Esma Redžepova

ROMI I BOSANCI IMAJU ISTU NARAV

20.9.2002.

http://www.bhdani.com/arhiva/275/t27507.shtml

Imala je samo 13 godina kada je njen dar svijetu otkrio pokojni veliki harmonikaš i aranžer Steve Teodosijevski. Njih dvoje su bili i bračni par, nisu imali djece, ali su ih usvojili čak četrdeset sedmero, i, naučivši ih da sviraju, izveli na put. Ona je danas ambasador UNHCR-a, kandidat za Nobelovu nagradu i još uvijek pjevačica čiji koncert je trebalo čuti i vidjeti u okviru Sarajevo Sessions Festivala

Esma Redžepova

DANI: Zašto svi veliki izvođači romske  muzike, na pitanje “koga najviše cijenite?”, skoro po pravilu odgovaraju: Esmu Redžepovu. Je li to zato što ste “na cilj stigli prvi” postavši prvom zvijezdom romske muzike u nekadašnjoj Jugoslaviji ili je tajna u zaista nesvakidašnjoj izvedbi?

REDŽEPOVA: Ko zna zašto me ljudi vole. Nisam žena koja podiže afere, koja pravi gluposti. Živjela sam sa narodom i pokušala ostati ona ista Esma. Možda zato. A što se tiče kolega, oni to misle za mene zato što me računaju kao, da tako kažem, “najnacionalniju romsku pjevačicu”. Pjevam dosta izvorno, ali sve   te pjesme su komponovane pa se tu susreću neke stvari kojih drugdje nema. Kad smo bili na festivalu u Indiji, gdje su nastupili romski pjevači iz 23 zemlje, svi su pjevali ili Djelem, djelem ili Čaje Šukarije i svi su znali moje pjesme. Pokojni Stevo i ja smo dosta insistirali na tome da   se sačuva ono pravo – romsko. Ruski Romi, recimo, pjevaju na ruskom a ne na romskom, dok se u Makedoniji odakle dolazim romski jezik zadržao, čak se i širi. Uvijek mi je bilo važno da u svom jeziku zadržim stara i dajem nova značenja.

DANI:   Šta je najbitnije u pravljenju vlastitog stila u tradicionalnoj muzici?

REDŽEPOVA: Važno je poznavati ljude   koji znaju tradiciju romskog naroda, koji znaju kako to nasljeđe zvuči i kako se po njemu može praviti muzika. Ljudi koji su radili najbolje su moj Steve ili, recimo, Medo Čun, koji je bio član ansambla Teodosijevski i pravio je sjajne kompozicije. Ova djeca koju ste slušali na koncertu, i njih smo školovali, i oni sad prave kompozicije, tako da smo napravili tim, radionicu koja proizvodi autentičan romski melos. Tu umjetnost, istina, može   da savlada i neko ko nije Rom, ali mora provoditi dosta vremena u okolini onih kojima to zapravo pripada.

DANI:   Danas, izgleda, pripada svima. Gledajući i slušajući, prije manje od godinu   dana, koncert u zagrebačkom Lisinskom, na kojem je publika bila oduševljena, nisam mogao ne pomisliti da se samo par godina ranije zbog takve muzike na tom istom mjestu štošta moglo izgubiti – posao, pa čak i glava…

REDŽEPOVA: I ja to isto vidim. Dobro, ima nekih medija koji su bliski narodu pa sve to popularišu, ali prije nije bilo ljudi koji bi “pogurali” to u medijima, koji bi našli vrhunski studio da nekog Roma talenta predstavi svijetu. Dobro je dok postoje ti ljudi koji pomažu da se više sazna o tome. Čitam u štampi da je velika borba u Hrvatskoj da romska djeca idu u školu. Drago mi je da se to događa u Hrvatskoj, bila bih sretna da je tako svuda. Mnogo puta kažem: goli dolazimo na ovaj svijet, goli i idemo s njega, pa zašto onda da se mrzimo. Moj životni moto je: Kad imaš tri, onda daj jedan.

DANI:   Ko su velikani romske muzike?

REDŽEPOVA: Nije ih malo, ali ono što ostaje su, recimo, Ruskinja Raya, koja je dosta učinila za tu naciju, tu su Ljiljana Petrović i Vida Pavlović, i Muharem Serbezovski, koji je uvijek činio nešto za svoje Rome. Kod mene nema podjele na “bele” i “crne”; ono što ostaje trajno u   muzici to i jeste vrijednost. Ko će pjevati za 20 godina i pjeva sad, on je umjetnik. Četrdeset i pet godina pjevam Čaje šukarije i nijedan koncert ne mogu završiti ako je ne otpjevam. Svaki umjetnik treba dugoročno da radi, da istražuje i miješa kulture, da se ne povodi za niskim strastima,   nacionalizmom. Treba mnogo raditi i nigdje ne žuriti.

DANI:   Tako se i izdrži tempo od 240 koncerata za godinu, koliko ste održali tokom 2001?

REDŽEPOVA: Spavam dobro, hranim se dobro, ne pijem, ne pušim. Imam godina, ali dobro se držim i genetski je kod mene tako u familiji.

DANI:   Kandidat ste i za Nobelovu nagradu za mir.

REDŽEPOVA: Dosta dugo. Još prije 15 godina me je predložio Crveni krst za to veliko priznanje, a ove je godine i Svjetski kongres Roma uputio kandidaturu. Podržale su me i Srbija i Crna Gora, zatim Slovenija, Bugarska, kao i organizacija Žene sa Une u Bihaću. Ne znam, voljela bih da dobijem, ali ne znam šta da mislim. Čujem da je i Solana predložen za tu nagradu.

DANI:   Nije to ništa, imaju je i Menachem Begin i Henry Kissinger.

REDŽEPOVA: Da. I sad ja u takvom  društvu… Kad sam se 1988. godine vratila iz Beograda u Makedoniju, krenula sam u izgradnju doma humanosti i muzike, koji još nije završen. Radimo na   tome i dalje. Htjela sam prvo da obezbijedim svoju djecu, i sad kad sam sve njih sredila, mogu od tih nešto para što smo sakupili da privedem kraju i muzej. Ali, strah me je rata, da ne sagradim sve pa da mi sruše… Nacionalističke   strasti su se probudile, a možda bi bilo bolje da se zakopaju.

DANI:   O čemu govore Vaše pjesme?

REDŽEPOVA: O ljubavi, uglavnom. Nema u njima ničeg nacionalističkog, gledam da sve bude dobroćudno, čak ako neko pravi nešto loše, ja gledam da on u tekstu ne ispadne negativac.

DANI:   Volite li bosanske sevdalinke? Nedavno ste sa Mostar Sevdah Reunionom snimili Moj dilbere.

REDŽEPOVA: Imam desetogodišnji ugovor sa holandskom produkcijom World Connection, gdje su i oni donedavno   bili. I kako ne bih voljela Bosnu? Da vam kažem: istu nošnju nosimo, istu narav imamo.

DANI:   Jedan od najvažnijih i najpoštovanijih muzičara u ovom dijelu svijeta Branimir Štulić Johnny za najdražu pjesmu drži Vašu Hajri Mate, čiju je obradu i snimio. Šta, zapravo, znači taj naslov?

REDŽEPOVA: Hajri Mate Dike? Ne vidio sreće.

http://www.youtube.com/watch?v=UiIcfH0_Z3g

http://www.youtube.com/watch?v=qh-bdoZviOo

http://www.youtube.com/watch?v=2eYuF9lG09g

http://www.youtube.com/watch?v=-XCOyB7WStI

***

Advertisements

Komentariši

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s