve. Izdali mi Boga, ili sebe, ili drugog čovjeka, isto je. Sve dok to ne shvatimo ostaćemo zatvoreni u kaleidoskopu misli o vlastitoj veličini, značaju, nekoj imaginarnoj misiji, za čije tumačenje su nam potrebni astrolozi – suvremeni plemenski vračevi, ili moderni bogovi – političari – kreatori ljudskih sudbina.

Advertisements

Komentariši

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s