mr. sci. Marjan Hajnal

Izrael, 12.2.2010.

.
.

GIORDANO BRUNO – 410 GODINA OD UBISTVA GIORDANA BRUNA

JEDNOG OD NAJVEĆIH ZNANSTVENIKA

I NAJTRAGIČNIJIH GENIJA SVIH VREMENA

.

.

Giordano Bruno (1548. – 17.2.1600.)

.

Ne, dobri moj Brate!

Radije ostajem živ u smrti, nego mrtav u životu… Ako usvojimo iste metode, ako pribjegnemo nasilju i laži, prije ili kasnije postat ćemo poput njih. Duša se privikne na okrutnosti i, na koncu, uživa u moralnoj uspavanosti koja je prati.

Oni nisu zakopali mene, već samo jednu malenu klicu filosofije koja će proklijati u nadolazećim stoljećima. Ne oplakujte klicu, mislite na stablo!

Doći će dan, Braćo, kad će mudrost civilizacija, starijih od naše, obnoviti izvor znanja u nama.

Toga će dana dogmatsko i separatističko shvatanje pasti!

.

Pobunjenik protiv crkve kojoj je pripadao, dominikanac, znanstvenik najvišeg ranga, rapsod slobode, dosljedan svom vizionarskom nagovještaju realno-mogućeg svijeta, ne priklonivši se mistici i uroti protiv Čovjeka, Bruno nije mogao pristati na kompromis sa neistinom i nasiljem. Humanist, doktor teologije, doktor filosofije i umjetnosti, lektor, gramatičar, mnemotehničar, astronom, pjesnik, matematičar… Predavao na Sorboni, u Tuluzu, Londonu, Oksfordu, Vitenbergu, Visbadenu, Helmštatu, Frankfurtu, Pragu, Ženevi, Cirihu, Padovi, Veneciji… Ne želeći da se pokaje za ono za što se nije mogao osjećati krivim, sedam godina mučen, odoljevši svim pritiscima da revidira, prihvatio je radije da umre strašnom smrću, nego da se odrekne svojih uvjerenja. Zajedno sa svojim knjigama sagorio je u plamenu, na Cvijetnom trgu… Njegova misao i njegova smrt povodi su za nastavak borbe uma da ostane um savjesti, morala, pravednosti i humanosti. Svirepost pretrpljenih mučenja, ponižavajući način odvođenja na gubilište, i njegova herojska spremnost da se odupre imperiji zla, uprkos svjesnosti posljedica sa kojima se trebao suočiti, nikada se ne smiju prepustiti zaboravu.  

.                       

Bruno pred sudom Inkvizicije (reljef: Ettor Ferrari)

.

I SRUŠI DJEVOJKA PAPU – PROREČENI PAD

Mnogo je zloslutne simbolike po katoličku crkvu u padu Pape Benedicta XVI na pod bazilike sv. Petra u Rimu, pred početak Božične mise 2009. Dvadesetpetogodišnja Susanna Mailo grubo je spriječena pri pokušaju da zagrli Papu i u padu ga je nespretno povukla i srušila. Pala “sveta kapa”, pao “sveti krst”. Djevojka je (navodno, od ranije proglašena neuračunljivom, i prethodne godine se na sličan način pokušala približiti Papi), prisilno upućena na psihijatrijsku kliniku – provjeren tretman za sve koji se usude samovoljno prići, ili usprotiviti, nedodirljivima. Papa je naknadno primio u posjet djevojku i oprostio joj. Ipak, to joj neće pomoći da izbjegne sud. Slučaj bi bio bizaran, da se od pamtivijeka nije smatralo blagoslovom dotaknuti skute svetaca. Ovi današnji, iako ih nasljednici beatificiraju, kanoniziraju, niti su sveti, niti imaju iscjeliteljski dar. Ali imaju moć, i sklonost da sami sebi naruše ugled. Za svog kratkog mandata izazvao je Ratzinger polemiku o svojoj nacističkoj prošlosti, koju je negirao, pa priznao (prati ga nadimak Nacinger), prouzrokovao je veliki gnjev muslimana vrijeđajući proroka Muhameda, citirajući vizantijskog vladara Emanuela II Paleologa, a za ispriku, pomolio se u Plavoj džamiji u Istanbulu, kako i priliči orijentalnoj tradiciji – bosonog, okrenut prema Mekki. Svojim antijevrejskim nastupima, otvoreno je doveo u pitanje opstanak mosta pomirenja što ga je njegov prethodnik Wojtyla izgradio s Izraelom. Ako je Ratzinger rehabilitirao biskupa Richarda Williamsona (negira Holokaust), mala je vjerovatnoća da će Jevreji oprostiti Rimu čin beatifikacije Pape Pia XII.

.

Martin_Luter_-_95_teza

Martin Luther prikiva spisak od 95 teza protiv crkvenog “oprosta”

(grafika: Robert Templ Ayres)

.

Ukazujući audijenciju hrvatskom domoljubu (pjevajući veliča najveće ustaške zlikovce), Papa nije stekao simpatije, samo je produbio ponore animoziteta. Poslije, on poziva na toleranciju i praštanje. Čudno je to pitanje oprosta. Jedan od hrabrih, koji su narodu propovijedali poruke Istine i Pravde, bio je Švicarac Urlich Zwingli. Objašnjavao je porijeklo zabluda i zloupotreba vršenih u ime tobožnjeg oprosta grijeha. “Nemojte misliti da je Bog u ovom hramu više nego na nekom drugom mjestu. Bez obzira u kojoj zemlji prebivate, Bog je oko vas i čuje vas”, poručivao je Zwingli. Povijest je popunjena imenima još mnogih drugih mučenika/heroja i uvijek postoji mogućnost da se prilikom nabrajanja neko propusti. Pored Bruna, u crkvu su zalutali još neki Ljudi, kao Jan Hus, Menno Siemens, Jean Calvin, Louis de Berquin, Olaf Petri U pismima Majke Tereze jasno se uočavaju razočaranost, usamljenost, očaj, beznađe, čak odsustvo vjere. Do takvih ponora nije stigla svojom krivicom, ona je za crkvu postigla više no svi, njoj nadređeni, u krutoj sebičnoj hijerarhiji. Nadbiskup Jules Gerard Sali objavio je 1941. pismo protiv deportacija. Biskup Konrad von Prey molio je Papu da smijeni nuncija u Berlinu Cesarea Orseniga zbog njegovog paktiranja sa Hitlerom. Poljski franjevac Rajmund Kolbe, kojega je Gestapo 1941. godine zatvorio u Auschwitz zbog prikrivanja Jevreja i partizana, dobrovoljno se javio da se smrtna kazna, umjesto nad jednim logorašem, izvrši nad njim. Probuđenom i izbjeglom ispod panteona pakla, bivšem jezuiti Albertu Romeru Riveri svijet duguje neizmjernu zahvalnost za otkrivanje svarnog lica crkve.

Primjera ljudskosti izvan crkve ima mnogo više. Upravnik doma za siročad Henrik Goldschmidt, poznatiji kao Janusz Korczak, ubijen je u logoru Treblinka zajedno sa svojim malim štićenicima koje nije htio ostaviti. Milena Jesenski, prevoditeljica knjiga Franca Kafke, u znak solidarnosti sa progonjenima sama se javila u logor iz kog nije izašla. Zna li iko za dobročinstva anonimnih pravednika? Da li se žrtve tih heroja mogu vrednovati? Vrijeme neumoljivom patinom prisilnog zaborava prekriva imena ispisana na zidinama pustoši i obmane. Međutim, na sreću po povijest, i na nesreću crkve, nisu svi pristali na igru kratkog i plitkog sjećanja.

Par promrzlih lasta čini se možda preuranjenim za najavu proljeća, ali, ipak, one simboliziraju nešto mnogo uzvišenije: dolazak Pobjede Istine.

.

PROLJEĆE ATENTATA

Čudna podudarnost: u bliskom vremenskom razmaku izvršeni su neuspjeli pokušaji likvidacije američkog predsjednika Ronalda Reagana (30.3.1981.) i Pape Pavla II, Wojtyle (13.5.1981.). Njima dvojici zahvaljujući završila se epoha komunizma, ujedinjena je Njemačka, okončan hladni rat, raspao se Varšavski pakt i SSSR, i slomljen simbol Trećeg svijeta, nesvrstana SFR Jugoslavija. Na ova dva prividno nevezana slučaja više svjetla baca izvještaj (objavljen u Varšavi 28.4.2008.) prema kom je sovjetska tajna služba KGB dobila nalog da ubije Papu Jovana Pavla Drugog. Ovo dokazuje dokument Politbiroa sovjetske Komunističke partije iz 1979. godine koji, navodno, predstavlja nalog vrha Partije KGB-u da ubije Papu. Nalog za likvidaciju potpisao je i Michael Gorbachev, tadašnji član Prezidija KPSS-a, budući generalni sekretar Komunističke partije Sovjetskog Saveza, posljednji predsjednik SSSR-a, dobitnik Nobelove nagrade za mir.

.

ATENTAT_NA_PAPU

  Trenutak atentata 13. maja 1981.

  (Lijevo u bijelom krugu pištolj u ruci Ali Agdže)

“Upotrijebite sve raspoložive mogućnosti da se spriječi novi politički trend koji je pokrenuo poljski Papa”, stoji u dokumentu koji se nalazi u knjizi američkog novinara i publiciste njemačkog porijekla Džona Kelera, “O Papi: Špijuni u Vatikanu”. Da je Agdža htio ubiti Papu Ivana Pavla Drugog, mogao je. S udaljenosti od tri metra, dobro uvježban profesionalni ubojica ne može promašiti. U podsvijesti, ili, što se čini vjerovatnijim, Ali Agdža svjesno nije imao namjeru ubiti, nije gađao u vitalne dijelove tijela Pape. Sve je igra, pa i Papino praštanje, čini se velikim činom, ali nije to. Agdža, nekadašnji pripadnik ekstremne islamske grupacije “Sivi vukovi”, pokrstio se i želi živjeti u Rimu. Talijanske vlasti neće mu to odobriti, jer je označen kao terorist. Ostaje otvorenim pitanje, koliko je iskrenosti u praštanju i pokajanju. Mehmet Ali Agdža izjavio je da je odbacio islam i prihvatio katoličku vjeru, u pismu napisanom u zatvoru u Turskoj, koje je objavio jedan italijanski časopis. “13. maja 2007. odlučio sam da odbacim islam i postanem vjernik Rimokatoličke crkve”, pisao je Ali Agdža, iz turskog zatvora. “Želio bih da se barem na jedan dan vratim u Rim i da se pomolim na grobu Ivana Pavla Drugog, da mu izrazim punu zahvalnost što mi je oprostio”, navodi se u pismu napisanom na italijanskom jeziku, koje je objavio časopis “Diva e dona”. Po izlasku iz zatvora (18. januara 2010.) izjavljuje da je mesija, a za ekskluzivni intervju s njim nakon izlaska iz zatvora traži tri miliona dolara. Zločin je uvijek najunosniji biznis.

..

Wojtyla i Ronald Reagan

 .

Papa Wojtyla “oprašta” svom atentatoru

 Cijena: Prelazak na katoličanstvo

.

 

 U društvu s naručiteljem atentata – Woytila i Michael Gorbachev

.

Zanimljivu sliku tog vremena pruža bivši šef CIA, Robert Gates – “Bob”, jedan je od protagonista dokumentarnog filma Branda Quilicija “Karol Wojtyla: Čovjek koji je promijenio povijest”, u kojemu objašnjava šta je Wojtyla značio za američku politiku i kakve je kontakte CIA održavala s njime.

“Sovjeti su bili svjesniji nego mi kakve potencijalne posljedice za njih može izazvati Papa porijeklom iz Poljske, a mi smo imali neku vrstu tajnog oružja u osobi savjetnika za nacionalnu sigurnost Zbigniewa Brzezinskoga, koji je Karola Wojtylu upoznao još dok je bio nadbiskup u Krakowu. S Vatikanom smo dijelili brojne obavještajne informacije o zbivanjima u Istočnoj Europi i u Sovjetskom Savezu, o razvitku raketa i tako dalje”.

Richard Allen, kasniji predsjednički savjetnik za nacionalnu sigurnost, izjavio je da je odnos između administracije Ronalda Reagana i Svete Stolice bio “najveći tajni savez u povijesti”.

Bob Gates precizira:

“Ja sam ne jednom uređivao izvještaje koje je dobivao tadašnji apostolski nuncij u Washingtonu, sada kardinal Pio Laghi, a ponekad je te izvještaje osobno uručivao tadašnji šef CIA William J. Casey. Informacije smo dijelili i s Njegovom Svetošću i s drugim glavnim ličnostima u Vatikanu, poput kardinala Casarolija. Dijelili smo informacije o događajima u Istočnoj Europi, o razvitku naoružanja u SSSR-u. Svi smo mi bili aktivni u Poljskoj pomažući Solidarnost. 7.12.1980. Brzezinski je telefonirao Ivanu Pavlu II. da ga obavijesti što se zbiva. Tog dana je održan sastanak Savjeta za nacionalnu sigurnost jer smo smatrali da je visok rizik sovjetske invazije, pa je bio cio niz izravnih telefonskih poziva europskim vođama, uključujući Papu, kako bismo ih uzbunili i obavijestili o našim strahovanjima”.

Atentat Mehmeta Alija Agdže na Ivana Pavla II. nekoliko mjeseci kasnije, 13. maja 1981., na rimskom Trgu sv. Petra u Vatikanu, često je i logično stavljan u kontekst tih zbivanja u Poljskoj. Za atentat su bili osumnjičeni i neki bugarski špijuni. Ipak, bez ikakve sjene sumnje, atentat na Ivana Pavla II organizirala je sovjetska vojna tajna služba.

1980. godine počeo je talas štrajkova u Gdanjsku, koje je poveo tadašnji brodogradilišni električar, kasnije predsjednik Poljske, Lech Walesa. Pad vlade Edwarda Giereka označio je početak teške krize institucija u jednostranačkoj državi. Sjedinjenim Državama je odgovaralo da se ta kriza zaoštri, da poljske žrtve budu što veće i da, po mogućnosti, intervenira Sovjetska armija, kako bi se poljuljao sovjetski položaj.

Inače, manje je poznato da je na Wojtylu izvršen i drugi atentat. Papa Ivan Pavao II napadnut je nožem 1982., otkriva kardinal Stanislaw Dziwisz, bivši savjetnik i prijatelj Pape, koji je bio uz njega gotovo 40 godina, uključujući 27 godina pontifikata. 12.5.1982., Papa je posjetio svetište u Portugalu kako bi se zahvalio Bogu za preživljavanje atentata godinu ranije. Kontroverzni španjolski svećenik nasrnuo je na Papu i povrijedio ga nožem. Javnost nije upoznata s tim što se dogodilo sa svećenikom. Nesloge unutar crkve brižno se kriju.

.

PAPSTVO I NACIZAM

Dok je Wojtyla pod mantijom prividnog mirotvorstva krio stvarne motive maratonskih putovanja, u stvari, paničnih trka svuda po svijetu, jer je slutio duhovni krah svoje kuće i nastojao zaustaviti trend nepovratnog klizanja u bezdan ništavila u kom će crkva zasluženo prije ili kasnije i završiti, dotle je njegov nasljednik, Ratzinger, sasvim razumljivo, više zabrinut za dotrajalo materijalno tijelo broda, zastalog u vrtlogu rastuće oluje, pretovarenog rimljanskim blagom pljačkanim 2500 godina, zaprljanim zlim činom bratoubistva i pragrijehom otmice Sabinjanki, zatiranjem Hristovog naroda i Pilatovom licemjernom odlukom da Hristu sude sluge nalik svom srebroljubivom gospodaru, lihvaru Kajafi.

Od enigme, da li je Pio XII bio odgovoran za Holokaust ili ne, postoji mnogo veća enigma: šta je uvjetovalo nastanak nacizma, odnosno, šta predstavlja i kako je uopće nastao nacizam? Tek poslije toga može se postaviti pitanje o tome kako se uspostavio most između katoličke crkve i nacističkog pokreta. Kada se o tome razmišlja, tragovi nedvojbeno vode k Nimrodu, Mojsiju, Davidu, Pilatu, Kajafi, Herodu Antipi, Neronu, kojima bi se moglo pripisati iniciranje kasnije Inkvizicije. Tokom povijesti ti tragovi vode do dinastije Rothschild. Konačno, čini se opravdanim stav da je međusobni rat masona i katolika samo prividan, imaju isti plan, i istog naredbodavca, Lucifera. Simbol Sunca, ili babilonskog božanstva Baal, zajednički im je. U tu okultnu ornamentiku bio je uvučen Hitler. Jedno je sigurno: da je Hitler uspio doći do atomske bombe, neki narodi sigurno već ne bi postojali, u prvom redu Jevreji, Romi, Slaveni, Afrikanci, a postepeno bi se s plana reduciranja tih naroda prešlo na neke druge, također “manje vrijedne”, “niže narode”. Sam Hitler je bio lutak pokretan nevidljivim koncima, adept, istina, dovoljno zao sam po sebi. To je potvrdio u svojoj izjavi Hitlerov duhovni učitelj, njegov glavni programer, Dietrich Eckart, 1923. godine. Nekoliko dana prije smrti, pisao je:

“Slijedite Hitlera! On će plesati, ali ja sam taj koji je našao za njega muziku. Mi smo ga snabdjeli sredstvima veze sa Njima. Ne tugujte za mnom: ja sam utjecao na historiju više nego bilo koji drugi Njemac.”

Iz Vatikana nikada nisu demantovali optužbe da su neki visoki crkveni službenici znali (prema određenim izvorima, svojevremeno čak i sami učestvovali u proizvodnji) za fabrike otrovnog cijanovodika (HCN), gasa poznatog kao “Ciklon B”, kojim je usmrćeno 1,500.000 djece. U biografijama se sve što je nepovoljno za crkvu prećuti ili krivotvori.

.

Wojtyla (u sredini)  1939. u zapadnoj Ukrajini

.

       

 Oswiecin (Auschwitz)

.

  

“Ciklon B” 

.

  Podudarnost lika i uloge

.

            Joseph Ratzinger kao član Hitlerove nacističke omladine

.       

 

 Još niste pristupili?

 .

666

Prepoznatljivi znak
.

 U punom sjaju ništavila

.

Da nije suviše zorno, moglo bi se reći da se čini. Ali, suviše “slučajnosti” potvrđuje pravilo. Giovanni Battista Montini, kasnije Papa Pavle VI, spasio je Pavelića.

“Pacovskim kanalima” evakuirano je 80.000 ustaša.

.

Pavle VI

.

Alojzije Stepinac i  Ante Pavelić

  .

Kardinal Pacelli, budući Papa Pio XII

.

Pio XII

.

Na jedan od krakova hidre koja se povlačila nakon zločina u logorima, uspio je staviti ruku pravde Tito. Svećenik Krunoslav Draganović, s 500 kg zlata opljačkanog od zatvorenika logora na teritoriji NDH, ostavio je dubok dojam na Pija XII. On je 1943. prihvatio Draganovićevo naimenovanje za savjetnika hrvatske delegacije pri Svetoj stolici.

Papa Pio XII izjavljuje 20. 11. 1926. svim narodima:

“Mussolini je čovjek kojega je poslala Providnost”.

Svu raspolućenost svjetkog uma vidimo na primjeru Hitlerovih riječi:

“Vjerujem da na današnji dan djelujem u smislu Svemogućeg Stvoritelja. Borim se za Božje djelo.”

                                                        (Adolf Hitler, govor, Reichstag, 1936)

.

Simboli “kato-naci” crkve (katolika-nacista)

.

Hitler nikada nije ekskomuniciran iz svoje crkve (na čijoj je fasadi bila “svastika”). Za rođendan je primao papskog izaslanika. Prema J. Cornwell-u, za Papu Pija XII, Hitler je imao posebno prisna osjećanja. Hitler piše generalu Gerhartu Engelu: “Ja sam katolik sada kao i prije, i uvijek ću to ostati”. Ovo jasno pokazuje da je prividno neprijateljstvo nacizma prema religiji bilo prevara.

.

Slika govori više od tisuću riječi. Izlišni su svi crkveni protiv-argumenti i pravdanja

.

Održavanje tradicije: Wojtyla i krvavi čileanski diktator Augusto Pinochet

.

Blagoslov Arafatu 1996.

.

Zašto ne i Fidel Kastro?

.

  Wojtyla i ratni zločinac Kurt Josef Waldheim, generalni sekretar UN

.

Hitler i Hajj Amin Mohammad al Hussayni

.

Među rezultatima destruktivnog djelovanja crkve je (kao još jedan od načina vođenja krstaških ratova) i radikalizacija panislamskog fundamentalizma. Al-Qaida je  reakcija (ne, uzrok) i manifestacija težnji muslimana da opstanu. Već je Hitler manipulirao kvantumom i stupnjem fanatizacije islamskog klera, znao je slabosti Muftije jerusalimskog Hajj Amina al Hussaynija i nije mu bilo teško da ga pridobije za formiranje “Handžar” i “SS Wafen divizije”. Kolika je šteta nanešena islamu, to znaju samo pošteni sljedbenici islamske vjeroispovijesti. Islamske ekstremiste danas predvode ayatolah Hamnei, njegov iranski glasnogovornik Ahmadinadžad, zatim, Khaled Mashall, libanski vođa Hesbollaha Hassan Nassaralla, u Gazi Ismail Hanije. Bez potpune svijesti za koga i zbog čega to čine, razaraju gradove i sela, ubijaju sunarodnike u Iraku, Afganistanu, Pakistanu, Somaliji, Sudanu, Jemenu… Što započne NATO, oni nastavljaju. Divide et impera.

Prema vrsnim slobodoumnim tumačima biblijskih proročanstava, žena u Bibliji označava crkvu. Bludnica na sedam brežuljaka je nezamrla Rimska imperija kojom upravlja Vatikan. Imperija je pala davno, još 73. na Masadi, ali, pridigla se ponovo, prije nego što “Bludnicu će opustošiti i ogoliti, najesti se mesa njezina i ognjem je spaliti” (Otkrovenje 18, 3). Ivan/Jovan (izv.hebr. Johanan), apokaliptik, pisao je o Rimu, kao raniji prorok Jeremija (hebr. Jirmijahu) o Babilonu: “Pade, pade Babilon veliki – bludnica – i postade prebivalištem zloduha, nastambom svih duhova nečistih, tamnicom svih ptica nečistih mrskih, jer se gnjevnim vinom bluda njezina opiše narodi; s njom su bludničili svi kraljevi zemaljski, a trgovci se zemaljski obogatiše od silne raskoši njezine.”

.

SOTONA – TV – ATOMSKI DELIRIJ ANTI-UMA

Griješe mnogi misleći da je riječ Sotona (Satan, Šejtan) pojam vezan isključivo za vjeru. U najširem religijskom smislu, Sotona je zakleti neprijatelj Boga, demon uništenja, vladar rata, knez zla, bola i mraka, Ahriman, Antihrist, Angra Mainya, Set, Melek Taus, Lucifer, Zloduh, Mefistofeles… Njegovo carstvo je Pakao, Hades, Gehenom, Đehenem. Iz gnoseološkog ugla gledano, riječ je o trans-supstancijalnoj kategoriji. Prema karmičkom poretku, radi se o Mayi, manifestaciji samog Tvorca Univerzuma, objektiviranoj u skladu sa individualnim izborom opredjeljenja, odluka, postupaka. U ontološkom pogledu, riječ je o suprotnom polu Bitka. U fizici to je princip negativne entropije, dinamična antimaterija. Za astrofiziku riječ je o kanalisanju energije crnih rupa. Mitologija se oslanja na magiju izmjene svjetla i pomračenja, predviđa konačni boj. Dualnošću uma bavi se filosofia: prijatelj mraka je mračnjak, filo-zofos (grč.). Uz sumrak (zofos, doba zrelosti) polijeće Minervina sova, rađa se sofia, mudrost. Filozof i filosof su dijametralno kontrarni pojmovi. U psihologiji je fenomen identificiran kao Thanatos. Za dalekoistočnjački sustav reciklike solarnog poretka Sot-Ona je Sut-On, dvovalentni Yin-Yang. Na socijalnom planu funkcionira kao zoon-politikon, društveno biće koje suvereno pulsira meridijanima mikro i makro-kozma. Đavolji zoon nije samo biće, kreacija, on je živo/tinja, živo tinjanje, prosijavanje samospoznaje, materijalni nositelj, nektar etera duše. Bez oksimoronskog Mračnog Svjetlonoše, nema ni ideje o Demijurgu. Posljednje obilato koriste teoretičari anarhizma.

Postojanje uvijek u sebi nosi impuls smrti, tendenciju stvaranja prati imanentna joj sklonost samorazaranju. U repulziji i atrakciji Bitka, politička životinja, otjelovljena duša, Jiva, ne manifestira se kao obična životinja, već kao nepripitomljiva Zvijer. Socijalna uloga bića-Zvijeri se očituje u svemu: muzici, industriji, kibernetici, planiranju, ishrani, ekologiji…

Možda Zvijer i nije sasvim crna? Ta misao je njen glavni trik. Ona uopće nije crna, ona je bljesak, munja (hebr. barak). Ali, njen neizdrživi blještavi sjaj rezultira pomračenjem i sljepilom. Njen glavni sluga, moderni kiklop, jednooki elektronski Polifem – televizija, svoje žrtve imobilizira, hipnotizira, na kraju regimentira za slijepu poslušnost. Sotona vlada svijetom putem milijardi facetovanih očiju, ekrana, krutih gigantskih zidnih panela, ili, mikroskopski malih veličina, varirajući namjenski od orbitalnih špijunskih, do fleksibilnih prilagodljivih računara-narukvica.

Judejska kabalistička eshatologija puna je nerazmrsivih kategorija kojima se može pridati, među ostalim, i političko-ekonomski smisao. Za judaizam je broj 666 značajan. U Solomonove riznice svake godine od poreza je pristizalo 666 talanata zlata. Za mjernu jedinicu korišteno je zrno rogača, nazivano karat. Po “Otkrivenju” iz “Svetog Pisma”, simbol 666 je žig Zvijerin. To je oznaka za porez kojeg od svog pokornog roblja već 2500 godina ubire Rim, i u njemu vladajuća Zvijer – Vatikan. Pobune protiv poreske tiranije bile su česte, od jevrejske bune i Spartaka, do Goirdana Bruna. Kazne su bile uvijek svirepe, a varirale su od inkvizicijskih mučenja, sakaćenja, spaljivanja, razapinjanja, do suvremenih prijetnji ugradnje elektronskog čipa bez kog se neće moći ništa ni kupiti ni prodati.

To je vidio prorok Daniel: “Ona (Zvijer) postiže da se svima – malima i velikima, bogatima i ubogima, slobodnjacima i robovima – udari žig na desnicu ili na čelo, i da nitko ne mogne kupovati ili prodavati osim onog koji nosi žig s imenom Zvijeri ili s brojem imena njezina.”

Svaki proizvod u ozvaničenim prodavnicama, već sada, mora imati bar-kod, a on sadrži broj 666. Ko ne bude poštovao žig, ne samo da neće moći zaposliti se, liječiti, školovati se, ili kupovati, prodavati, putovati… neće moći ni roditi se. U Kini kažnjavaju roditelje: ako se ne ograniče na samo jedno dijete gube sve privilegije. Ženske fetuse ubijaju i već imaju 30.000.000 muških podanika više nego ženskih. Eugenika, stvorena u Americi početkom 20.st., prihvaćena s oduševljenjem od njemačkih nacističkih ideologa i primijenjena nad zatvorenicima u koncentracionim logorima, nauka je budućnosti u koju najviše ulažu kreatori Novus Ordo Seclorum.

A sve te prijetnje krunisane su 1945. u Japanu.                                                           

“I vidjeh: druga jedna Zvijer uzlazi iz zemlje, ima dva roga poput jaganjca, a govori kao Zmaj (Zmaj je simbol Sotone, ali i Kine. U ovom slučaju dva roga su preostale dvije sile, Kina i SAD). Vrši svu vlast one prve Zvijeri, u njenoj nazočnosti. Prisiljava zemlju i sve vladare da se poklone prvoj Zvijeri (Vatikanu) kojoj zacijeli smrtna rana. Čini znamenja velika: i oganj spušta s neba na zemlju naočigled ljudi (atomska bomba). Tako zavodi vladare znamenjima koja joj je dano činiti u nazočnosti Zvijeri: svjetuje vladarima da načine kip Zvijeri koja bijaše udarena mačem, ali preživje. I dano joj je udahnuti život kipu Zvijeri te kip Zvijeri progovori i poubija sve koji se god  ne klanjaju kipu Zvijeri.” (Statui slobode)

.

Poraz humanosti, trijumf anti-uma

.

KAPITAL

“Ne sakupljajte sebi blago na Zemlji gdje ga moljci i hrđa kvare i gdje lupeži otimaju i kradu, nego si skupljajte blago na Nebu gdje ni moljac ni hrđa ne izgriza i gdje lopovi ne kradu. Jer, gdje je vaše blago, ondje je i vaše srce”. ”Lakše je devi kroz uši iglene, nego bogatašu u kraljevstvo Božje.”

Da li je nekada neki papa priznao kolikim bogatstvom raspolaže katolička crkva? Nije neophodno. Treba se jednostavno zapitati koliko košta jedna katedrala i sve što je u njoj i oko nje.

Crkva raspolaže neprocjenjivim vrijednostima teritorija koje je zaposjela. U trezorima IOR (Centralna banka Vatikana) kriju se teško zamislive količine opljačkanog zlata, dragulja, novca, antikviteta, umjetnina i drugih dragocjenosti. Vatikan je najveći kapitalist na svijetu. Njegovo se bogatstvo nije prestalo uvećavati još od Konstantina Velikog (306-377) i njegove zloglasne “Darovnice” kojom je poklonio Papi Silvesteru I Italiju i sve ostale zapadne zemlje.

.

Lica koja plaše. Umjesto Hristovih principa (skromnost, nada, vjera, ljubav),

Anti-hristovi principi (grabež, strah, nasilje, mržnja)

.

Naivni vjernici misle da država, grad, šume, more, pripadaju njima. Ako oni pripadaju crkvi, sve što imaju pripada njoj. Dovoljno je pogledati Europu, Južnu i Sjevernu Ameriku. Neće biti teško zaključiti ko i sa kakvim ciljevima kontrolira NASA i DARPA projekte, tajna oružja, i desetine institucija. Računajući i pravoslavnu Rusiju, većinom naseljenih dijelova Planete vlada krst, u ime prikrivenog ili otvorenog svetkovanja paganskih i sodomskih pervertiranosti. Čovječanstvo bi imalo daleko više koristi, bilo bi neuporedivo srećnije, mirnije, bogatije i ljepše, kada bi se svi vjerski objekti zamijenili vjetrenjačama i zvjezdarnicama. Nažalost, u Njegovo ime, svuda vlada raskoš koje bi se Ješua postidio.

.

    

Simbol dominacije i narušavanja prirode, umjesto svima pripadajuće slobode

        .

RASKOŠ_BIJEDE

.

Hristos, Isus, Isa (hebr. Ješua – spas, spasenje, spasitelj) čiji lik je Rim prilagodio svojim zločinačkim ciljevima, svim svojim bićem pobunio se protiv pljačke i nasilja u ime Boga. Ubili su ga oholi okrutni bezmilosni silnici, jer im se suprotstavio i jer je razotkrio njihove razvratne metode ugnjetavanja naroda. Da li se mogao dogoditi veći cinizam sudbine od te da se jerusalimski zaštitnik pravde i poštenja siromašnih, proglasi bogom hordi pljačkaša i ubojica najgore vrste? Budući da nisu mogli pronaći Hristov grob, shvatili su da im je mnogo jednostavnije proglasiti da je u Rimu grob njegovog učenika apostola Petra kom je, navodno, Hrist povjerio crkvu. Sama po sebi više je nego sporna interpretacija izbora nasljednika, jer je Petar bio odveć kontradiktorna ličnost. To je manje bitno, umjesto njega mogao se odabrati bilo koji drugi učenik, važno je bilo na tom apostolu-ugaonom kamenu podići budući panteon žive apokalipse. U Rimu se u trenutku spoznaje približavanja kraja sna o velikoj imperiji došlo do ideje da se monumentalna ideja monoteističkog mesijanstva preotme od Jevreja i transplantira u tkivo umirućeg carstva. Nažalost, ta frankenštajnizacija je uspjela i Rim je ustao iz pepela, obnovljen, veći, moćniji i nemilosrdniji no ikada. Carevi-pape su znali da će se svi tokovi kapitala usmjeriti prema Rimu. Posluživši se Petrom, učinili su da se njegov Učitelj zaboravi, Njegove poruke su bezbroj puta krivotvorene. Cilj Rima je bio trostruk: ovladati duhom, ovladati kapitalom, ovladati kontinentima. Te namjere su ostvarene u potpunosti. Izborivši se za monopol u sferi duha, crkva je neometano trgovala najosjetljivijim momentima u životu čovjeka: rođenje, vjenčanje, smrt, “povratak u raj”. Ko je želio pozitivno riješiti ova pitanja morao je platiti, a plaćao je čak i ako nije želio usluge sveštenstva. Ako bi se protivio, plaćao bi životom, gubitkom imetka, porodica bi bila uništena. Napokon, izlazeći iz okvira države, vlast crkve prenijela se na svjetski plan, ovladavanje kontinentima. 

Kada se pominju Komitet 300, Trilateralna Komisija, Grupa Bilderberg, Rimski Klub, Vitezovi Kolumba, Opus Dei, Skull and Bones, mora se imati u vidu da su svi oni podređeni Kongregaciji za nauk Svete Stolice (što je samo drugi naziv za raniju Inkviziciju. Pročelnik Kongregacije prije inauguracije za Papu, bio je niko drugi do Joseph Ratzinger). O stabilnosti fundusa cjelokupnog ustroja jedne svjetske vlade i njenom tehničkom funkcioniranju brigu vode meštri bankarskog klana Rockefeller i Rothschild, britanska kraljica Elizabeth II, nasljednici porodice Krupp. A nad njima bdiju Kralj Jerusalima, jezuiti i Crni Papa. Jedan među rijetkima koji se odvažio poigrati njihovom mašinerijom je Barnard Madoff, osuđen na 150 godina robije, jer je iz orbite najvećih financijskih moćnika izbacio 65 milijardi US dolara. Bravo! Drugi koji prkosi i njima i socijalističkoj prošlosti svoje zemlje je multimilijarder Vladimir Putin, izazivajući svojom raskoši zavist zapadnih magnata. On predvodi čitavu rusku oligarhiju bogataša, FSB (KGB) ubojica i neonacista. Postepeno se oporavlja ruska armija, modernizira arsenal nuklearnog naoružanja, iako, oficijelno, prema NATO izvorima, neposredna opasnost od Rusije može se smatrati prevaziđenom.

.

                                    

           David Rockefeller                                                   Vladimir Putin

.

Da to nije baš posve tačno govori i činjenica da Zapad nastoji ponovo u političke igre vratiti Michaela Gorbacheva. Razlog za zabrinutost i uznemirenost predstavlja sve veće jačanje interesa za energetskim resursima Arktika i pravo raspolaganja Rusije nad njegovim najvećim dijelom. Težnje Napoleona i Hitlera da Slaveni postanu slaves, Rusija nije zaboravila, i Zapad, htio-ne htio, mora respektirati rusku vojnu moć. U suštini, Rusija je za Zapad i dalje a-teizirano oličenje Anti-Hrista. Rothschildi su glavni bankari katoličke crkve, zaslužni za akumulaciju i transfer putem investicija i berzanskih obrta. Trezori zlata u Švajcarskoj punjeni su poglavito mahinacijama ovih eksperata za moljce i hrđu. Uz njih, rame uz rame, su Rockefelleri.

Da bi u vrijeme globalne ekonomske recesije skrenula pažnju na sebe, Sveta stolica pominje neku “reviziju” svoga stava prema Karlu Marxu. O kakvoj revidiranju može biti riječi? Marx nije bio katolik, nije bio ni religiozan. Naprotiv, njegov stav je poznat po pitanju religije. Hrabro je razobličio misterij akumulacije kapitala i razodjenuo lihvarstvo. Podrazumijeva se da je anatemisan podjednako i od crkvenih otaca i od strane kapitalista. Pod krinkom revidiranja krije se mimikrijski gest lažne solidarnosti sa masama, upućenim u tajnu ko raspolaže njihovim novcem.

GENERALI POD MANTIJOM

Odmah poslije održavanja Velikog vatikanskog koncila 1965. jezuitski general, Crni Papa, Pedro de Arrupe y Gondra, izjavio je: “Vrijeme je za konačno pročišćenje crkve i istrebljenje svih onih koji ostanu nevjerni Papi u sklopu pripreme za Novo doba.” Da li je potrebno reći više od ovog? Nacizam i fanatizam konkvistadorsko-frankističke Španije je preživio i predstavlja najveći potencijalni bastion nasilja usmjerenog na slamanje jevrejstva, pravoslavlja i islama. Nuklearni rat i uništenje čitavih naroda nije prepreka za ostvarenje sotonističkih ciljeva. Veza ovih Španjolaca s Inkvizicijom, koja je i ponikla u Španiji (osnovao je Dominik Gusman 1233.), nikad nije prekinuta.

GENERALI

.

Navodno je napad na STC i Pentagon (11.9.2001.) isplanirao tadašnji aktualni Crni Papa Peter-Hans Kolvenbah, General Međunarodnog Vojnog Reda Društva Isusovaca (jezuita). Red je osnovao španski svećenik Ignacio Lopez de Loyola 1541. Loyola je predhodnik i bratstva Ilumbrados (Iluminati). Može se smatrati da je napadima na SAD otpočeo Treći svjetski rat, bez kog se, u savezu s ekstremnim cionistima, ne mogu od Arapa preoteti sveta mjesta u Jerusalimu. Krstaši vode taj rat već 1000 godina i sa novim Crnim Papom (koji bi trebao biti i crnoput) predviđeno je taj rat okončati u novom strašnom Holokaustu. Sama ideja obnove države Izrael realizirana je prema planu jezuita. Židovi “samo” trebaju da obave gnusni zadatak protjerivanja Palestinaca i da poraze svoje najveće protivnike iz susjedstva. Sva pomoć koja im se pruža argument je za sebe. Favorizuju ih i “pomažu” oni koji im najmanje žele dobro.

Jezuiti predvode Opus Dei, Vitezove Kolumba i Malteške vitezove. Josemaria Escriva, rođen 9.1.1902. u Barbastru, Španija, zaređen u Saragosi 1925., po “božanskom nadahnuću” je 2.10.1928. osnovao Opus Dei. Papa Pije XII (Hitlerov papa) ga je proglasio počasnim članom Pontifikalne akademije i počasnim prelatom. 1982. Papa Ivan Pavle Drugi je Opus Dei proglasio ličnom Prelaturom. Deset godina poslije isti Papa proglasio je osnivača tog reda svetim. Ceremoniji beatifikacije 17. maja 1992. prisustvovalo je 300.000 ljudi. 2. juna 2002. Woytila je Escrivu konačno i kanonizirao.

Jedan od stubova jedinstvene svjetske vlade je dominacija engleskog jezika. Radi lakšeg usmjeravanja demografske, tržišne i poreske politike, vojne idustrije i civilnog transporta, nametnut je engleski jezik kao univerzalni jezik apsolutne kontrole.

Neosjetno, teritorijalni britanski kolonijalizam je obnovljen i dopunjen lingvističkim kolonijalizmom. Pored uspostavljanja jednog ekonomskog centra, jednog jezika (engleski je forma rimsko-latinskog), jedne vojne komande, jedne uprave nad civilnim sektorom, glavni cilj novog svjetskog poretka je jedna vjera – Božji ambasador može biti samo u Vatikanu. Sve dok mogu, velikodostojnici rimokatoličke crkve nastojaće da svuda zadrže ili dopune broj od 666 svojih bogomolja. Za to im je potrebna armija naivnih, koje u posljednje vrijeme malo teže regrutuju.

Kada postane zornim da je oslabila moć kontrole nad plebsom, protiv njega se podiže sva raspoloživa oružana sila. Preplašen narod, nakon što je masakriran, nema mnogo izbora, prihvata razloge “Božje kazne”. I krug se zatvara: suzama natapajući garež, ruševine i grobove, slomljenog duha, puk uviđa da ne može opstati na pustopoljini okrutne svakodnevnice bez “Oca”. To je bar ono što mu se nameće kao jedini modus vivendi. Vjeruj, prihvati, podržavaj, slijedi, služi, plaćaj svom “dobrotvoru”, ili se možeš naći, prije nego napustiš svoje tjelesno zombi-prebivalište, prvo u elektronskom getou, a potom i u pravom, u kojem tebi na očigled, naoružani, podržavljeni, pedofili i makroi odvode u najsramnije ropstvo one prema kojima si usmjeravao smisao cijelog Univerzuma.

.

NOMINACIJA

.

TRENUTAK

.

REALIZATORI

Još jedno vrhunsko lukavstvo Zvijeri je omiljena zabava za nju: posebno raste kada se piše negativno o njoj, što se piše s više mržnje, ona je radosnija. Što gore, to bolje. Ona dopušta sve klevete, jer zna da se njima potvrđuje i regenerira njena moć. Silno se veseli kad o njoj njeni posilni iznose na međunarodnim sudovima argumente protiv njenog tromilenijumskog pira. Jer zna, ti koji je tuže, zapravo su njena najzaslužnija i najodanija čeda (kao četnički vojvoda Vojislav Šešelj). A sudije strasno dopuštaju da se o njihovoj Gospodarici pišu tomovi hvalospjeva. Jedan od tih “poklona” je 1946. priredio bivši svećenik Viktor Novak u obimnoj knjizi “Magnum crimen” (“Velika optužba”). Svi ti iz suprotnog tabora nose istu luč, uvjereni da će njom upravo oni obasjati put zagovornika dobrih namjera. Ceri se Zvijer-Lučonoša, jer zna šta gori u tim bakljama. Ne manje od 200.000.000 duša, tokom dva milenijuma. A to je, ne skrate li se dani vremena nevolje, tek početak. Najveći Sotona je čovjek bolestan od težnje da vlada. On ne podnosi slobodu, od zavisti ne trpi bolji, uređen svijet, sve želi da prilagodi, ukroti, porobi. Poslužiće se prevarom, otimanjem, nasiljem, progonom, zločinom svake vrste. Sada, u epohi interneta, kada već mnogi ponešto pišu o teorijama zavjere, i znaju da su Rockfeleri za izgradnju zgrade UN poklonili zemljište na kom je ranije bila klaonica, nije teško povezati činjenice. Liga Naroda je liga smišljenog planiranog pomora. Ko se tome usprotivi, nestaće. Čak je poželjno pružiti otpor, kao u zemljama koje to čine, da bi se za vojni odgovor, intervenciju velikih sila, imao razlog. Ko je stvorio Al-Qaidu? Evo odgovora:

INSTRUKTOR_AL_QAIDE

.

UN_PAPA

.

POLITIČKA POTČINJENOST I SERVILNOST CRKVI 

Crkva ne samo da je dom jataka za egzekutore zločina nad narodima i pojedincima, ona je epicentar iz kojeg se sinhrono dirigira dizajniranjem političkih konfiguracija i fizionomija svakog kutka planetarnog miljea. 

.             

 ĐAKON

.

IZABRAN, ILI ODABRAN

Kao i sve drugo i Nobelova fondacija je pod utjecajem svjetskih moćnika. U vrijeme ekonomske recesije i vojnog kraha, morao se Americi ukazati novi međunarodni kredibilitet. Dobitnik Nobelove nagrade nije Obama, već SAD.

Amerika i mir!!!???  

 

 

Zašto ne biti dobro raspoložen

.

CRKVA I PEDOFILIJA 

Ako je od 50.000 katoličkih svećenika jedna desetina optužena za pedofiliju, koliki je stvarni broj nastranih uništitelja mladosti? Koliko ih je bilo tokom dvomilenijumskog sodomskog pira? Crkva licemjerno zabranjuje prekid trudnoće i kontracepciju, a toleriše i prikriva najopasniju bolest, pedofiliju, koja uništava psihu najnezaštićenijih žrtava. Takva crkva se usuđuje govoriti o ljubavi prema Bogu i bližnjima…??? U SAD-u je optuženo 4.392 svećenika za seksualno iskorištavanje djece. Američke biskupije moraju platiti žrtvama 2,6 milijardi dolara. U Irskoj se očekuje objavljivanje dokumenta o pedofiliji u dublinskoj nadbiskupiji od 1975. do 2004. godine. Rimokatolički red Kršćanske braće objavljuje da će uplatiti odštetu od 161.000.000 eura. Papa je zajedno s irskim biskupima (predsjednik Irske biskupske konferencije kardinal Sean Brady, nadbiskup Dublina Diarmuid Martin i drugi) razmotrio rezultate istrage o seksualnim zločinima počinjenima nad 2.500 djece u katoličkim školama, u periodu do 2004. godine. Oko 800 svećenika, redovnika i časnih sestara u Irskoj pozvano za čak 30.000 slučajeva seksualnih iskorištavanja. Žrtve u Irskoj su zatražile 1,100.000.000 eura obeštećenja. “Sveta Stolica jako ozbiljno shvaća to pitanje”, izjavio je šef ureda za štampu Svete Stolice otac Federico Lombardi. Zapravo, nadbiskupija Dublina sakrivala je seksualno iskorištavanje djece. Irskim biskupima se zamijera što su pokušali spriječiti skandal zataškavanjem događaja. U Australiji je 107 svećenika osuđeno za pedofilju. U Brazilu je optuženo 1.700 svećenika zbog pedofilije i drogiranja djece. U Italiji je u razdoblju od 2003. do 2007. utvrđeno iskorištavanje 235 maloljetnika, te je 17 svećenika osuđeno, a protiv 24 se još vodi proces. Optuženih svećenika pedofila ima u Poljskoj, Velikoj Britaniji, Austriji, Francuskoj i Hrvatskoj. U Njemačkoj je upravo prisutan veliki skandal u vezi s jezuitima pedofilima.

.

 U čije ruke ide podmladak?

.

Prvo pitanje koje se postavlja: da li se novcem može izliječiti trauma kod oštećenih? Drugo, otkuda toliki novac svećenicima koji ne rade i ne proizvode ništa? Ako se radi o donacijama, onda je to novac vjernika koji svoju djecu povjeravaju njihovim uništiteljima. Dakle, novac im se može vratiti, ali se njihovoj djeci ne može vratiti zdravlje. Zatim, kako će oštećeni i dalje vjerovati u Boga? Svećenicima sigurno neće.

Problem pedofilije je u tome što je njena putanja cikličkog karaktera. Većina žrtava pedofilije postaju pedofili. Crkva se tog problema nije oslobodila tokom 2000 godina. Može li se očekivati da će on nestati zahvaljujući nekom papskom dekretu? Ne smije se izgubiti iz vida činjenica da se do svjetlosti dana i pogleda javnosti pojavio tek sićušni djelić opake pojave uništavanja psihološkog i biološkog integriteta kod najmlađih populacija. Udio medija je velik u doprinosu razotkrivanja i širenja istine o kriminalu najgore vrste, ali će ostati pokopane i nesankcionirane sve sramne pedofilne zloupotrebe koje su se događale svih ovih stoljeća, kada su zlodjela pokopavana u krugu jednog sela, ili, najšire, na teritoriju jedne župe, a često nisu niti napuštala prag ćutanja unesrećenih mladih bića. To ćutanje, nažalost, događa se i danas, jer stid, često i strah, ili osjećaj sramote, blokiraju i ne dopuštaju oštećene da se bilo kome povjere. Pedofilija prati tok razvoja civilizacije, a posljedica je pogrešnog izbora religije. Ne samo u katoličanstvu, pedofilija je zastupljena i u drugim konfesijama, međutim, u katoličkim zajednicama je utoliko izraženija zbog zabrane stupanja u kontakt sa suprotnim polom. Vjeronauka je jedna strana medalje, a onu drugu čine potisnuti, neukroćeni, podsvjesni, nepravilno usmjereni moćni biološki impulsi, koji čovjeka ruše ispod nivoa zvijeri. To je upravo ono što Zvijer voli.

.

REZIME: POVIJESNE “ZASLUGE” CRKVE

Nevjerovatno je koliko su ljudi podložni sujevjerju. Svojstvom neprosvijetljenog uma da operira nerazgovjetnim pojmovima pohranjenim u hipotalamusu (duhovi, aveti, vile, vještice, vampiri, demoni, polubogovi, vanzemaljci…), nemilosrdno je eksploatirala crkva, održavajući strah i utjelovljujući ovisnost o egzorcistima-svećenicima. Sujevjerje je u domenu iracionalnog, moćnog resursa zabluda, frustracija, nespokojstva, traganja za budućom sudbinom i uzrocima “grešaka i grijehova” počinjenih u prošlosti. Oponašatelji i zastupnici Demijurga znali su to iskoristiti. Teorije o teorijama zavjere, definitivno, nisu bez osnova. Naravno, i to je sastavni dio igre, pri interpretacijama zavjereništva, u diskursima o njima, stvarnost se zamagljuje, predimenzionira, u potpunosti negira, izvrće u svoju suprotnost. U svemu, trijumfuju magovi manipuliranja fantazmagoričkim sadržajima podsvijesti i trancendentalnim kategorijama.

Bez ulaženja u statistiku koliko je ljudi nečasno usmrćeno radi krsta, od Hrista do danas, da ne bi bilo iluzija: historijski i generalno gledano, katolička crkva je pogubno negativna po civilizaciju. Nedvojbena je istina da je crkva na tijelu Planete kancerogena avet prošlosti. Razvijala se živeći od svjetlosti i radosti naivnih. Od naivnih i zastrašenih, mnogo gore sluge pedofilne hidre su svjesno zli fanatici, njena udarna legija infiltrirana u sve pore mogućeg zdravog života. No, kao što je prorekao Bruno, ta planetarna boljka će odumrijeti.

Uzrok trenutnih međureligijskih sukoba je hiljadama godina stariji od optužbi na račun “obojenih” naroda. Ciljevi nacizma jasno su eksplicirani u eugenici. Ideja o jednoj dominirajućoj vjeri krije u svojoj osnovi rasizam. Čak u egzotičnoj, izdvojenoj, “demokratičnoj” Australiji, sve učestanije atakuje se na tamnopute strance. Jednog su indijskog studenta zapalili dok je šetao sa suprugom. Dokaz iluzije o demokratiji. New Zealand je najkontroliranija zemlja na svijetu. Drugim riječima, to podneblje je već duboko zagazilo u glib Novog Svjetskog Poretka.

Pored svih “zasluga” u 20. vijeku, jedna og žrtava izrabljivačke Nemani je SFR Jugoslavija. To je jedina zemlja koja je u potpunosti rastočena. Na Japan su bačene atomske bombe, ali je opstao kao država. Njemačka je bila podijeljena, ali je i ujedinjena. Za 40 godina Tito je potisnuo mogućnost rimokatoličke crkve da povrati dominaciju nad centralnom europskom regijom od izuzetnog geostrateškog značaja. Njegovim odlaskom, oživjele su aspiracije i dugo pripremana akcija otimanja tog parčeta Planete nije ostala bez rezultata.

Poljski zlotvor Zbigniew Brzezinski znao je po kojim šavovima je trebalo provesti frakturu Jugoslavije. On koji je Bušu Mlađem dodijelio neprolaznu jedinicu, već boduje Obamine “zasluge”. Da je Barack Obama doista taj koji može ispuniti očekivanja, prvo bi svoju pažnju morao usmjeriti na Bosnu koja, kao i uvijek, poput siročeta cijelog svijeta, krvari i nikog nema da okonča pir njenih krvnika. Iluzorno je optuživati 11. septembar kao uzrok zaokreta State Departementa, neko je bešćutno davno prije pada “Blizanaca” ukalkulirao Srebrenicu kao dio mizanscena rimskih kurija, u kolekciju katastrofičke igre Svjetskog Duha sa samim sobom. Poslije 150.000.000 pobijenih samo u 20. st., šta Zvijeri predstavlja još 8000 stanovnika jednog malog grada? Bosanci usmjeravaju nade prema onima koji tek sada otkrivaju da su svoje poglede reflektirali preko prećutane knjige bogumilske epopeje. Vatikan u svojim trezorima krije sve prave tajne ove civilizacije, publikujući samo falsifikate. Kada rehabilitira Giordana Bruna, biće to siguran znak da se svijetu primakao kraj. No, “Sveto Pismo” na kom počiva najmračnija institucija moći, sadrži i protuotrov. Zapisano je o “vremenu nevolje” koja će snaći svijet: “I da se oni dani ne skrate, nitko ne bi ostao, ali izabranih radi skratit će se oni dani.”

U jezicima Južnih Slavena gotovo da i ne postoje riječi koje počinju sa “crk”, osim crkva i crknuti. Slučajnost? Ne, radi se o podudarnosti, sklonosti ka smrti, užasnoj smrti, kojoj prethode silne duševne patnje. U narodu se zlotvoru ne želi da umre, već da crkne.

Za Hrvatsku se kaže da je najkatoličkija zemlja. Da li je to razlog za pohvalu i ponos, ili za žaljenje? Nisu li Hrvati najnesrećniji ljudi na planeti Zemlji? Blagodeti prirode dati su u vječito pune okrvavljene šape nezasite Nemani. Zar je slučajno što je Vatikan prvi priznao izdvajanje Slovenije i Hrvatske iz omraženog titoističkog bloka komuniziranih zajednica Južnih Slavena? Komunizam nije bio dobar u svim svojim antibožanskim sekvencama, ali, da li su sva klerikalna katolička “dobočinstva” manje antibožanska? Problem crkve se nalazi koliko u fenomenu negativno-karizmatskih vođa, toliko u sljedstvu (sljedbeništvu). Ne kaže se slučajno: kakav narod, takve mu i vođe. I danas se bez posebnog povoda u malo diskretnijem tonu vođenih razgovora s lakoćom mogu otkriti tragovi zluradosti i opravdanja Holokausta. Pod tankom skramom prozirnog kozmopolitstva često se kriju sve forme antihumanosti.

Filmski redatelj Lordan Zafranović pokušao je avangardi ustašoidno opredijeljenih Hrvata, kroz prizmu svojih filmova “Pad Italije” i “Okupacija u 26 slika” pružiti punu dubinsku psihološku trodimenzionalnu sliku njihove monstruozne moralne deformiranosti i srozanosti u najdublje ponore bestijalnog divljaštva. Kolektivna svijest oblikovana utjelovljenjem straha od Inkvizicije, stvorila je inkvizitorsku zloćudnost. Raznovrsnošću i količinom zla ispoljenog u ustaškim logorima čak su njemački nacisti bili zapanjeni. Svi naknadni pokušaji izjednačavanja Jasenovca i Bleiburga su nastavak zločina nad nedužnima. Ustaše su u Jasenovcu na svirep način ubijali djecu, trudnice, starce, čitave porodice, samo zato što su pripadali drugim narodima i vjerama. Partizani su ubijali zlikovce, a nažalost, kao i u svakom ratu, nije isključena mogućnost da je bilo revanšizma i prekoračenja ovlasti, no, ako je i bilo moralnih i pravnih odstupanja od normi koje okrutni krvavi rat na prostorima Jugoslavije ionako nije poznavao, ni u kom slučaju se ne može opravdati izjednačavanje tih prestupa, niti po vrsti, niti po obimu, sa genocidnim zločinima koje su počinili ustaše.

Vatikan svoju podršku unosno naplaćuje. Svake godine Hrvati preko poreza isplaćuju Vatikanu više od 40.000.000 eura. Narod Hrvatske nije svjestan da je mogao imati sasvim drugačiji status da nije porobljen. Uistinu, zašto bi jednu od najljepših obala na svijetu morala kontrolirati katolička crkva? Zašto ta počast ne bi pripala budistima? Nemoguće, jer su istinski budisti miroljubivi, krvi neskloni. Najljepšim predjelima na Planeti vladaju katolici. Rim “mora” zagospodariti i upravljati svime što svojom prirodnom ljepotom, ekonomskim značajem i geostrategijskim položajem doziva kapital. Zato se, kao i za vrijeme Rimske imperije, za svjetskog žandara i vođu svih drumskih pljačkaša moraju obezbijediti sigurne, moderne, brze i kontrolirane transverzale. Njih će i sagraditi, i putem poreza/putarina otplatiti, i biti orobljen, isti narod, a svaki naredni profit ostaje onima prema kojima vode svi putevi. Za tako nešto je potrebna jedna duhovna vlast. Otuda sva neurastenična vika na neposlušne: Kuba, Sjeverna Koreja, Iran, Sirija, Irak, Afganistan, Libija, Venecuela.

Somalijske pomorske pirate potrebno je fenomenološki ispravno razumjeti, ne i opravdati. Piratstvo je sindrom, simptom, i simbol protivljenja globalnom transferu kapitala. Osnovni kapital je Čovjek – Rob, a dijamanti, zlato, uranijum, droga, nafta, novac, samo su sekundarne pratilje prljavog nečasnog transfera, provođenog uvijek na račun siromašnih, ratnim vihorima tragično podijeljenih naroda. Kada bi svi ti pirati, talibani i ostali “partizani”, znali pružiti duhovni otpor, prosvijećeni gandijevski bojkot, umjesto korišćenja diverzijskih sredstava, crkva ne bi imala protiv koga da se bori.

Zapisano je: “Pade, pade…”. I zato, kao pokušaj bijega od sudbine, sve češće se govori o ujedinjenju crkvi. Do njega će sigurno i doći, i to će biti pouzdan znak kraja postojanja crkve kao institucije moći i terora. Ta faza udružene vlasti će potrajati, ali ne za vječno. Utopljena u svojoj zofofiliji, neće uništiti Čovjeka. Neće više vrijediti: “Papa je Papa”. Cijeli kosmos će slaviti: “Pao Papa! K vragu svome, Papa! Pa-pa, Papa!”

Kao sa katoličkom, identičan je slučaj sa pravoslavnom crkvom. U kombinaciji sa Staljinovim komunizmom, iskorišćen je ateizam kao sredstvo zaokruženja cilja zacrtanog u jednom istom štabu sotonista. Crkva je stoljećima podgrijavala do tačke detonacije virus ateizma. Lanac eksplozija širio se brzinom uragana preko Europe, od Francuske revolucije, do Oktobarske. U Maovoj Kini je komunizam uzeo tri puta veći danak nego u Rusiji.

.

I_srusi_djevojka_Papu_23.2.2013..doc_tadić

.

Rat 1991. u Jugoslaviji bio je samo nastavak ranijeg scenarija iz Drugog svjetskog rata. Pod izgovorom da čuvaju svoja vjekovna ognjišta, “pravo”slavni kaligulijanci su krenuli u otvoren rat sa svojom suparnicom katoličkom posestrimom. Osim što se vodio kao građanski rat, rat za razgradnju Jugoslavije bio je rat crkvi. Bez sumnje, nadvladana, pravoslavna crkva sve više inklinira potpunoj predaji. Papa se već očekuje (postoji poziv upućen od novoizabranog Arhiepiskopa Irineja) kao dobrodošao u Beograd. Put, naravno, pripremaju političari. Usput, zanimljivo bi bilo potražiti odgovor na pitanje zašto Vatikan (do sada) nije prihvatio nezavisno Kosovo?

Mogući odgovor je: strah od Al-Qaide. Vrijeme će potvrditi da krstaški NATO nije spasio i oslobodio Kosovo, već ga je osvojio za sebe da bi blokirao nadirući Istok u Europu. Zanimljivo je i to da Vatikan nikada nije osudio Holokaust u svjetlu priznanja svoje vlastite krivice. U tome vjerovatno leži i razlog uzmicanja od optužbe na račun sudjelovanja pravoslavne crkve u nekoliko uzastopnih genocida u bliskoj prošlosti. I nije za očekivati da izravne sudionice u pokoljima priznaju svoje zločine. Takav stav doprinosi ne samo tome da se neće priznati strašni grijeh crkve počinjen nad Bogumilima, ili nad zatvorenicima Jasenovca, on omogućava nove pogrome, nove epopeje naroda, kao

u Bosni i Hercegovini, u Iraku, Sudanu… Povijesni falsifikat katoličke crkve dobro je proučen od strane brojnih povijesničara. Sociolozi, antropolozi, psiholozi i psihijatri su mahom proniknuli u podsvjesne motive izopćenika opredjeljenih za askezu bez humanih vrjednosnih atributa. Fenomeni vlastogramzivosti, srebroljublja i parizitizma blagoglagoljivih demagoga relativno su dobro istraženi. Dovoljno je proučiti ono što su napisali Wilhelm Reich i Zenon Kosidowski. Crkva nije slučajno podignuta na praštanju kao temeljnoj odrednici čovjekove prilagodbe uvjetima nesavršenosti.

Griješeći, umjesto da uči, čovjek je prisiljen putem potčinjavanja na mazohističko samoizrabljivanje. Isus je jasno poručio kršćanima/hrišćanima:

“Samo preko mene možete k ocu mojem”.

Time je eliminirao bilo kojeg ljudskog posrednika. Naravno, ekskluzivnost Hristovih riječi treba razumjeti kao riječi jednog od avatara, poslanika. Ključ razumijevanja te prividne isključivosti morao bi se čuvati kao dragocjeni tajni kod mira. Kad god bi se posegnulo za jedinim pravom na smisao te poruke, ubijani su svi koji koji bi se usprotivili. Taj kod mira, Inkvizicija je preobratila u povod za bezumnu nemilosrdnu krvavu hajku na “bezbožnike”.

Korijeni klero-bezumlja leže već u Mojsijevom “Petoknjižju”.

(pogledati od istog autora: https://marjanhajnal.wordpress.com/2012/10/29/marjan-hajnal-korijeni-povijesnih-lutanja-i-zabluda/

Multiplicirano, babilonsko zlo se održalo do danas. Zloupotrebe su prisutne u medijima, obrazovanju, industriji hrane, čak i u arhitekturi, a posebno iznenađenje predstavlja otkriće da su u američkim snajperima firme “Trijicon” ugravirane skraćenice poglavlja i stihova iz Biblije. Dobroćudnost je kao i bezgranična naivnost, vjerovanje u slučajnost. A slučajnosti nema. Nju okultska manija žrtvovanja naivnih, ne poznaje.

.

 BABEL

.

Crkva se ukopala u rov obmane, da je Bog izabrao poglavara svih naroda, vjernih i nevjernih. Ko mu se pokloni biće spašen, ko ga ne prizna, ili će biti ubijen, ili će bez mikročipa, arogantno ekskomuniciran, ostati u pustinji surove stvarnosti, gladan i bolestan, prepušten Knezu smrti što neumoljivo čeka, smišljajući unaprijed što originalniji potez kojim će dovršiti svog izabranika prije nego ga prevede preko rijeke zaborava.

Do kada će čovjek dopuštati da ga krote i vode s alkom na nosu? Pristane li jednom na ucjenu, pokopaće i sve svoje bližnje oko sebe. Tada to više nije život slobodnog dostojanstvenog čovjeka, već zombijevsko vegetiranje roba čiji je zadatak da za pedofilnu klero-elitu vuče, kopa, trpi… do smrti.

Zar je dar povijesnog sjećanja toliko neomiljen, da je lakše pristati na što brži zaborav? Ko je bio Bruno, za koga je stradao, ko još danas misli o tome? Zar je dah smrti toliko moćan da nas natjera da zaboravimo da je crkva za svoje “božje čuvare” opustošila čitave kontinente, zatirući bez traga cijele narode i njihove kulture?

Atahualpa je bio Bruno astečkog naroda, glasnik Novog Avatara i njegovo ime zaslužuje sjećanja s poštovanjem. Zar oprostiti kataklizmu što je zadesila svijet pod Hitlerom, Staljinom, Trumanom, Churchillom, Tse-tungom?

Nacizam i komunizam su kćeri katoličke crkve. Ko je u nedoumici, ili sumnja da je tako, neka se informira kod objektivnih učitelja, ali ne u katedralama, sinagogama, bazilikama, manastirima, u Pentagonu, ili sjedištu EU.

Kome nije važno to što se zbilo sa Indijancima, Hugenotima, Bogumilima, Romima, Jevrejima, Armenima, Vijetnamcima, žiteljima Hirošime i Nagasakija, ne zaslužuje bolju sutrašnjicu od one koju mu je isplanirao neki Crni Papa, zaštitnik nacista i rasista, progonitelj uma i humanosti, ubica pjesnika i naučnika, porobitelj umjetnosti, pokrovitelj pedofilno-globalističke apokalipse, varalica i iskoristitelj nevoljnih naivnih i nevinih, izumitelj nekrofilne atomske “civilizacije”, istrebitelj nekatolika, arhidemon crnih legija.

Kojima su smetali znanstvenici-panteisti, neće se ukazati nova prilika da zavrijede sud Onoga o kom zamišljaju da se upravo Njemu mole. Pogrešno misle! Svjesni svih svojih prestupa, sigurno je da poznaju stih posvećen uzaludnosti dozivanja Imena Božjeg:

“i molitva njihova je mrska”. Znajući da će propasti, nastoje cijelo čovječanstvo survati u propast.

Streme tome, ali u svom teo-filo-polito-zofstvu strepe uvjereni u ispunjenje zavjeta:

bliži se vrijeme u kom će pripasti Bogu Božje, vragu vražje.

Ako i nije dovoljno savršen svijet, mogao se učiniti ljepšim, ljudskijim, viđen očima Giordana Bruna. Ubili su ga uzalud, ali njegova žrtva za Istinu nije uzaludna. Majci Zemlji ne treba nikakav pop (pater omnia familias), samozvani lažni zastupnik Univerzuma, trebaju joj njena moralno odnjegovana samosvjesna i savjesna djeca koja vole život i podjednako poštuju sve duševne duše.

Bruno je bio i ostaće nenadmašni učitelj te mudrosti.

.

  

Giordano Bruno

.

Napisao i ilustrirao: Marjan Hajnal

12.2.2010.

 

­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­________________________________________

.

Preporuka (postoje elektronska izdanja):

 

Dr. John Koleman: Komitet 300

Alberto Romero Rivera: Vatikanske ubojice

Avro Manhattan: Vatikanske milijarde

Jacques Mercier: Povijest Vatikana

James Wasserman: Templari i Asasini

William Josiah Sutton: Tajna Vavilona

Lee Strobel: Zločin hrišćanstva

R.A.G. von Sebottendorf: Tajne vježbe slobodnih zidara 

Zenon Kosidowski: Priče evanđelista

.

 

Advertisements

Komentariši

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s