ROMI

Romi obilježavaju 8. april kao Svjetski dan Roma

Jedna od legendi kaže:

Nekada davno indijski maharadža je, strahujući za kćerkin život, jer mu je neki vrač rekao da će vojska napasti njegovo kraljevstvo i u potpunosti ga srušiti, dao svoju kćer jedinicu na čuvanje poglavaru Roma. Svoju kćer Ganu maharadža je dao na čuvanje romskom poglavaru jer mu je isti  vrač rekao da će vojska biti nemoćna ako napadne Rome. Maharadža je zato pozvao romskog starješinu i povjerio svoju kćerku jedinicu Ganu na čuvanje, te ga je obvezao da je odgaja kao svoju kćerku, da živi sa njegovom obitelji i da nikome ne smije kazati da je Gana maharadžina kćer. Tako je i bilo. Romski starješina Ganu je odgojio unutar svoje obitelji, kao vlastito dijete. Čen, sin vođe romskog plemena i Gana odrasli su kao brat i sestra, te je Čen smatrao Ganu za svoju rođenu sestru. Kada je umro stari romski poglavar, te za novog poglavara Roma proglašen Čen, Romi su prisiljavali Čena da se oženi. Čen to nije želio, te je redom odbijao sve mlade djevojke za udaju, i zaprijetio se je da ako će ga siliti da se oženi, da će se ubiti pošto od svih žena voli jedino svoju sestru Ganu. Kada je majka Čena vidjela kako joj sin pati, odala je tajnu koju je godinama skrivala, te je priznala Čenu da mu lijepa Gana nije uopće sestra već da su je dobili od maharadže na čuvanje. Zaklela je svojeg sina da tajnu mora čuvati jer bi inače osvajači mogli ubiti Ganu zato što je maharadžina kćerka i nasljednica prijestolja. Čen je sačuvao tajnu, ali je ipak oženio lijepu Ganu. Romsko pleme nije odobravalo ženidbu između brata i sestre, te pošto nisu znali istinu, a Čen im je nije smio otkriti osuđivali su brak između brata i sestre. Tim povodom romsko pleme se podijelilo u dva tabora jer nisu priznavali takvog plemenskog vođu koji je oženio vlastitu sestru. U jednom taboru su bili oni koji su Čena u svemu podržavali i koji ga zbog ženidbe i ljubavlju prema Gani nisu osuđivali. U drugom taboru bili su oni koji su ženidbu osudili i koji Čena i njegove sljedbenike protjeraše iz svog tabora, sa indijske zemlje. Veliki plemenski vrač ih je tada prokleo da nikada ne prespavaju dva puta na istom mjestu, da se nikada ne napiju vode dva puta iz istoga bunara, te da istu rijeku nikada ne pregaze dva puta u jednoj godini. Od tada Romi neprekidno lutaju svijetom u potrazi za svojom srećom, a izgleda da je navedeno prokletstvo neprekinuto još od davnina.

Kao i svaka druga, tako i ova legenda o Romima nosi u sebi uzvišenu poruku, s jedne, i tumačenje surove realnosti, s druge strane. Svi narodi imali su svojeg Čena i Ganu, Romea i Juliju, te su sve ljubavi tragično ili sa nekim prokletstvom završavale. Samo poneke bile su sretnog završetka, one koje se događaju u bajkama za djecu.

***

Romi su zagonetan i nepristupačan narod samo za one koji nemaju dovoljno dobre volje da vide, čuju ili pročitaju bar osnovne podatke o njihovoj povijesti.  Nažalost, većina ljudi koji svakodnevno prolaze pored svojih sugrađana Roma praveći se da ih ne vide, čak i kada se napregnu da razmišljaju o njihovom postojanju, spremna je da ponovi samo ukorijenjene stereotipe o njihovoj nestalnosti, neciviliziranom načinu života i zatvorenosti prema drugima, to jest razmišljaju da su Romi “neki drugi ljudi”, i to ne neki obični ljudi. Istina je, naravno, sasvim drugačija jer Romi se suštinski razlikuju od slike koju u predrasudama nose njihovi susjedi. Tako moramo napomenuti da je romski narod jedan od najtolerantnijih naroda, jer nikada i nigdje nisu započeli nikakvu ratnu situaciju ili rasnu netrpeljivost. Romi su uvijek željeli na miran i tolerantan način živjeti s drugim narodima.

POVIJEST  ROMA

Romi spadaju u etničku manjinsku grupu koja nema svoju matičnu domovinu, tako da Romi pripadaju onom većinskom narodu na čijem području države žive. Romi u Republici Hrvatskoj pripadaju hrvatskom narodu i čine jednu od najstarijih nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj.

Među narodima koji već niz stoljeća žive na prostorima Republike Hrvatske, a o kojima se vrlo malo zna, ili postoje određene zablude, je i sama Romska zajednica, koja se davno doselila na prostore Republike Hrvatske svojom migracijom iz matične zemlje porijekla, Indije. Dio stare kulture su zadržali, ali su i poprimili neke od kultura i običaja većinskog stanovništva na primjer od vjere pa do jezika naroda sa kojima su živjeli.

Moramo navesti barem kratku povijest Roma, jer ona je čista nepoznanica unutar šire društvene zajednice, ali ima veliki utjecaj na ponašanje Roma unutar same romske, pa i šire zajednice. Upoznavajući povijest Roma upoznajemo i njihovu zajednicu, njih same, njihovu kulturu, jezik i običaje kao i način ponašanja unutar šire društvene zajednice pa i svoje romske zajednice. Narod koji nema svoju povijest, jezik, kulturu i običaje nije niti narod, niti će ga koji drugi većinski narod sa kojim ima suživot ozbiljno prihvatiti u svoju sredinu. Romi imaju svoju povijest, jezik, kulturu i običaje.

***

Romi je vlastito ime tradicionalno nomadskog naroda porijeklom iz sjeverozapadne Indije koji se klasificira Indo-Iranskoj jezičnoj porodici. U sjeverozapadnoj Indiji ima jezika kojima je romski jezik srodan. Njihove migracije počinju iz Azije možda u 13. vijeku, i otuda se počinju širiti Evropom, u svakom slučaju u zapadnoj Evropi dolaze negdje u 15. vijeku, da bi se u 16. vijeku proširili cijelom Evropom. Na područje Sjeverne Amerike dolaze kasnih 1800.-tih godina. Raširivši se širom svijeta Roma (pred kraj 20. vijeka) ima između deset i dvanaest miliona. Tri su glavne etničke zajednice na koje su se Romi podijelili svojom ekspanzijom, to su: Gitani (Gitanes), Kalderaši (Kalderash) i Manuši (Manush). Fizički su tamnoputi i nižeg rasta, kose crne. Kod tamnoputijih bosanskih Roma javlja se u 80% slučajeva dolihokefalnost čiji indeks lobanje iznosi 74,4, dok se kod svjetlijih češće javlja brahikefalnost s indeksom 79,8.

Ime

Uobičajeni naziv za Rome (rom ili manuš = čovjek) je Cigani koji je porijeklom iz grčkog ‘Athinganos’, otuda ona ulazi u evropske jezike u raznim varijantama. Nijemci su iskovali ime Zigeuner (izg. Cigajner); mađarski: Cigány; Litvanski: Cigonas; italijanski Zingaro; arbanaški: Cingi. Porijeklo ciganskog imena tražilo se i kod indijskog plemena Čangar, gdje bi možda mogla biti i njihova prapostojbina.

Postoji još nekoliko naziva za ovaj narod, a razlog je taj što se mislilo da su Cigani porijeklom iz Egipta, otuda španski naziv Gitanos i engleski Gypsies, i u Crnoj Gori i Dalmaciji razvio se naziv Jeđupi ili Jeđupci, pa naziv Đupci u Makedoniji. Kod Turaka Osmanlija i Arapa, isto prema Egiptu, nastao je naziv Fir'aun kawmy (‘faraonov narod’), on se u Mađarskoj pretvorio u ‘pharao nepe’, a preko Turaka je u Bosnu ušao kao Firauni, otuda i hipokoristik firko. Francuzi su nadalje za njih napravili i naziv Bohémiens (od Bohemija, Češka). Cigane ili Rome poznaju i skandinavski narodi koji ih prozvaše Tatern i Heiden (=pogani’).

Društvena zajednica

Romi su narod bez domovine i vlastite političke organizacije. Kod njih nema ni tradicije o državi ni nacionalizma. Međusobno veoma složni i nikada nisu vodili osvajački rat. Zajednice Roma biraju svoga kneza koji pred vlastima zastupa svoje pleme. On se lijepo oblači a simbol njegove časti je kneževska sjekirica na štapu. Knez je odgovoran za postupke svoje vlastite zajednice i stoga poznaje svaku porodicu. Uz njega se nalazi i ciganska majka koja čuva i gaji ciganske običaje i daje savjete. Nju se veoma poštuje.

Porodica

Od mjesta do mjesta, romska porodica može biti patrijarhalna ili matrijarhalna. Značajno im je svima da se žene veoma mladi, a na vjenčanju je prisutan i ciganski knez. Porodice su im velike, s mnogo djece.

Vjera

Religija Roma je magija, a u pravilu prihvaćaju vjeru zemlje u kojoj žive, tako su u Grčkoj grkoistočne vjere a u Turskoj muslimanske. Kod njih se očuvalo vjerovanje u dobre i zle duhove i u uroke. U mjesecu maju dolaze na hodočašće grupe Roma katolika i sakupljaju se na jugu Francuske u gradu Saintes-Maries-de-la-Mer.

Muzika

Romi su skloni muzici i u mnogim su zemljama poznati kao profesionalni muzičari. Njihovi orkestri sviraju pod vodstvom primaš-a, koji improvizira melodije dodajući ih iznova, orkestar ga prati. Instrumentima kojima se služe su prvenstveno violina, pa violončelo, kontrabas i cimbala. Veoma su po ovoj muzici poznati Romi u Mađarskoj.

Jezik

Jezik Roma (e Romani čhib) pripada indijskoj grani jezika u koji je ipak tokom njihovog skitalačkog i selilačkog života prodro golem broj stranih riječi, pa je najveću promjenu doživio sam rječnik. Jezik im većinom ima iste glasove kao bosanski, osim nekih grlenih glasova, postoje dva roda (muški i ženski) a imenica ima osam padeža. Pozajmice iz drugih jezika imaju posebnu deklinaciju; Glagola ima tri vrste.

Ukratko

Romi su lutajući narod indijskog porijekla raspršen širom svijeta, pretežno u Evropi. Izvori ih spominju u Bizantu od 11. vijeka. Procjene o broju pripadnika krajem 20. vijeka kreću se od 3 do 8 i više miliona. Najviše ih živi u državama Istočne i Jugoistočne Evrope te u Španiji. Romske organizacije zalažu se za priznanje da su Romi zaseban neteritorijalni narod s vlastitom historijom, jezikom i kulturom. Karakteristični su po jezikunomadizmu, ali i po zanimanjima: mala trgovina, sitni popravci, skupljanje i prodaja otpadnih materijala, građevinski radovi, muzika, zabava, gatanje itd.

***

ROMSKA HIMNA – ĐELEM, ĐELEM

.

Putovao sam mnogim cestama

i sretao sretne Rome

.
Putovao sam daleko,

širom svijeta i sretao sretne Rome

.
O romski ljudi, o romska djeco,

O Romi gdje god bili sa svojim šatorima,

Duž sretnih putova.

.

I ja sam jednom imao veliku obitelj,

ali ih je crna legija umorila

.

Pođite sa mnom, Romi svijeta

tamo gdje su romski putovi otvoreni

.
Sada je vrijeme, ustanite, Romi,

uspjet ćemo u našim naporima

.

O romski ljudi, o romska djeco,

O romski ljudi, o romska djeco.

.***

Romani

Djelem, djelem, lungone dromensa

Maladilem baxtale Romensa

Djelem, djelem, lungone dromensa

Maladilem baxtale Romensa.

Ay, Romale, Ay, Chavale,

Ay, Romale, Ay, Chavale.

Ay Romale, katar tumen aven

Le tserensa baxtale dromensa

Vi-man sas u bari familiya

Tai mudardya la e kali legiya.

Aven mansa sa lumiake Roma

Kai putaile le Romane droma

Ake vryama – ushti Rom akana

Ame xutasa mishto kai kerasa.

Ay, Romale, Ay Chavale, Ay, Romale, Ay Chavale.

.

.

Romani (romski)

GELEM, GELEM (na romskom)

Gyelem, gyelem, longone dromensa,

Maladilem bakhtale Romensa.

A, Romale, katar tumen aven,

E tsarensa, bakhtale dromensa.

A, Romale, A, Chhavale.

Vi mansa su bari familiya,

Mudardala e kali legiya;

Aven mansa sar e lumnyatse Roma

Kai phutaile e Romane dromensa.

Ake vriama, usti Rom akana,

Amen Khudasa misto kai kerasa.

A, Romale, A, Chhavale.

***

Gjelem, gjelem, longone dromensa,

Maladilem baxtale Rromensa.

A, Rromale, katar tumen aven,

E carensa, baxtale dromensa?

A, Rromale! A, Chhavale!

Vi mansa su bari familija.

Mudardala e kali legija.

Aven mansa sar e lumnjace Rroma!

Kaj phutajle e Rromane dromensa!

Ake vrjama, usti Rrom akana,

Amen Xudasa misto kaj kerasa.

A, Rromale! A, Chhavale!

***

GELEM, GELEM

(Išao sam, išao)

Išao sam išao dugim putovima
Sretao sam sretne Rome
Ej Romi odakle vi dolazite
Čergama i gladnom djecom?
a a Romi, a a djeco
a aj Romi, a aj djeco

Imao sam i ja veliku obitelj
ubila ih crna legija,
čerge izrezali i ljude i žene
među njima i malu djecu
a a Romi, a a djeco
a aj Romi, a aj djeco

Otvori Bože tvoja crna vrata
da mogu vidjeti gdje su moji ljudi,
pa ću ponovo otići dugim putovima
da mogu hodati sa sretnim Romima
a a Romi, a a djeco
a aj Romi, a aj djeco

Gore Romi, sada je tren sreće vaše
ustanite i Vi iz naših snova (mrtvi)
Romi,
o crno lice i crne oči
želim vas poput crnog grožđa
a a Romi, a a djeco
a aj Romi, a aj djeco

.

Djelem, Djelem

Gelem Gelem lungone dromenca, 2x
Maladilem chorore romenca. 2x
Aaj, romalen, 2x
Aaj, chavralen. 2x

Gelem Gelem lungone dromenca, 2x
Maladilem baxtale romenca. 2x
Aaj, romalen, 2x
Aaj, chavralen. 2x

Ala voliv lake kale jakha, 2x
Kaj si gugle sar duj kale drakha. 2x
Aaj, romalen, 2x
Aaj, chavralen. 2x

Kindem lake lolo dikhlo tursko, 2x
Ni volil man achel latar pusto. 2x
Aaj, romalen, 2x
Aaj, chavralen. 2x

.

ĐELEM, ĐELEM

ĐELEM, ĐELEM LUNGOME DROMEJA,
MALA DILEM ČORORE ROMESA,
ĐELEM,ĐELEM LUNGOME DROMEJA,
MALA DILEM BAHT ALE ROMESA.
A, ROMALEN,
A, ČHAVALEN.
KINDEM LAKE LOLO DIKLO TURSKO,
NI VOLIV MA AČOL LATAR PUSTO,
ALA VOLIV LAKE KALE JAKA,
KAJ Sl GUDLJE SAR DUJ KALJE DRAKHA
AJ, ROMALEN,
AJ, ČHAVALEN.

***

Prijevod romske himne koja je usvojena kao himna Roma 08. travnja 1971. godine u Londonu na prvom kongresu Roma iz cijeloga svijeta. Pjesmu je napisao i komponirao 1969. godine romski glazbenik Žarko Jovanović. Pjesma “Đelem đelem”

***

Također Romi imaju i svoju međunarodno priznatu zastavu koja se sastoji od dvije boje (gornja boja plava koja označava nebo, te donja zelena boja koja označava prostranstva livada). U sredini zastave nalazi se drveni kotač seoskih kola u crvenoj boji. Kotač iskazuje kretanje, putovanje Roma širom svijeta, a crvena boja kotača označava patnju i prolivenu romsku krv u više vjekovnim stradavanjima Roma.

                       

Romska zastava

ROMI NA PROSTORIMA REPUBLIKE HRVATSKE

Nema puno podataka, kao niti povijesnih izvora, koji bi dali naslutiti o točnom datumu početka dolaska Roma na područje Republike Hrvatske. Prvi pisani podaci i dokumenti u kojima se spominju Romi u Hrvatskoj potječu iz 1362. godine, kada se spominje njihov dolazak u Dubrovnik. Romi se spominju prvi puta u gradu Zagrebu 1373. godine, a 1885. godine navodi ih J.K.Tkalčić. Na području grada Zagreba. Romi su se bavili zanatskim djelatnostima, (trgovci, kovači, keramičari, kotlari, mesari). Također imali su u ono vrijeme dozvolu da na Gornjem gradu obavljaju svoje djelatnosti, te su bili priznati, i dobri zanatlije. Romi se također spominji i u Puli 1497. godine (Dominik Ciganin), te u Šibeniku 1500. godine. Moramo napomenuti da se u navedenim periodima nisu baš uredno vodile knjige, kao i zapisi i evidencija, pa iz toga proizlazi da su Romi, a prije navedenih datuma boravili i živjeli na području Hrvatske. Također poznata je i činjenica da se prva romska zajednica u hrvatskoj nije uspjela održati i sačuvati, kao niti izgraditi svoju nacionalnu zajednicu.
Romi u Hrvatskoj žive na cijelom njenom području, u svim sredinama. Romi su autohtoni, starosjedilački manjinski narod u Hrvatskoj.

U ovom je tekstu riječ o pitanjima romskog podrijetla, te analizi njihovih poznatih mitova i religijskih vjerovanja. Problemi te analize su višestruki. Romska kultura bazirana je uglavnom na usmenim legendama, što znači da su događaji njihove povijesti mogu teško odrediti, i to i vremenski i sadržajno. Romi na svojim tisućljetnim putovanjima dolaze u dodir s gotovo svim indoeuropskim i europskim kulturama, mitologijama i religijama. Zato je teško odrediti koliko su neki fenomeni njihove kulture izvorni, a koliko naslijeđeni. Također se postavlja pitanje u kojoj su mjeri oni utjecali na ostale kulture. Obrađene su njihove legende o podrijetlu i teorije romologa o istom problemu. Razrađen je utjecaj hinduizma, zoroastrizma, judeo kršćanstva te egipatske i gnostičke tradicije na romske mitove i religiozna uvjerenja. Ustanovljena je duboka utkanost kulta ženskog božanstva i plodnosti u svjetonazor i običaje Roma. Na taj se način oni pokazuju baštinicima matrijarhalnog svijeta, na temelju čega se može pretpostaviti da je nekad u davnini barem dio romskih plemena bio sjedilački, to jest da nije migrirao.

Porijeklo i postojbina Roma vjekovima su bili obavijeni velom tajni. Tek na osnovu lingvističkih nalaza danas se tvrdi da su Romi porijeklom iz Indije. Iz kog dijela Indije potiču Romi i o vremenu početka migracije mogu se naći različita mišljenja u literaturi. Prema Klebertu (J.K.Klebert, 1967.) Romi potiču iz Pendžapa, dok  drugi pisani tragovi pojedinaca tvrde da im je postojbina prednja Indija, iz pokrajine Kabula, iz kaste Sudra.

Točno vrijeme prvih seoba iz Indije teško je utvrditi. Po Beberskom (S.Beberski 1975.) velike seobe Roma desile su se u vremenu od V. do XII. vijeka, dok Klebert vrijeme velikih migracija smješta u period od X. do XIV. vijeka. Tijekom svojih migracija Romi su u tri velika migraciona vala, odnosno tri pravca krenuli izvan svoje matične zemlje, a to su ;

– prvi migracioni val išao je prema Egiptu,
–  drugi na sjever i na zapad,
–  treći preko Egejskog mora i otoka u južne dijelove Grčke

Kretanje prema Balkanskom poluotoku pada u vrijeme najezde Turaka na Balkan, a činjenica da su Turci zadržali na Balkanu pet vjekova leži i razlog što su se Romi na ovom prostoru zadržali najduže i u najvećem broju. Turci nikada nisu uspjeli pokoriti i porobiti Rome već su im dali slobodu kretanja unutar svojeg carstva. Međutim, balkanske zemlje nisu bile krajnja točka u Evropi gdje su se romska kretanja zaustavila. Naime, još u XV. vijeku njihovo prisustvovanje zabilježeno je u Transilvaniji, Saskoj, Francuskoj i Danskoj, a u prvim desetljećima XVI. vijeka i u Poljskoj, Rusiji i Švedskoj. Danas Roma ima na svim kontinentima i u većini državama svijeta.

Romska populacija nije homogena

Romi se u Republici Hrvatskoj prema vjeroispovijesti dijele na;

– katoličke Rome koji čine 39,2%
– muslimanske Rome koji čine 31,9
– pravoslavne Rome koji čine 28,9%

Pored navedenih podjela u literaturi se mogu naći i druge grupe (plemena) Roma: Banjaši, Bashalde, Bajaši, Burgijaši, Čergari, Kaldaraši, Karavlasi, Kovači, Kaloperi, Khanjari, Lovari, Tamari, Verkaši, Gurbeti, Gitanoes, Zavarači, Gabelji, Kopljari, Runđari, Krnađari,   Romanichal, Rudari, Romungo, Sinti, Manush, Ungaritza, Luri, Xoraxai i tako dalje.

Najveći broj naziva koje imaju različite grupe Roma, najčešće su vezane za njihova zanimanja. U prošlosti, a i danas, može se čuti da Rome nazivaju Ciganima, što je za njih uvredljivo i zato se ta riječ niti ne može naći u romskom jeziku.

Dugo se o porijeklu Roma govorilo nenaučno, neprihvatljivo, pa čak i neozbiljno. Na osnovu fizičke srodnosti, analogije u običajima, identičnosti jezičnih i gramatičkih oblika, nesumnjivo je utvrđeno indijsko porijeklo Roma.

Romski jezik pripada grupi od sedam novo hinduskih dijalekata ;

– hindi,
– maharati,
– pendzabi,
– sindi,
– gudžerati,
– bengali,
– urija

Zahvaljujući dobroj proučenosti romske kulture i jezika, može se utvrditi put kojim su se Romi kretali iz Indije ka Evropi. Idući iz Indije primali su elemente jermenskog i perzijskog jezika. Na osnovu izraženog grčkog utjecaja u romskom jeziku, izvjestan je njihov dug boravak među Grcima.

Sa Balkanskog poluotoka raširili su se dalje prema cijeloj Evropi, Americi i Australiji. Svi evropski Romi dijele se na ;

– grčke,
– srpske i crnogorske,
– hrvatske,
– bosanske,
– makedonske
– mađarske,
– moravske,
– češke,
– njemačke,
– poljske,
– litvanske,
– ruske,
– finske,
– skandinavske,
– južno talijanske,
– baskijske,
– engleske,
– škotske,
– španjolske

Pretpostavlja se, a po pisanim tragovima, da su se Romi na teritoriju Republike Hrvatske pojavili negdje u XIII. vijeku (pisani tragovi u Dubrovniku).

Postoje četiri glavna romska plemena i to su;

– Kalderash,
– Machavaya,
– Lovari,
– Churari

Najstarije skupine Roma na području Republike Hrvatske su;

– Lovari,
– Bajaši,
– Čergaši,
– Kaloperi
– Khanjari
– ostali

Ni u jednoj zemlji Romi se ne zovu jednim imenom. Oni sami sebe nazivaju Romi, što na romskom jeziku znači ljudi, a Romi druge ljude, ne Rome zovu manuš, gadžo ili dasina.

Prvo spominjanje Roma zabilježeno je 1100 godine pod nazivom Atsincana po osnovi grčke riječi Athingganien što znači “ne dirati> koja je transformirana u Atsinganein, da bi dobila definitivno ime “Ciganin>. Ovom imenu se brzo gubi trag i zamjenjuje ga naziv Egipćanin, ime koje je vezano za Rome koji su u Evropu došli iz Egipta. U Velikoj Britaniji oni dobivaju ime Gipsy, u Francuskoj Gitan, u Španjolskoj Gatanos.

Prvi opisi Roma nakon njihovog dolaska u Europu naglašava njihovu tamnu kožu i crnu kosu. Zbog više vjekovne integracije sa Europljanima, danas se mogu vidjeti i Romi sa svijetlom bojom kože i kose.

Danas, gotovo u cijelom svijetu upotrebljava se naziv Rom. Ovim imenom Romi su sebe nazivali još u srednjem vijeku u vizantijskim zemljama, a njihov jezik je prema tom imenu nazivan Romani. Ovo ime potiče od pojma Vizantija – Romanoi, odnosno Romania što znači žitelj Romanije, koji govori romski jezik. Međutim, lingvističko tumačenje ovog pojma pretpostavlja da je ovaj etnikom nastao od riječi Roaman (Shib).

ROMSKA  KULTURA

Prvi pomak na putu razbijanja predrasuda o Romima, svakako je temeljno upoznavanje njihove prošlosti i sadašnjosti, kulture i svakodnevice, religije i običaja. To je prije svega posao povjesničara i etnologa, sociologa i kulturologa. Naravno upoznajući romsku kulturu saznajemo njihovo tradicionalno ponašanje unutar romske i šire zajednice, a to nam otvara put ka  rješavanju svih problema vezanih uz njih, pa i njihov problem u obrazovanju.
Romi su desetljećima, zapravo vjekovima krajnje marginalizirani, potisnuti do dna društvene ljestvice, natjerani na začarani krug bijede, proganjani i protjerivani negdje i nekad do genocidnih razmjera podvrgnuti diskriminaciji i segregaciji, ksenofobiji i rasizmu, etnički nepriznati, jezično i vjerski su zapušteni, te su i kulturno zaostali poradi nebrige od strane same šire zajednice prema njima. Romi su jako disperzirana i ugrožena etnička zajednica, a u zadnje vrijeme svjetske, međunarodne kao i institucije u Republici Hrvatskoj pokušavaju im pružiti svestranu pomoć.
Kada se govori o diskriminaciji i integraciji Roma, treba imati u vidu da su do sada najčešće bili izloženi negativnim vidovima diskriminacije, a da je integracija često značila faktičku asimilaciju. Kako postoji i pozitivna diskriminacija manjinskih grupa u društvu, očigledno je da osnovni pristup “romskom pitanju” podrazumijeva strateški obrat ponašanja svih državnih institucija i drugih društvenih činilaca – od negativne ka pozitivnoj diskriminaciji i od asimilacije ka istinskoj integraciji Roma. Osnovni pristup za koji se kao autor zalažem je onaj koji omogućava Romima da budu naši ravnopravni i priznati sugrađani.
Romi su stoljećima su u Republici Hrvatskoj i danas su tu prisutni, i biti će tu prisutni dok je i Svijeta. Svi mi zajedno veliki i mali narodi sudbinski i povijesno smo povezani. Na prisutnost kao i povezanost sa hrvatskim narodom Romi imaju antropološko, prirodno, povijesno i socijalno pravo.

Postoji značajna razlika u percepciji i tumačenju romske kulture od strane Roma i ne Roma. Pritom treba spomenula vidljive dijelove kulture, ali i romske temeljne vrijednosti.

Usredotočiti ćemo se na neke stereotipe o Romima i na obilježja romske tradicionalne kulture na koje se ti stereotipi odnose. Najrasprostranjenija predrasuda o Romima je da nomadski život predstavlja suštinu njihove kulture. Istina je, međutim i ta da su Romi naselili Europu i da su razasuti po njenim raznim oblastima.

Druga predrasuda je da Romi čine homogenu grupu. Kao i druge dijaspore, i Romi su pretrpjeli utjecaj oblasti, to jest utjecaj raznih naroda i kultura sa prostora na  kojima su se naselili.

Informacije o nekima od temeljnih sastavnica romske kulture

Različite skupine Roma (romskih plemena) diljem Europe i dalje imaju iste elemente običaja. Definiranja romskoga pojma čistoće, koji je orijentalan znači da se ne odnosi samo na fizičku već i na duhovnu čistoću. Ovaj pojam i njegovi stvarni utjecaji mogu se pronaći u svakodnevnom životu Roma primjerice, u načinu na koji održavaju svoje kuće, ali i u nekim vrlo važnim običajima koji se odnose na rođenje, vjenčanje, smrt, pogrebne običaje, i tako dalje. Napokon, taj pojam prožima i međugeneracijske odnose, odnose između romskih porodica, muškaraca i žena, kao i poimanje roditelja i djece, staraca i obitelji, staraca i djece.

Razmatranje uloge pojedinca u odnosu na obitelj i zajednicu

Za svakoga Roma obitelj je temeljna vrijednost. Stoga je pojedinac kao takav samo manje važan. To se lako može potvrditi pogledamo li romske običaje prilikom pozdravljanja, međusobnog upoznavanja i samih razgovora. Prilikom upoznavanja Romi žele izmijeniti što više osobnih informacija, te se na taj način bolje upoznati.

Osoba koja nema obitelj ima manji ugled i zajednica na nju drukčije gleda nego na osobu s obitelji. Ali to ne znači da su osobe bez obitelji isključene iz zajednice. Upravo suprotno, o takvim se osobama ostali članovi romske zajednice brinu i imaju suosjećanje, pa i poštovanje.

Značenje romske obitelji za romsku zajednicu

Za Rome članovi romske obitelji znače ne samo užu obitelj nego i proširenu obitelj. No bilo da je to slučaj ili nije, pojam obitelji često se podudara s pojmom zajednice.

Poštovanje kao vrijednost i način ponašanja

Poštovanje kao i vrijednosti te način ponašanja kod Roma dijeli se na;

– samopoštovanje,
– međusobno poštovanje,
– poštovanje odraslih,
– poštovanje među spolovima,
– poštovanje među naraštajima,
– poštovanje između raznih romskih plemena

Dualizam u govoru/komunikaciji

Romski način komunikacije je posebna vještina. Romski jezik ima više različitih dijalekata. Kad Romi vrše komunikaciju na romskom jeziku i ako pripadaju različitim romskim dijalektima ipak će se razumjeti. Šira zajednica oko njih često ne uspijeva razumjeti taj dualizam u komunikaciji. Stoga često ne mogu dokučiti način komunikacije sa kojim se Romi različitih dijalekata, to jest govornih područja razumiju.

Obitelj i djeca kao temeljna vrijednost

Uloga roditelja i djece u romskoj obitelji i njihov međusobni odnos jedna je od važnijih temeljnih vrijednosti cijele romske zajednice. U romskoj obitelji roditelji imaju autoritet nad djecom, a djeca imaju povlašten položaj unutar svojih obitelji.

Uloga romskih žena u romskoj obitelji/zajednici

Činjenica je da žene imaju podređen položaj u romskoj zajednici, ali Romkinje imaju i vrlo važnu ulogu u tradicionalnoj romskoj obitelji u kojoj nadopunjuju ulogu muškaraca.

Romski jezik

Najpouzdaniji način utvrdjivanja istine o Romima je oslonac na karakteristike jezika, jer se u njemu najbolje vidi osobnost svakog naroda. Pogrešno bi bilo smatrati da je jezik samo skup leksičkih i gramatičkih cjelina. Naprotiv, jezik je oblik i izraz trajanja jednog naroda. Jezik ima svoje rađanje, razvitak, nastajanje i nestajanje u zajedničkom evolucionom procesu sa drugim narodima.Valja istaći da su studije o romskom jeziku, pa prema tome i o poreklu Roma, od trajne vrednosti i to ne samo za romsku zajednicu nego i za sve nas.

Jezik je ključan za romski identitet i kulturu. Postoji više romskih dijalekata, to jest svako romsko pleme ima svoj vlastiti dijalekt. Stoga je romski jezik za Rome od ključne važnosti, i to ne samo kao sredstvo komunikacije. Nadalje, način na koji se pojedinac koristi romskim jezikom održava njegov ugled i položaj u romskoj zajednici.

Solidarnost

Solidarnost je temeljno načelo u romskoj obitelji i zajednici. Razvila se kao strategija preživljavanja, a ne primjenjuje se samo u svakodnevnom životu nego i još snažnije u izvanrednim stanjima.

Tradicije

Romske tradicije imaju važnu ulogu u životu obitelji i romske zajednice. Treba skrenuti pozornost na važnost očuvanja tradicija, ali istodobno treba i priznati da se tradicije mijenjaju. Tradicije su katkad prepreka prihvaćanju modernoga, ali bez tradicija svakome Romu bilo bi vrlo teško definirati svoj identitet. Važan izazov koji stoji pred mladim naraštajima Roma je da moraju odlučiti koje će romske tradicije očuvati i prenijeti u budućnost, a koje će ostaviti prošlosti.

Tradicionalni romski zanati

Što se tiče nekadašnjih tradicionalnih zanimanja Romi su ga mijenjali u skladu sa godišnjim dobima. Ljeti bi se bavili trgovinom, u jesen su izrađivali korita ili neke druge kućanske potrepštine, zimi bi se bavili proizvodima od željeza ili muziciranjem. S obzirom na to da su bili vješti majstori njihovi su proizvodi bili jako traženi.

Posljednjih nekoliko desetljeća unijele su u društvo Republike Hrvatske promjene koje nisu uvijek obavezno i nabolje, ali koje su ipak utjecale na romsku populaciju i to na dvojak način, to jest drastično mijenjajući tradicionalne ritmove egzistencije i lomeći ionako tanku ekonomsku osnovu za bilo kakav napredak. Iako je pretjerano tvrditi da je većina Roma naseljenih u Republici Hrvatskoj od pamtivijeka predstavljala važan dio privrede kroz zanate kojima su se tradicionalno bavili, činjenica je da su nove tehnologije obezvrijedile te tradicionalne zanate i ulogu Roma u regionalnoj podjeli rada, potiskujući cijelu populaciju još više u stranu, daleko od glavnih tokova društva. Već sama ta pojava nagrizla je ekonomske temelje romske populacije, a katastrofalna kriza u posljednjem desetljeću ih je još  jače i sa dugotrajnijim posljedicama nego sto je slučaj sa drugim društvenim grupama, lišila mogućnosti da koliko – toliko pokušaju da preusmjere svoj put u budućnost pa su se Romi praktično, našli u nekakvom kutu društvenih margina.

Izumiranjem tradicionalnih zanata Romi su izgubili, dakle, svoju tradicionalnu ulogu u hrvatskom društvu i to velikim dijelom, te su  postali, sa stanovišta većinskog stanovništva nepotrebni, nešto kao višak radne snage. Uz predrasudama opterećen odnos između većine i njih samih, Romi su, kao uzgrednu posljedicu ovih relacija u društvu i privredi kao dijelu društva izgubili i šansu da svojim dolazećim generacijama osiguraju iole kvalitetniju šansu za uklapanje u sredinu u kojoj žive. Nebrigom, političkom nezalaganjem i same države  koja je unazad skoro dva desetljeća imala preče probleme, čini se i samih sugrađana, ali i djelom nebrige samih Roma, nekoliko romskih generacija propustilo je priliku da školovanjem stekne preduvjet za mogućnost promjene svojeg statusa. Sadašnja nadasve tragična slika obrazovanja među Romima o tome svjedoči najbolje.

Ponašanje prema starijim Romima

Rome je solidarnost održala, i o njoj se ispredaju legende. Vjekovima proganjani i uništavani, izlagani ksenofobiji i rasizmu od strane okružujućih naroda, jakom unutrašnjom solidarnošću i integracijom uspijevali su da se odbrane i da prežive. Kod Roma ne izostaje solidarnost, i ne gubi se tradicionalno međusobno pomaganje počevši od vlastite porodice, šire obitelji, susjeda i prijatelja, do etničke podgrupe i cjelokupnog etnosa, to jest cjelokupne romske zajednice. Unutar romske zajednice velika pažnja posvećuje se upravo poštivanju starijih osoba. Njih se unutar cjelokupne romske zajednice ne smije vrijeđati, ponižavati i omalovažavati. Poštivanje prema starijim osobama unutar romske zajednice vrlo je značajna i tradicionalnog je pristupa. Činjenica je da se u romskoj zajednici nikada niti jednom nije dogodilo da nekog starijeg Roma obitelj ili zajednica ostavi na milost ili nemilost. Romi imaju ugrađenu veliku svijest, poštovanje i odgovornost prema svim starijim članovima svoje zajednice bez obzira kojem romskom plemenu starija osoba pripada.

Kultura solidarnosti kod Roma, a kao princip u civilnom, a i u demokratskom, sekularnom i tržišnom ustrojstvu postoji kao tradicionalno ustanovljena pravila ponašanja i svaki Rom je dužan poštivati ih.

Uloge i odnosi među spolovima

Svaki dobar muškarac odgovoran je za svoju obitelj što znači da za svoju obitelj mora raditi, stvarati i o istoj skrbiti. Kod Roma postoji pojam vjerne, časne i poštovane romske žene. Treba naglasiti da je monogamija kulturno obilježje Roma, dok su poligamija i nevjera oblici ponašanja prihvaćeni pod utjecajem ne Roma, to jest šire zajednice u kojoj žive.

Romsko običajno pravo

Romska zajednica tijekom povijesti razvila je svoj unutrašnji sustav pravosuđa, odnosno romsko običajno pravo, koji se u različitim zajednicama nazivao različitim imenima i ima različite oblike, ali temelji se na istim načelima i igra istu ulogu. Funkcija romskog običajnog prava u zajednici ili obitelji jako je bitna za romsku zajednicu. Romsko običajno pravo govori o romskom kodeksu časti i njihovom razumijevanju odanosti, te o pojmovima kao što su vjernost, povezanost i odgovornost zajednice, ili pak samog pojedinca ili obitelji prema zajednici. Treba naglasiti činjenicu da je romsko običajno pravo još uvijek jedan od glavnih obilježja romske kulture i da se unutar romske zajednice još uvijek i primjenjuje. Nažalost, neki elementi tog jedinstvenog sustava do danas su se izgubili. Što je još gore, u nekim se romskim zajednicama (plemenima) romsko običajno pravonikad i nije niti primjenjivao. Pravda koja je određena po romskom običajnom pravu ne temelji se na kaznama, već na pomirenju sukobljenih strana. Suci koji učestvuju u izvršavanju romskog prava ne trebaju imati nikakvu formalnu naobrazbu. Oni se u članstvo biraju po svojem visokom povjerenju i osobnoj časti unutar romske zajednice. Kada se određuju kazne one su ili novčane, ili moralne, a u najtežim slučajevima mogu dovesti do potpune izolacije pojedinca ili obitelji od skupine, to jest krivac se može kazniti i samim progonom, izolacijom, iz romske zajednice. Romi žive u zajednicama i brane svakog člana svoje zajednice.

Romska kultura kao romska religija

Romski narod izgubio je svoju materijalnu kulturu te je potrebno uložiti veliki napor kako bi se ona ponovno otkrila. Potreban je još veći napor kako romske zajednice u cjelini, a isto tako i šire društvene zajednice kako bi se dalje razvila kultura koju danas Romi imaju. Zbog više razloga možemo reći da je romska kultura postala religija, ili Biblija, romskoga naroda, budući da ona upravlja njihovim životima i odnosima unutar i izvan romske zajednice. Treba naglasiti je da u romskoj obitelji svatko ima pravo iznijeti svoje mišljenje. Romska kultura je kultura preživljavanja i prilagodbe.

Romska kultura ne predstavlja prepreku modernizaciji. Stoga niti romska kultura niti raznolikost ne bi trebali biti argumenti koji će Rome međusobno dijeliti.
Romska kultura je raznolika i ne postoji univerzalna kultura, ali postoje atributi zajednički za sve Rome, a to su;

– lojalnost porodici,
– lojalnost romskoj zajednici,
– vjerovanje u postojanje boga i vraga,
– vjerovanje u čarke i vradžbine,
– vjerovanje u sudbinu,
– adaptivnost na promijenjene uvjete

Integracija Roma u strane kulture iz razloga stalnih migracija razblažila je kulturne vrijednosti i vjerovanja. Nemaju sva romska plemena istu definiciju toga tko su i što su Romi. Ono što od jedne grupe može biti prihvaćeno kao romsko, za drugu može predstavljati nešto posve strano. Romska kultura je raznovrsna, sa puno tradicije i običaja, ali sva romska plemena širom svijeta imaju svoja vlastita vjerovanja i principe. Bilo bi pogrešno generalizirati i pojednostavljivati sve običaje Roma. Usprkos tome u što neka romska plemena vjeruju, ne postoji ni jedno pojedinačno pleme koje sebe može nazvati pravim i izvornim Romima.

Specifični elementi romske kulture su;

– muzika,
– ples,
– religija,
– mitovi

Romski jezik jedina je “knjiga> koju su Romi ponijeli iz Indije. Romski jezik i njegovi dijalekti srodni su jeziku plemena Dardi i Kafistranu, kao i jeziku plemena Hidukušu u Indiji. Po svojoj osnovi, on predstavlja varijantu Pali jezika, koji je razvijena forma Sanskrita.
Jezik kojim se služe Romi u Republici Hrvatskoj ima dva roda muški i ženski, a od brojeva jedninu i množinu sa pojednostavljenom deklinacijom, sa osam padeža i proste i složene adverbe za negiranje.

Govorni romski jezik ima više varijanti, ali svi dijalekti sadrže neke riječi koje koriste svi Romi.

Na osnovi jezika, Romi se mogu podijeliti u tri grupe. To su;

– Domari sa Srednjeg istoka i iz istočne Evrope,
– Lomavreni /Lovari/ iz centralne Evrope,
– Romi iz zapadne Evrope

Ne postoji univerzalni, standardizirani pisani romski jezik koji koriste svi Romi. Romski jezik Rromani ćhib dijeli se na tri glavna dijalekta.

Tri glavna dijalekta jezika Rromani ćhib su;

– lejaški,
– arlijski,
– tamarski

Također Romi Bajaši govore jednim jedinstvenim jezikom Ljmba ď bajaš to jest staro rumunjskim jezikom. Iako pripadaju romskom narodu romski izvorni jezik Rromani ćhib ne govore, a razlog navedenog je da su bili stoljećima porobljeni i da im je prilikom ropstva romski jezik bilo zabranjeno govoriti.

Muzika

Muzika i pjesma oduvijek su za Rome bili obred, praznik, rekli bismo i zanos. Romska muzika za Rome ima veliku umjetničku vrijednost. Romske pjesme prožete su sa puno života, prigušenog bola, sa radošću i gorčinom, sa puno slobode i u načinu sviranja i u načinu samog izvođenja. Tradicija Roma je da se muzika njeguje, da se vještina sviranja instrumenata prenosi s koljena na koljeno i da je ova vještina postala jedna od najvažnijih prepoznatljivih znakova romskog etnikona.

Romska muzika raznovrsna je i jako komplicirana, kako po svom porijeklu, tako i po svojim funkcijama u društvu balkanskih naroda uopće, a posebno u romskim etničkim skupinama. Poznati muzičari diljem svijeta u najvećem broju potječu iz redova samih Roma. Pored romskog urođenog talenta ka muzici važno je istači i da su odlični poznavaoci raznih muzičkih stilova. Veliki je broj romskih muzičara koji sviraju klasičnu muziku, i koji su svojim izuzetnim talentom izborili sebi visoko mjesto u široj zajednici svira bez nota jer nisu muzički obrazovani, to jest sviraju na “sluh> što je zahtjevnije od sviranja koje iziskuje čitanje nota.

Muzika kod Roma u Republici Hrvatskoj javlja se prije svega kao zanatski proizvod, a tek potom kao zaštita njihove kulturne baštine. Stoga su svoju muziku podešavali prema potrebama i ukusu okoline, što dokazuje činjenica da Romi sviraju melodije, prije svega onog naroda i one zemlje u kojoj žive. U krugu većinskog stanovništva romska muzika ima veliku popularnost.

U Republici Hrvatskoj postoje četiri muzičke grupe;

– Istočnjačka (iz Turske)
– Srednjoevropska (iz Mađarske)
– Staro balkanska (iz Rumunjske, Grčke i Albanije)
– Romska izvorna (ovisno o području na kojem prebivaju ili ovisno sa kojeg područja Romi dolaze u Republiku Hrvatsku).

Muzika, koju većina ljudi vide kao glavno obilježje romske kulture, zapravo je vještina i zanat, no ona je dio romske kulture i jedna od romskih strategija preživljavanja. Stručnjaci su napravili jasnu razliku između ne romske folklorne muzike koja se izvodi na romski način i prave romske tradicionalne muzike. Tradicionalni Romi jedva da i pjevaju ili sviraju, osim u posebnim prigodama kad to nalažu obiteljski običaji kao što su obred rođenja, vjenčanja i pogrebi.

Ples

Ples se, osobito u literaturi, navodi kao simbol romskog egzotičnog romantizma, ali on nije izvorno obilježje romske tradicionalne kulture. Romi ne plešu često, to čine samo tijekom uistinu posebnih obiteljskih proslava kao što su vjenčanja ili krštenja. Čak i u tim prigodama ples je uglavnom rezerviran za goste.

Tradicionalna narodna nošnja

Cvijeće i crvena boja obilježja su tradicionalne odjeće Roma diljem Istoka, od Indije i Irana pa sve do Balkana, no oni nisu karakteristični samo za Rome. Crvena boja je značajna boja koja je nazočna u obredima vjenčanja, ali nije simbol ljubavi, kao što se to govori u poetskim opisima Roma, već je to simbol pojedinačne žrtve za kolektivno blagostanje. Umjesto pojedinačne sebične ljubavi, tradicionalni brak blagoslov je dugotrajnog savezništva među obiteljima koje postaju rođaci po bračnom drugu.

Pojam vremena u romskoj kulturi

Romska zajednica imaj posve drukčiji pojam vremena od ostalih skupina.

Romi pojam vremena tako dijele na;

– predindustrijsko poimanje vremena, koje je više statično to jest orijentalno,
– Romi ne organiziraju vrijeme prema obvezama koje određuje društvo i šira zajednica,
– Romi svoje vrijeme organiziraju prema svom društvenom životu unutar zajednice,
– za Rome vrijeme nije sredstvo zarađivanja novca,
– Romi vrijeme radije upotrebljavaju za razvijanje i održavanje društvenih odnosa i međuljudskih odnosa unutar zajednice,
– romsko poimanje vremena ima veze i s romskom kulturom koja se ne bavi odbrojavanjem sati,
– na način na koji Romi razumiju vrijeme, vrijeme se mjeri ritmovima u prirodi, to jest dolaskom i odlaskom godišnjih doba proljeća, ljeta, jeseni i zime,
– vrijeme se kod Roma organizira sa skladom unutar glavnih događaja u životu rođenjima, vjenčanjima, pogrebima, putovanjima, i tako dalje,
– vrijeme se kod Roma organizira i prema gospodarskim aktivnostima kojima se uglavnom Romi bave,
– vrijeme je za Rome stalni vodoravni tijek, vrlo fleksibilan u svojoj primjeni, bez strogih parametara ili posebnih dužnosti

Nomadski način života

Nomadski način života smatra se sastavnim dijelom romske kulture, znakom “pravoga Roma>, a u ne romskoj literaturi spominje se kao simbol slobode, egzotičnosti i romantičnog života Roma i još se i danas naglašava da je takav način života posljedica povijesne društvene isključenosti i izgona Roma iz većinskoga društva. Nomadski način života može se prepoznati i kao oznaka etničkoga identiteta, životni stil i kolektivno stanje svijesti. Oba objašnjenja jednako su valjana budući da, ako se nešto dovoljno dugo nameće izvana, to postaje navika, činjenica koju počinjete osjećati kao da je vaša, normalna, i ona će u svakom slučaju utjecati na kolektivni način života i razmišljanja. Nomadski način života, to jest mobilnost Roma ni u kojem slučaju nije temeljno obilježje romskoga identiteta. Romi su kao etnička zajednica raštrkani po svijetu kao pijesak razbacan po pustinji, ali se prilikom svih važnijih obiteljskih događanja vrlo brzo se i okupe.

Rano sklapanje braka

Kao prvo, rano sklapanje braka nije obilježje koje je karakteristično samo za romsku kulturu jer  sve tradicionalne kulture imaj takav običaj. To je arhaičan način gledanja na brak kao na dogovor između dviju obitelji, a rano sklapanje braka nastoji zaštititi mlade od teškoća i čestih trauma do kojih dolazi prilikom traženja i promjene partnera, te ih osloboditi od velike brige da moraju pronaći odgovarajućeg partnera za život. Djevojka koja je uključena u obitelj koja je prima od rane mladosti, prije nego što nastupi zavaravajući osjećaj pojedinačne ljubavi, imat će dovoljno vremena da se prilagodi novom načinu života i da stekne razumijevanje za svoju novu obitelj. Rezultat je brak koji traje čitav život, uz mnogo manje opasnosti da će doći do rastave nego u modernim brakovima koji se temelje na slobodnom odabiru partnera. Tradicionalna zajednica želi nadzirati i zaštititi činjenicu koja se i onako događa i u modernom stilu života, a to je rano stupanje u seksualne odnose. Razlika je u tome da je u modernom društvu početak seksualnoga života nekontroliran i da se uglavnom događa tajno, bez prihvaćanja ili blagoslova obitelji i može predstavljati opasnost kako za pojedinca tako i za zajednicu. U tradicionalnom društvu spolni čin je zaštićen i pod nadzorom, odobren od strane obitelji u složenom običajnom sustavu obreda koji bi par trebali pročistiti i poduprijeti. Štoviše, nakon vjenčanja obje obitelji nastavljaju se osjećati odgovornima za dobar napredak novoga mladog bračnog para, te imaju pravo i dužnost da istima olakšaju početak zajedničkog života nove obitelji, da se uključe u rješavanje svih problema i da pomognu mužu i ženi da postignu pomirbu i međusobno razumijevanje. To je još jedan način da se obitelj održi tijekom čitavog života.

Prodaja nevjeste

Obitelj djevojku “prodaje” kao nevjestu, a mladoženjina obitelj je “kupuje”. Tako tradicionalni romski brak izgleda promatran izvana. U stvarnosti taj postupak nema nikakve veze s nečime što bismo mogli nazvati trgovinskom transakcijom. Nitko nikoga niti prodaje, niti kupuje. Takozvana “cijena” nevjeste simboličan je način izražavanja poštovanja prema čistoći, to jest nevinosti nevjeste i njezine obitelji. Tradicionalno se izražava u zlatu, ali ne kao komercijalnoj vrijednosti, već to zlato predstavlja vrijednost i simbol časti. To zlato ne možete se prodavati ili se za njega kupiti nešto drugo, jer to zlato nije na prodaju. To je poštovanje, čast, povjerenje, poštenje i vjera obitelji. Druga je stvar to što taj običaj i nije uvriježen kod svih romskih skupina. Najveća uvreda prilikom sklapanja bračnog dogovora unutar romske zajednice je ako mladu “prodaju> kao nevinu djevojku, a ako ona u stvari to nije. Tada sve troškove sklapanja bračne zajednice, kao i samu sramotu unutar romske zajednice pretrpi obitelj mlade.

Podređen položaj romskih žena u obitelji

Još jedan stereotip govori da Romkinje imaju podređen položaj u tradicionalnim romskim obiteljima kojima upravljaju muškarci. U stvarnosti u tradicionalnoj zajednici koja se temelji na očuvanju iskušanih obrazaca, ravnoteža i sklada osigurava činjenica da muškarci i žene imaju određene uloge u obitelji koje se međusobno nadopunjuju i od kojih ni jedna nije podređena, ali te su uloge različite. Kad postane majka, drugim riječima, kad postane odgovorna za djecu, Romkinja dobiva društveni položaj i ugled. Oslobođena od nečistoće seksualnoga života i rađanja, starija žena postaje pravi autoritet i posjeduje tajne čarobne moći koje joj omogućavaju da vidi budućnost, da liječi bolesti i da zajednicu štiti od zla.

Sloboda djeteta

Romski odgoj djece temelji se na slobodi i određenim statusnim pravima, a prema djeci se Romi odnose kao prema malim odraslim osobama. Roditelji s njima ozbiljno razgovaraju još od malih nogu i verbalno se čini da im ništa nije zabranjeno, ali druga strana ove razmjerne slobode znači i odgovornost koja se djeci rano dodjeljuje i nameće.

Ovi stereotipi utječu ne samo na društvene odnose između Roma i ne Roma, nego i na politike, programe i metode rada kojima se pristupa romskim pitanjima.

Unatoč manjim razlikama u nazivlju ili čak varijacijama u običajima, različite skupine Roma diljem Europe i dalje imaju iste glavne elemente romske kulture i ista temelja načela, kao što su:

– prihvaćanje raznolikosti,
– solidarnost,
– bratstvo,
– poštovanje,
– čistoća,
– čast,
– iskrenost,
– međusobno nadopunjavanje muškaraca i žena unutar njihovih obitelji

To vrijedi i za temeljne romske vrijednosti, kao što su:

– obitelj,
– djeca,
– zajednica,

Romska kultura, ima veću važnost za Rome nego što kultura obično ima za neke druge zajednice. Razlog tome je činjenica da se romska kultura razvijala kao strategija preživljavanja Roma i ona danas još ima ključnu ulogu u upravljanju svakodnevnim životom Roma kao i njihovim odnosima unutar i izvan romske zajednice. Čitav niz pojmova na kojima se temelji romska kultura vrlo su slični istočnjačkim orijentalnim pojmovima, te se samim time značajno razlikuju od odgovarajućih zapadnjačkih pojmova. To bi mogla biti prepreka uspješnoj provedbi različitih programa čiji je cilj poboljšanje položaja romskih zajednica diljem Europe, pa različiti subjekti koji se bave romskim pitanjima moraju o tome voditi računa. Upravo uključivanje šire romske zajednice, kao cjeline, u provedbu projekata namijenjenih romskoj populaciji, takvo viđenje kao i ponašanje mora primijeniti i tolerirati.

Pojam čistoće

Romski pojam čistoće odgovara orijentalnom poimanju čistoće, što znači da se odnosi ne samo na tjelesnu već i na duhovnu čistoću. Taj pojam i njegove implikacije u stvarnosti vidljivi su i u svakodnevnom životu Roma, u načinu na koji održavaju svoje kuće, ali i u nekim vrlo važnim običajima koji se odnose na rođenje djece, smrt, pogrebe i tako dalje. Na kraju, taj pojam i njegovo razumijevanje utječu i na odnose između romskih muškaraca i žena, kao i na poimanje starijih osoba i djece.

Osnovne grupe Roma dijele se na ;

– Grupu Roma koja se deklarira kao pripadnici romske nacionalne manjine i koja govori romski jezik.
– Grupa Roma koja se ne izjašnjava kao pripadnici romske nacionalne manjine, te niti ne poznaje niti govori romskim jezikom.
– Grupa Roma Bajaša koji pripadaju romskoj nacionalnoj manjini koja govori jezikom Ljmba ď Bajaš, a koju ostala romska plemena ne priznaju kao svoje pripadnike romske zajednice.

Postoje bitne razlike između raznih romskih plemena i to u ;

– običajima,
– nošnji,
– zanimanjima,
– načinu života,
– kulturi,
– tradiciji,
– jeziku (romskom dijalektu) kojim govore

Postoje tri grupe Roma koji se svrstavaju u pripadnike romske nacionalne manjine, a to su ;

– Romi koji se tako izjašnjavaju, govore romski jezik i bore za afirmaciju romske nacionalne manjine i očuvanje romskog identiteta.
– “Bijeli> Romi koji se ne deklariraju kao pripadnici romske nacionalne manjine nego kao pripadnici većinskog naroda ili nekog drugog naroda i koji ne govore romskim jezikom.
– Romi, to jest oni koji pripadaju romskoj nacionalnoj manjini ali ne priznaju da su Romi ili da su romskoga porijekla.

ROMSKA  RELIGIJ A

Romi su iz Indije krenuli kao izbjeglice i u nauci je više puta isticano da Romi nemaju vlastitu vjeru, koju su ponijeli iz postojbine i kojom bi se razlikovali među drugim narodima. Romi se brzo prilagođavaju religiji naroda one zemlje u kojoj žive, što znači da Rom ne zna za odanost religiji već preuzima religiju većinskog naroda sa kojim živi. Religija je važan dio romske kulture, ali na izbor vjere više je uticao geografski položaj nego etnička pripadnost. U kršćanskim zemljama se križaju, a među muslimanima oni se klanjaju. Kod Roma u Republici Hrvatskoj postoji poznata uzrečica ; ” Na svijetu postoji sedamdeset i sedam vjera i pola vjere, Romi su onih pola vjere>. Međutim, Romi ne čine to radi odricanja od pripadajuće vjere, već iz razloga što im njihovo ekonomsko stanje ne omogućava striktno izvršavanje određenih vjerskih normi i ritualnih obreda. Oni svoju glavnu vjeru, koja je mješavina Islama i Kršćanstva na bazi poganstva, održavaju kalemeći na nju izvjesne vjerske norme drugih konfesija. Sve te elemente oni čvrsto čuvaju i njeguju u svojoj vjeri.

Usprkos raširenom vjerovanju da nisu, Romi su jako religiozan narod. Romi su oduvijek bili bogobojažljivi i uvijek su vjerovali u Boga. Njemu su se obraćali kada su bili u nevolji, kada su imali briga i problema. Romi vjeruju u sve što je loše i štetno i najsujevjerniji su narod na svijetu. Jedan od mogućih razloga je njihova sklonost ka vračanju, koju kao zanat upražnjavaju od dolaska u Europu. Sujevjerje je usko vezano i za samu romsku religiju. Veoma rijetko idu u crkve ili džamije. Zajednička odlika Rome je da jednako uvažavaju i novorođenče i onu koja ga je rodila, to jest samu Romkinju.

Romi se ne kunu Bogom, već roditeljima ili članovima porodice koji su im najdraži. I danas je to tako, a ako neko želi da mu se vjeruje samo bi rekao “kunem se svojim ocem>, “kunem se na crkvu ili džamiju>, “kunem se svojom djecom>. Tada se kod Roma zna da je u tom slučaju ono što je izrečeno prava istina.

Kod Roma su prisutni brojni običaji iz životnog i godišnjeg ciklusa ;

– običaj rođenja djeteta,
– svadbeni običaj,
– rođendan, imendan,
– posmrtni običaj,
– pobratimstvo, bratimljenje
– krsne slave Đurđevdan, Petrovdan, Velika Gospojina, Sveta Petka – Paraskeva, Sveti Arhangel, Sveti Nikola),Ramazan i Bajram, godišnji praznici Badnji dan, Božić, Vasiljica, ispraćaj zime o Svetom Atanasu, Marta, Poklade Uskrsnog  posta, Todorova subota, Tetka Bibija, Lazareva subota, Veliki petak, katolički Uskrs, katolički badnjak, katolička nova godina, Dodole, Ilindan.

Vidno mjesto kod Roma zauzimaju magija, rituali, bajanje, vračanje, gatanje, vjerovanje u snove, vjerovanje u natprirodna bića ( vile, vilenjake vještice, zmajeve, vampire, babaroge, aždaje, vraga..).

U narodnoj medicini Romi  su poznati ;

– vidari,
– samouki kirurzi,
– travari,
– vračevi,
– proroci,

Romsku narodnu književnost čine ;

– pripovijetke,
– bajke,
– mitovi,
– legende,
– priče i basne,
– pjesme (lirske, dječje),
– zagonetke,
– poslovice,
– tužbalice,
– ora,
– kola,
– igre

Hrvatska je doživjela rat koji i za danas dan ima velike posljedice. Pored velikih razaranja gradova, kulturnih spomenika i nasljeđa javilo se i veliko nepovjerenje među ljudima, pojavila se segregacija i rasizam u raznim oblicima, ali i pored svega  mora se reći kako se život vraća i traži svoj put. Veliki broj ljudi trpi o raznim posljedicama užasnih iskustava. Koliko nam predstoji još da nađemo put do istinskog pomirenja! Svima nam je jasno da moramo živjeti zajedno na ovoj zemlji. Ali kako?
UNESCO je dao definiciju za toleranciju i ona glasi u cijelosti ovako!

TOLERANCIJA

1.1  Tolerancija je poštovanje, prihvaćanje i uvažavanje bogatstva različitosti u našim svjetskim kulturama, naša forma izražavanja i način da budemo ljudi. Ona je zasnovana na znanju, otvorenosti, komunikaciji i slobodi mišljenja, savjesti i uvjerenju. Tolerancija je harmonija u različitostima. To nije samo moralna dužnost, to je također politički i zakonit zahtjev. Tolerancija, vrlina koja mir može učiniti mogućim, doprinosi mijenjanju kulture rata u kulturu mira.
1.2  Tolerancija nije koncesija, dobrodušnost ili popustljivost. Tolerancija je, iznad svega aktivan stav potaknut priznanjem univerzalnih ljudskih prava i fundamentalna sloboda drugih. Nikako se ne može koristiti  kao opravdanje za kršenje fundamentalnih vrijednosti. Tolerancija treba da je primjenjiva od pojedinaca, grupa i Država.
1.3  Tolerancija ja odgovornost koja nosi ljudska prava, pluralizam (uključujući kulturni pluralizam), demokraciju i vladavinu zakona. Ona uključuje odbacivanje dogmatizma i apsolutizma i potvrđuje standarde postavljene u instrumentima internacionalnih ljudskih prava.
1.4  Dosljedno poštovanje ljudskih prava, biti tolerantan ne znači toleriranje socijalnih nepravdi, ili odbacivanje ili slabljenje tuđih uvjerenja. To znači biti slobodan čvrsto se držati svojih uvjerenja i prihvatiti da se i drugi drže svojih. To znači prihvaćanje činjenice  da ljudska bića, prirodno različita u svojim nastupima, situacijama, govoru, ponašanju i vrijednostima imaju pravo da žive u miru i da budu kakvi jesu. Također znači da se nečija viđenja ne nametnu drugima.
Pozivamo sve ljude, svu djecu da od separacije prijeđemo u partnerstvo i od nepovjerenja prijeđemo u povjerenje. Mladi, ne izgubite nadu i ne budite nestrpljivi, vi imate nešto što starije generacije nemaju, vremena. Upoznajte se, poštujte se, tražite jedan drugoga, njegujte svoje vizije, svoj jezik, kulturu svojih naroda, težite onome što je vrijedno, humano i plemenito, i pripremite se da jednoga dana preuzmete svoje mjesto u izgradnji Republike Hrvatske.
Ravnopravnost svih građana te miran suživot, tolerancija i mir velikih i malih naroda temelji su Republike Hrvatske.

predsjednik VRNMGZ
Ivan Rumbak dipl. iur.

Romi od 1971. imaju i svoju himnu

Iz sadržaja časopisa ‘Romano Čaćipe’

Prva i do danas jedina pouzdana tvrdnja o nastajanju riječi Rom (Cigan) dolazi iz 1068. godine. Gruzijski monah sv. Georg Antonski, iz manastira Iviron u Grčkoj tada izvještava kako je na goru Atos u periodu od 1001-1026. godine stigla skupina ‘Athiganosa’. Riječ Athigatos tj. Acinkan na grčkom bi značila ‘nedodirljiv’. Razne inačice te riječi koriste se kasnije kao nazivi za Rome rasute po Europi. Najčešće kroz literaturu susrećemo: latinski naziv – Cingarus, turski – Cingeneler, francuski – Tsiganes, njemački – Zinger, ruski – Cjganji, mađarski – Ciganjiok, talijanski – Zingari, Španjolski – Gitanos. U Hrvatskoj ih kroz povijest nazivaju Cigani, a u Dubrovačkoj Republici Jeđupi ili Egipćani. Naziv Egipćani vjerojatno su u Dubrovnik prenijeli Talijani (Grčka je u to vrijeme bila pod venecijanskom vlašću, gdje se uz prijašnji naziv Jeđupi, za Cigane počeo koristiti i naziv Egipćani.

Prvi Svjetski kongres Roma – naziv, zastava, himna, jezik

U Londonu je 8. travnja 1971. godine održan prvi Svjetski kongres Roma. Na tom su kongresu donijete odluke o izgledu i usvajanju zastave Roma, službene himne i službenog jezika Roma. Odlučeno je da zastava sadrži dvije osnovne boje koje simboliziraju vječno lutanje Roma. To su zelena kao simbol neograničenog prirodnog prostranstva te slobode kretanja i plava kao simbol nebeskog prostranstva, a u sredini zastave je kotač koji označava vječno putovanje Roma. Službenom himnom proglašena je poznata romska pjesma “Gelem, Gelem”, a kao službeni jezik prihvaćen je jezik Roma Lovara. Ujedno je, kao jedinstveni, svjetski naziv za Rome usvojen naziv ‘HTom’, što na ciganskom–lovarskom jeziku znači čovjek. Glas ht ne postoji u grafijskom sustavu, pa se zbog lakšeg pisanja primjenjuje oblik izgovora tog glasa kao glas r. Tako umjesto riječi HTom, zbog nemogućnosti pisanja dvoglasa ht, nastaje riječ Rom. Tako se nazivaju i danas u Hrvatskoj. Ne bi se trebali osjećati poniženi ili omalovaženi niti nazivom Cigani, ako je taj naziv izgovoren ispravnom intonacijom.

***

Treći novosarajevski književni susreti-2009

Okrugli stol: „Romsko književno stvaralaštvo“

 
Uvodničar: Hedina Tahirović-Sijerčić  (13.Novembar, 2009)

Historija romske pisane riječi

Nakon prvih znakova diskriminacije i progona, Romi su napustili Indiju u 11 vijeku i u traganju za boljim uslovima života i prosperiteta naselili su Evropu. Početke pisane riječi Romi vide u simbolima i oznakama (Šikajmako ili patrina) koje su ostavljali iza sebe na putu. Oznake su bile čisto informativnog karaktera te kombinirajući razne predmete i raspoređujući ih na određeni način informisali bi sljedeću grupu Roma koja bi prolazila istim putem o mogućim poteškoćama ili o mogućim dobrim stranama tog naselja: dobri prema Romima, loši prema Romima, ne daju ništa, ima dosta hrane, pazi policija itd. Služili su se lišćem, perjem, određenom vrstom drveta, metalom, štofovima, staklom, kožom itd. Kada je nomadski način života napušten, ove takozvane „putujuće novine“ počele su da gube značaj. Tajni znaci su onda postali sredstvo zabave i razonode.

Do skorijeg vremena romski jezik je bio usmeni jezik, a njegov razvoj i korištenje možemo posmatrati od sjeverozapadne Indije do Evrope i Afrike, a danas i do Amerike i Australije.
Romski jezik i proučavanje romskog jezika je bilo veoma zanimljivo i unosno za naučne radnike i nauku. Naravno, kad kažem naučnici onda isključivo mislim na ne- Rome jer Romi nisu imali svoje naučnike do 1969. godine kada su dvojica Roma jedan iz Francuske Vanja de Gila Jan Kochanowski a drugi iz Velike Britanije Ian Hancock diplomirali na studijama lingvistike. Neke njihove publikacije su u tadašnje vrijeme bile objavljene u tadašnjem najaktuelnijem Žurnalu „The Gypsy Lore Society“ u Velikoj Britaniji za koji su pisali i prvi srpski romolog Tihomir Đorđević kao i naš bosansko-hercegovački lingvista i romolog Rade Uhlik.

Književnost o Romima

Pod književnim stvaralaštvom o Romima podrazumijevam književnost koja je nastala na temu Romi a čiji su autori ne –Romi.
Prvi put pojava Roma zabilježena je na području Transilvanije /Rumunija/ 1416. godine, dok se u hronici grada Forelija /Italija/ spominju 1422. godine. 1542. Englez Andrew Borde objavljuje transkripciju od 13 rečenica na romskom jeziku s engleskim prijevodom, pod naslovom ‘Egipt Speche’. ca. 1565 Johan van Ewsum objavljuje romsku listu riječi na “nižem stupnju“ njemačkog prijevoda, pod naslovom ‘Clene Gijpta Sprake’ ( ‘Govor Little Egypt’), te 1597 Bonaventura Vulcanius objavljuje romsku listu riječi s latinskim prijevodom, pod naslovom ‘De Nubianis erronibus, quos Itali Cingaros apelant, eorumque lingua’ ( ‘O jeziku onih koje Italijani nazivaju Cingari a za koje se greškom smatra da su Nubians’).
1668 Evlija Čelebija, turski istraživač, obuhvata poglavlje o „Ciganima“ sa uzorcima romskog jezika u svom putopisu Sejhat Ime. To je ujedno i najranija dokumentacija o balkanskim Romima.

Najznačajnija djela u oblasti romskog jezika zauzimaju studije „Die Zigeuner in Europa und Asien“ / „Cigani u Evropi i Aziji“ , Augusta Fridricha Potta (1844-1845) i „Ueber die Mundarten und die Wanderung der Zigeuner Europa's“/ „O umjetnostima usmenog izražavanja i o kretanju evropskih Cigana“ Franca Miklošića (1872-1880).
Prvi romolog sa srpskih prostora je Tihomir Đorđević koji je rođen je u februaru 1868. godine u Knjaževcu. 1902. godine u Minhenu odbranio je doktorsku tezu „Die Zigeuner in Serbien“/ „Cigani u Srbiji“. Tokom svog pedesetogodišnjeg angažovanja govorio je djelimično romski i napisao je oko tridesetak radova iz oblasti romologije. Tihomir Đorđević nije smatran prijateljem romskog naroda, njegovi zapisi i odnos prema muzici našeg naroda, prema našim tradicionalnim zanatima, prema našem narodu uopšte nije bio prijateljski.
Romska lingvistika i jezik imaju svoju istoriju kao i drugi jezici, ali razlika je u tome što su ostali jezici imali pripadnike svojih naroda koji su se bavili istom.
Moram reći to da je istorija romske lingvistike nastajala, kako ste i sami primijetili, sakupljanjem građe i pisanjem naučnih i doktorskih disertacija ne- Roma koji su se kretali među Romima proučavajući romski jezik, zapisujući romsku tradiciju, običaje i kulturu.
Poznat je i jedan slučaj austrijskog lingviste Johanna Knoblocha koji se je 1943. godine specijalizovao u romskom jeziku a koji je sarađivao s nacističkim režimom. Knobloch je bio angažovan od strane SS-a ‘Ahnenerbe’ organizacije, a istraživanja i zapise je pravio snimajući govor Roma u koncentracionom logoru u Lackenbachu u Austriji. Ovaj lingvista je poslije rata postao utjecajan unutar akademske zajednice kao profesor lingvistike na sveučilištu u Bonnu.
Zbog neprihvatanja od strane starosjedilaca, Romi su bili primorani mijenjati mjesto boravka tako da nas Rome epitet “nomadi” vezuje do današnjih dana. Diskriminacija, netolerancija, masovna uništenja i progoni nad Romima, učinili su nas marginaliziranim i za većinu neprihvatljivim, nejednako pravnim i manje vrijednim ljudima na prostorima gdje god bi se pojavili.

Na sreću, Romi su imali i svoje simpatizere, ljude koji su u našem narodu vidjeli bogatstvo kako kulture i tradicije i jezika tako i poniznost i čestitost našeg potcijenjenog naroda.

Na prostorima Bosne i Hercegovine oficijelno se Romi spominju početkom 16. vijeka kada im je Sultan paša Sulejman Veličanstveni odobrio nastanjenje i obrađivanje dijela njegovog pašaluka uz plaćanje poreza.

Jedan od zapisa koje je 1910. godine zapisao književnik Edhem Mulabdić govori o tome na veoma dobar način.
«Šta bi bilo da ih nema? Ko bi drugi bio predmet poruge bogatijem svijetu: na koga bi padale sumnje za odvedene konje, ko bi bio ona ponižena skupina ljudi, koji nose na sebi biljeg zaostalosti u moralnom i intelektualnom pogledu, da nije njih, Cigana? Za sve to oni, čini se, kao da su stvoreni. U našim krajevima naći ćeš dosta naših ljudi i porodica, da su siromašnije od kog ciganskog doma; ali naš se svijet neće narugati čijoj slabosti, čijoj materijalnoj i intelektualnoj poniženosti, a Ciganinu se narugati gotovo da je zabava i nije nikakav grijeh. Ta on se već sklonio na to, nit se umije razljutiti ni potražiti zaštite kao građanin; ako ti i odgovori što, tobože uvrijeđen, to se opet izvrgne u šalu, da se ogradi veći smijeh. Je li ukraden konj, traži najprije u Cigana, pa onda istom u onih kojih ima dosta, da su i Cigane natkrilili u tom gadnom zanatu.
E take su sreće Cigani kod nas, makar da ih je dobar dio marljiv k'o mrav, a miran k'o janje.»

Jedan od najistaknutijih lingvista koji je poznavao sve romske dijalekte bivše Jugoslavije i jedan od najvećih prijatelja Roma na našim prostorima, koji je posebnu pažnju posvetio gurbetskom dijaletku Roma koji su živjeli u BiH u Sarajevu i Prijedoru, je romolog Rade Uhlik . rođen je 1.02.1899. u Sarajevu a umro je 12.06.1991. u Sarajevu. Iza sebe je ostavio više od 43 vrijedna djela iz gramatike romskog jezika, sakupljenih romskih priča, pjesama kao i srpsko-hrvatski-romsko-bosanski rječnik. Prvu zbirku pjesama objavio je 1937. godine u Prijedoru pod nazivom „Romane gilja“ /“Romske pjesme“. Prvi rječnik je napisao još davne 1947. godine pod nazivom „Srpskohrvatsko-ciganski rječnik: Romane alava“. Drugi Uhlikov „ Srpskohrvatsko-Romsko-Engleski rječnik-Romengo alavari“ objavljen je 1983. godine. Sva tri izdanja je objavila izdavačka kuća Svjetlost iz Sarajeva. Njegova djela su sačuvana u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine.

Osim ovih djela, postoji i nekoliko nacrta bukvara koji su odštampani u nekim zemljama, Sovjetskom Savezu 1927. i 1934. godine, u Švedskoj 1975.godine, u Sarajevu 1990. godine i autor ovog bukvara je francuski lingvista Marsel Kortijade.
Danas na pragu 21. Vijeka, Romi se nalaze ispod svih minimuma socijalnog, ekonomkog, obrazovnog i kulturnog razvoja civilizovanog čovjeka. Socijalni problemi i dalje potiskuju problem obrazovanja a samim tim i kulturnog stvaralaštva. Veliki broj autora ne- Roma pišu o Romima ne odmičući od šablona koje nose u sebi o Romima a to su šabloni loših predrasuda, ismijavanja, predstavljajući romske likove samo u slučajevima kada pišu o bijednicima i prljavim, varalicama, lopovima, neradnicima, o onima koji su bez samopoštovanja i samouvjerenosti, o onima koji otimaju tuđu djecu a svoju prodaju i ostavljaju itd. Ovakva književnost je pogubna za Rome. Moram reći i to da su mediji u velikom dijelu doprinijeli ovakvoj situaciji negativnog predstavljanja Roma.
Sa zadovoljstvom vam mogu reći da se situacija mijenja i da se u posljednjih nekoliko decenija pojavljuje sve više romskih medija koje vode profesionalni romski novinari, da se pojavljuje sve više romskih pjesnika, književnika, lingvista, umjetnika, režisera itd. Svijest o nacionalnoj pripadnosti se budi, strah od proganjanja nestaje i intelektualni pokret Roma jača. Pa i ako se desi da neko bude i protjeran zbog pisanja istine o svom narodu, svijet je postao toliko mali i toliko da se običan čovjek navikao na protjerane i uvijek se negdje može naći prostor za življenje. A u današnje vrijeme to nije sudbina samo romskog naroda.

Romska književnost – romska pisana riječ

Pod ovom tematikom ubrajam književno stvaralaštvo Roma pisano od strane Roma.
Prvi rječnik napisao je mađarski Rom pod nazivom „Me kámas-mothav”/ “Un Dictionnaire Rromanie oublié Katar o” Gyok-Szótár de Ference Sztojka “, koji je objavljen od strane Malartn Kiado, Paris, 1890. Taj rječnik sadrži i pjesme i molitve.
Zatim knjiga gramatike pod nazivom Naš jezik, Amari chib, je objavljena 1980. godine u Skoplju. To je knjiga školske romske gramatike čiji je autor Šaip Jusuf iz Makedonije u co- autorstvu sa Krume Kepeskim.
Tokom više stotina godina dugih seoba, Romi su prolazili kroz mnoge druge zemlje i na taj način su dolazili u kontakt i sa drugim narodima i kulturama. Zato je i razumljivo da se u romskoj mogu prepoznati i elementi onih kultura sa kojima su Romi imali bliže kontakte. Tako se, u romskim pričama i legendama mogu uočiti starosemitski mitovi. Naravno, romski narod ima svoje originalne motive koje su do današnjih dana sačuvali: legende o princu Pengi, o Bengi (djavolu), o faraonovom carstvu, o Bogu (develu ili delu) priče čiji su junaci razni vragolani, spadala, skitnice i mnogi negativni likovi. U oblasti humora u romskim pričama dominiraju tri glavna tipa a to su Dilo (Budalaš), Xalo (Ćelo) i Phuro (Stari). Tematika romske književnosti, posebno priča, je raznovrsna. U njima se može naći i ono što ne romske čitaoce može da zbuni ili iznenadi. Priče koje se medju Romima sasvim normalno pričaju, za ne- Rome su odvratne. Priče su često tako duge da pripovjedač zaboravi da ispriča njihov kraj. Te priče se mijenjaju od naratora do naratora. Svako nešto svoje nadodaje i izmišlja i kada su priče strašne pričaju ih tako vjerodostojno da se i sami preplaše iste. Likovi koji straše su razne bahvalja duhovi, choxane –vještice itd. Pošto Romi tokom minulog vremena nisu imali veće mogučnosti za zapisivanje svog stvaralaštva te priče su se prenosile usmeno sa koljena na koljeno zadržavajući samo osnovne motive. U skorije vrijeme mnoge priče – paramiche su i pismeno zabilježene i obrađene i naravno i objavljene.
Začetke pisane romske književnosti možemo tražiti u poeziji. U nedostatku vremena, prostora i ostalih životnih uslova, Romu koji se na neki način opismenio bilo je najjednostavnije pisati kratko, simbolično i prenositi svoj bolni i teški život i iskustvo u pjesmi. U prvo vrijeme pjesme su se pjevale i bile sastavni dio repertoara koji su naši Romi izvodili uglavnom na romskom jeziku. Na taj način su pokušavali skrivati svoje osjećaje, tugu, radost od onih kojih su ih omalovažavali i tjerali na vječito prognanstvo. Pjesme su bile komponovane uz čarobne zvuke romske muzike. Nakon što su pjesme bile prihvaćene i od strane ne-Roma mnoge su se i prevodile i objelodanjivale na drugim jezicima: npr. Đelem, đelem.
Jedna od najpoznatijih romskih pjesnikinja je Branislawa Wajs Papusha 1910.-1987. (Poljska) koja je bila diskriminirana i progonjena od svog naroda jer je po njihovom mišljenju otkrila kroz objavljivanje svojih pjesama dio tradicije koju ne- Romi nisu nikako smjeli da saznaju. Papushina najčuvenija poema je Krvave suze /Ratvale jasva. Zatim moram napomenuti pjesnikinje, sestre iz Švedske Rosu i Katarinu Taikon, Mateo Maksimova iz Francuske, Karla i Ceija Stojka iz Austrije, te Ronalda Leea in Canade, Iana Hankoka i Jorga Bernala Lola iz Amerike, Jonardhana Pathaniju iz Indije, Slobodana Berberskog, Rajka Djurića, Dragoljuba Ackovića i Jovana Nikolića iz Srbije, Ali Krasnićija, Bajrama Halitija i Kujtima Pačaku sa Kosova, Ruždiju Sejdovića iz Crne Gore, Šaipa Jusufa i Muharema Serbezovskog iz Makedonije, Šemsu Avdića i Hedinu Sijerčić iz Bosne itd. itd. Sve su to autori čija su se djela pročula širom svijeta i čija su djela objavljivana i na romskom i na drugim svjetskim jezicima. Željela bih i da spomenem prvog romskog režisera sa naših prostora Rahima Burhana iz Skoplja, iz Makedonije. Njegov rad nije bio zasnovan samo na rad sa Romima sa kojima je osnovao i prvi romski teatar „Phralipe“ u Skoplju, nego i na radu u svim profesionalnim i državnim pozorištima bivše Jugoslavije.
Medjutim, to ne znači da je time problem romskog književnog stvaralaštva i puštanja u javnost istih riješen i da tu više ne postoje problemi. Navest ću vam jedan primjer koji možda vama zvuči kao nebitan baš kao i mnogim našim Romima ali je veoma bitan za romsku istoriju i narod: romski autor želi da objavi svoju zbirku pjesama i naslov mu je „romska duša“. Izdavač je prihvatio njeno štampanje i objavljivanje ali se ne slaže sa naslovom i sa rječju „romska“ ili „Romi“(nije dovoljno atraktivan za prodaju knjige) i uslov objavljivanja je da se naslov promijeni u „ciganska duša“. U želji da zaradi nešto novca da bi opstao i opravdao familiji svoj rad „sjedeći i ništa ne radeći“ pristaje na te promjene. Naravno, ovdje nije razmišljao o narodu i o istoriji koja ostaje iza njega nego o sebi i svojoj familiji. Eto najprostiji primjer. Da je ovaj pjesnik imao osnovne uslove za život i dovoljno sredstava da prehrani porodicu ne bi pristao na mijenjanje naslova a pogotovo ako se radi o nazivu vlastitog naroda. Naravno postoje i primjeri kada Romi autori sami koriste taj naziv ignorišući našu romsku istoriju. (♪1)
(♪1) 1971 godine u Londonu, Velika Britanija održan je prvi Internacionalni Kongres Roma. Na tom Kongresu usvojena je romska internacionalna himna romskog kompozitora Žarka Jovanovića-Jagdina „Đelem, đelem“, usvojena je romska internacionalna zastava (plavo – zeleno i u sredini crveni točak), donešena je odluka da se ponižavajući nazivi našeg naroda kao što su „Cigani“ i drugi (da ih ne navodim) ne koriste nego da se koriste nazivi Rom, Romkinja, Romi, romski itd. Pored tih osnivačkih odluka donešena je takođe odluka da se svaki Rom može i da se treba koristi svojim dijalektom u komunikaciji bilo to usmenim ili pisanim putem.

Ljudi koji imaju uslove za životnu egzistenciju mogu graditi kulturnu baštinu jednog naroda. Kako onda da se Romi, najsiromašniji i najugroženiji narod na našim prostorima, bave stvaranjem i nadogradnjom kulturne baštine, kad ih više od 80 procenata živi na minimunu i manje od minimuma životne egzistencije!?

BiH – romsko književno stvaralaštvo i kulturna baština

Socijalne, zdravstvene i stambene potrebe potisnule su problem edukacije a samim tim i romskog kulturnog pisanog i umjetničkog stvaralaštva kao i kompletnu kulturnu baštinu našeg naroda ubrajajući i tradicionalne romske zanate. Protjerivanje, diskriminacija, omalavažavanje romskog naroda dovela je do izumiranja ne samo romskog jezika nego i do izumiranja romskih tradicionalnih zanata (onih koji se bave kalajisanjem, izrada bakrenih stvari, pravljenje peći i šiševa, lonaca, pletenih od pruća korpa i drugih proizvoda).
Bosanskohercegovački Romi su najbrojnija nacionalna manjina u Bosni i Hercegovini.
Statistike romskih nevladinih organizacija govore da u BiH trenutno živi izmedju 80.000-100.000 Roma.
Činjenica da 80 % romske djece ne pohađa redovnu nastavu je primjer koji vam može poslužiti da biste vidjeli romsko stvaralaštvo u budućnosti. Samim tim zbog diskriminacije i predrasuda drugih prema Romima odumire i jezik, a vi i sami znate da ukoliko odumire jezik odumire i narod. Sad je pitanje da li ćete dozvoliti da 100.000 Roma u Bosni odumre i postane nevidljivo.
Sadašnja situacija je takva da
60% populacije Roma u BiH je nepismeno, i 80% nema nikakve (obrazovne) kvalifikacije.” Obrazovanje je ključ ovih problema. I tako život se vrti u krugu: nemaš završenu školu, nemaš posao, nemaš smještaj, nemaš novac za osnovnu egzistenciju…. a u školu ne možeš ići ukoliko sve to nemaš…
Kako onda da se stvara romska kulturna baština, kako da se stvaraju pisana djela… I kada se rode romski talenti nemaju uslova za razvijanje istog a kamoli za afirmacijom na tom polju… Već navedeni uslovi su potrebni da su ispunjeni da bi se došlo do neke afirmacije… Istina je da se u posljednje vrijeme mnogo radi na uključivanju romske djece u škole i da državne institucije pomažu pri realizaciji takvih projekata. Romska djeca dobivaju besplatne knjige, grade se stambeni objekti za ugrožene Rome, koliko sam informisana do kraja ove godine treba da se izgradi 100 stambenih objekata, što po meni znači još 100 romske djece će ubuduće pohađati školu, 50 Roma će dobiti radna mjesta do kraja ove godine i ukoliko se to ostvari, a nadam se da hoće, naša romska književnost će sigurno biti bogatija za još nekoliko pjesnika ili književnika. Ali uprkos tome veoma mali broj djece završava školu. Ženska djeca napuštaju školovanje već nakon trećeg ili četvrtog razreda osnovne škole. Malo je onih koji ustraju.

I pored svih tih problema, neimaštine, socijalne ugroženosti, stambenih problema, zdravstvenih problema, problema u oblasti edukacije, diskriminacije, poznata je i diskriminacija jezika. Romi se stide da govore romski na javnim mjestima jer oni koji nisu Romi zaziru od njih i sklanjaju im se s puta kao od virusa. Ista situacija je u školi. Djeca su diskriminirana ukoliko nedovoljno ili sa romskim akcentom govore romski i kao takve ih najčešće prebacuju u specijalne razrede sa djecom koja nisu u stanju da redovno gradivo brzinom ostale djece savladaju. Nije ni čudo što mladi ne žele da uče romski, to je nesvjesna strah od budućnosti…
Diskriminacija je doprinijela izumiranju jezika, a i izumiranju naroda što pokazuje izjašnjavanje Roma drugom nacionalnom pripadnošću. Svijest Roma o vlastitom identitetu splašnjava.
Neophodno je da se Romi obrazuju i na svom maternjem romskom jeziku a naravno za to su potrebni i stručni kadrovi koji se svakako moraju osposobiti i angažovati. Mnoge dileme su u tome na kojem romskom dijalektu je potrebno raditi na kojem prostoru, da li će se čekati dok se standardizacija jezika ne usaglasi, čiji je dijalektat bolji itd. Sve to buni one koji žele da nam pomognu: ne-Romi su u dilemi šta da odobre i šta da finansiraju tako da je prisutan ogromni i očiti problem zavlačenja u vremenu zbog problema standardizacije romskog jezika, diskriminacije u pogledu dijalekata, diskriminacije prema Romima i romskom jeziku uopšte ne samo od strane ne- Roma nego i Roma prema Romima. Tako mnogi Romi koji su u kontaktu sa institucijama koje ovo treba da odobre manipulišu ovim problemom i samim tim manipulišu dijalektima i romskim jezikom. U Bosni i Hercegovini živi par univerzitetski obrazovanih Roma. Problem je: koliko univerzitetski obrazovanih Roma zaista živi na ovim prostorima? Ovdje nije stvar samo popisa i broja, nego je stvar u tome da takvi treba da pomognu pripadnicima svog naroda i da poboljšavaju prosperitet istog svojim angažovanjem na rješavanju romskih problema.
Već sam vam rekla da nije rijetka i diskriminacija Roma prema Romima a posebno Roma prema Romkinjama. Evo navešću svoj primjer:
Prema istraživanjima nekih naših institucija naveden je podatak da među ženama u romskoj zajednici BiH nema onih sa univerzitetskim obrazovanjem. Ja sam jedina ali oni to ignorišu i ignorišu moje bivstvovanje iako znaju da sam Romkinja i da se bez imalo straha i stida izjašnjavam onakvom kakvom sam se rodila.
Kakva statistika može da negira moje bivstvovanje na ovim prostorima. Citiram Amira Sarajlića u njegovom referatu “Pristup zapošljavanju romske populacije” u Projektu Vijeća Evrope:” Među ženama u romskoj zajednici BiH nema onih sa univerzitetskim obrazovanjem.” Slična je i analiza ljudi koji su napisali knjigu “Nismo naučili tako smo živjeli” u kojoj je napisano da “ Nijedna od žena (Romkinja) nije pohađala fakultet ili više škole, “ iako sam ja prevela njihovu knjigu na romski jezik a prije mog angažmana znali su moju biografiju ali sam ipak kod njih isto tako ostala nevidljiva. Po njihovom shvatanju sigurno se ne podudaram sa njihovom slikom jedne Romkinje ili Roma kako hoćete i tako ignorišu moje bivstvovanje.
Tačno je da sam jedna. Tačno je i to da su me 1986. godine upisali u knjigu Istorije Radio Televizije Sarajevo kao prvog diplomiranog novinara romske nacionalnosti. Nemojte da me shvatite pogrešno: Ja ne želim da ostanem jedina, ali ne želim da me zaborave. Ja postojim htjeli to oni ili ne.
1996. godine Katrin Remstma i ja smo posjetile nase Rome na području Federacije i za European Working Group for Roma – Europäische Arbeitgruppe für Roma in und Roma-Flüchtlinge aus Bosnien uradile informaciju o položaju Roma u Bosni pod nazivom “Die Roma sind in ihren Positionen geblieben”. Svi ti Romi, svi ljudi uključeni u rad sa Romima su me ponovo vidjeli u Bosni a niko se nikad nije sjetio da postojim kad su se dijelila radna mjesta i pozicije u BiH i nema me u statistici kao Romkinje sa više završenih univerziteta.
Moje prisustvo u Evropskom Parlamentu 1996. godine i u Briselu i u Strasbourgu je ostalo zabilježeno u tom smislu da je bilo dobro da se neko od Roma tu pojavio iz Bosne u vrijeme kad su naši Romi umirali i ginuli sa ostalim bosanskim narodima na ovim prostorima i da se time ispunila kvota problematike o kojoj se diskutovalo jer su se naši romski muški lideri lijepo razdijelili sa radnim mjestima za koja nisu bili čak ni kvalifikovani. Moje kvalifikacije i moje bivstvovanje su zanemarili jer ja sam za njih samo žena u tom našem tradicionalnom balkanskom shvatanju.
Izgonom iz Njemačke 1997. godine i nastanjivanjem u Torontu u Kanadi okrenula sam se samoj sebi i mom samostalnom radu. Pisala sam pjesme, priče, pisala o životu i sakupljala moja sjećanja. Tako sam ostala nepovrijeđena od strane drugih a najviše od strane svojih.
Sada živim u Njemačkoj i radila sam u staračkom domu na njegovanju staraca – kao pomoćnica, trenutno sam na liječenju jer me je posao zdravstveno slomio. A vi svi znate da od pisanja vrlo mali broj ljudi može živjeti.
Mislim da sam ovoj zemlji potrebna, i da mogu mnogo toga uraditi, ali kako stvari stoje mislim da ja nisam potrebna … koruptivnim pojedincima.
Pisanje i moj rad mi niko ne može oduzeti, niko mi ne može oduzeti ono što mi je moj otac -Rom ko grom- Derviš Tahirović dao, a to je ponos. Ostaću ponosna na ono što jesam i kakva jesam.

Što se tiče bih književnika i književnosti, htjela ne htjela ja moram i moja dužnost je da prvo spomenem romologa i lingvistu Rada Uhlika. Rade Uhlik nije bio Rom ali je 70 godina svog života posvetio Romima i izučavanju romskog jezika. Njegovom zaslugom je gurbetski dijalekat izašao u cijeli svijet i do današnjih dana, za pojam mnogih istaknutih Roma i za moj pojam, zadržao vrijednost najboljeg i najvjerodostojnijeg rječnika gurbetskih Roma. Ovdje kažem gurbetskih jer Romi starosjedioci u BiH pripadaju toj grupi romskih dijalekata. Gurbet znači “Čudan/Stran/Nepoznat” ili “Čudni posao/ nepoznati posao”. Gurbeti se ubrajaju, kao i Kalderaši i Lovari u Vlašku grupu Roma, čiji jezik odn. dijalekti sadrže veliki broj riječi iz rumunskog jezika.
Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH sadrži 72 publikacije romskih pjesnika i književnika.
Pored pokojnog Rada Uhlika, koji je veći Rom i od samog Roma, spomenut ću bosanskohercegovačke romske pjesnike i književnike:
Rahmetli Rasim Sejdić iz Vlasenice koji je svoje pjesme objavio u Italiji na romsko-italijanskom jeziku. Poznat po čuvenoj pjesmi „Gazisardi Romengi violina“ / Zgažena romska violina.
Šemso Avdić (rođen 2.11.1950 godine u Banja Luci) koji je objavio četiri knjige poezije na romskom i bosanskom jeziku koje su prevedene i na njemački, engleski, francuski, španski i italijanski.

Zbirka poezije koja je 1986. god. u Messini na Festivalu pisaca na jezicima manjinskih naroda osvojila treće mjesto u Evropi je “Zingari” (Cigani). Osim ove zbirke objavio je i zbirke “Zingari Tra Passato e Presente” (Cigani između prošlosti i budućnosti), “Krvari cigansko srce”,”Romi od rođenja do smrti”.
Šemso Avdić trenutno živi u Švedskoj i radi u tamošnjem Kulturno- romskom centru.
Marko Aladin Sejdić (rođen 1970 godine u Sarajevu) sin rahmetli Rasima Sejdića. Prva knjiga je objavljena 1998. godine u Kelnu, u Njemačkoj, u zajedničkoj zbirci pjesama pod nazivom „Kali chirikli“/“Crna ptica“ zajedno sa Stevom Stojkom, Hanci Biherom i Ruždijom Sejdovićem na romskom i njemačkom jeziku.
2000. godine objavljuje u Milanu, Italija, zbirku poezije „Me avav dural“/ „Ja dolazim izdaleka“ na romskom i italijanskom jeziku.
2004. godine kao co-autor objavljuje zajedno sa svojom suprugom Gordanom Sejdić kao i sa italijanskim sociolozima „Immagine non disponibile“ pri ISU Universita Cattolica na italijanskom i djelimično na romskom. Marko je veliki talenat i u crtanju a svoje radove je je djelimično izlagao u Kelnu, u Njemačkoj. Marko Aladin Sejdić živi u Italiji i u Njemačkoj.
Ragib Seferović je co-autor uz Sandru Rajković, objavio je knjigu „Romani angluni alfabeta“ /“Prva romska početnica“ 2001.godine pri izdavačkoj kući Svjetlost Sarajevo.
Muharem Serbezovski (rođen 2.05.1950. u Skoplju, Makedonija) koji je nedavno postao i bih državljanin sa svojim djelima koje je objavio u Bosni i Hercegovini (Šareni dijamanti, Cigani A kategorije, Rat ciganskih bogova, zbirka poezije Putevi vjetrova i Cigana (1999), Cigani i ljudska prava (2000), Jasine (prijevod) 2001. godine, i prijevod Kur'ana na romski jezik (2005).
I naravno ovdje moram pomenuti i moju malenkost: Hedina Tahirović Sijerčić

Objavljena djela:

Like water (Sar o Paj), antologija pjesama na engleskom i romskom jeziku, urednik i co-autor, International Writers Asociation, Chandigarh, Indija, 2009.
The European Constitution in Verse (co- autor) na engleskom jeziku, Passa Porte, Brisel, Belgija, 2009.
Kako je Bog stvorio Rome ( ilustrovana priča za djecu) na engleskom, romskom, mađarskom i njemačkom jeziku, Magoria Books, Toronto, Kanada, 2009.
Neobična familija (ilustrovana priča za djecu) na engleskom i romskom jeziku, Magoria Books Toronto, Kanada, 2009.
Romski princ Phenga (ilustrovana priča za djecu) na engleskom i romskom jeziku, Magoria Books Toronto, Kanada, 2009.
Romske narodne priče (za odrasle), na engleskom i romskom jeziku, Magoria Books Toronto, Kanada, 2009.
Parno them, kotorvalo them (Bijeli svijet, šareni svijet Šime Ešića), prijevod sa bosanskog na romski jezik, Bosanska riječ, Tuzla, Bosna i Hercegovina, 2008.
Hasanaginca Vahide Šeremet (drama u devet slika), prijevod sa bosanskog na romski jezik, Bosanska riječ, Tuzla, Bosna i Hercegovina, 2008.
Ciknoro Princo (Mali princ), prijevod sa bosanskog na romski jezik, Bosanska riječ, Tuzla, Bosna i Hercegovina, 2008.
Stare romske bajke i priče (Romane Paramicha) na bosanskom i romskom jeziku, Bosanska riječ, Tuzla, Bosna i Hercegovina, 2008.
Dukh-Pain, (Bol), zbirka pjesama na romskom i engleskom jeziku, Magoria Books, Toronto, Kanada, 2008.
Romany Legends, (Stare romske priče) na engleskom i njemačkom jeziku, Turnshare, London, Velika Britanija, 2004.
Na dzanen aver, gova si amaro dzuvdipe“, (Nismo naučile, tako smo živjele) prijevod sa bosanskog na romski jezik, Medica Zenica, Bosna i Hercegovina, 2001.
Romano Lil, glavni i odgovorni urednik i co-autor, magazin za Rome na engleskom i romskom jeziku, Roma Community and Advocacy Centre Toronto, Kanada, 1998-2000.
Canadian Romani Pearls, (Kanadski romski biseri), urednik i co-autor na romskom i engleskom jeziku, Roma Community and Advocacy Centre, Toronto, Kanada, 1999.
Ilmihal, početnica – islamska religija, prijevod sa srpskohrvatskog na romski jezik, El-Kalem, Sarajevo, Bosna i Hercegovina, 1995.
Scenario – dva dokumentarna TV filma “Karankoči-Koči” i „Romi danas“

Priznanje prvom autoru koji je na romskom jeziku objavio djela u Kanadi, 2008. Plaketa “Mali Princ” za svesrdnu podršku manifestaciji “Vezeni most”, Tuzla 2008.
Nagrada za najbolju promociju djela na XXI Sajmu knjiga u Sarajevu 2009. Priznanje za editorial, Like Water, Sar o paj, International Writers Association, Chandigarh, India 2009.
Priznanje prvoj ženi Romkinji koja je u Indiji objavila djelo, International Writers Association, Chandigarh, India 2009.

Moja neobjavljena djela:
Rječnici : Englesko-romsko i romsko –engleski
Bosansko-romski i romsko-bosanski

Autobiografske novele:
1 Rom ko grom
2 Rom ko grom
Zbirka pjesama: Čuj-osjeti/ Bol
Zbirka Lekcija: Učimo romski jezik

Zbirka mojih pjesama koja je objavljena na romsko-engleskom jeziku našla je mjesto izdavanja u Torontu i kritike su više nego pozitivne, ohrabrujuće i nadahnjujuće. Međutim, zbirka pjesama, priče, autobiografska novela koji su našli mjesto u cijelom svijetu nisu našli mjesto u BiH – pitam se zašto? Pjesme su moje, nisu to pjesme prepisane ili prevedene sa nekih stranih muzičkih hitova, to su pjesme mog života, to su priče mog života, romskog života na bosanskom i romskom jeziku koje opisuju našu kulturnu baštinu.
Moji riječnici: „Bosansko-romski i Romsko-bosanski rječnik, Bosnaki-Rromani thaj Rromani-Bosanaki alavari“ bi trebalo da slijede Uhlikove rječnike. Sudbina mojih rječnika je neizvjesna jer još nemam izdavača. Ista situacija je i sa lekcijama „Učimo romski jezik“.

U svakom slučaju pozivam sve izdavačke kuće i institucije koje su voljne i imaju finansije da objave moje rječnike da se jave na email adresu: hedina@web.de Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript kako bi se mogli dogovoriti o daljem radu. Već sam kontaktirala par izdavačkih kuća. Bezuspješno. Izdavači, što je normalno, sve ovo gledaju sa strane zarade i prodaje. Odgovori su mi već poznati: Romi su siromašan narod i prodaja rječnika ili bilo koje druge knjige Romima je utopija. To je propast jer Romi će prije kupiti da jedu nego knjigu.
Moram reći da tu ima istine. BiH je siromašna zemlja i siromaštvo nije samo romsko. Siromašni pripadnici drugih naroda će isto tako prije kupiti da jedu nego knjigu. A moram i postaviti pitanje: zašto država ili neke druge institucije ne uradi nešto da bi moj narod dobio takvu knjigu? Znam sa sigurnošću da naša romska djeca koja pohađaju školu dobivaju besplatne školske knjige na bosanskom jeziku. To je divno i hvala na tome. A zašto naša djeca ne mogu isto tako dobiti knjigu ili knjige na svom maternjem romskom jeziku?
Zbirka pjesama, prva ženska antologija, pod nazivom „Sar o paj“/“Like water“/“Kao voda“, čiji sam ja urednik i co-autor pored još sedam Romkinja pjesnikinja sa područja sjeverne i južne Amerike i Australije je odštampana, a njeno promovisanje će biti održano u Indiji- Čandigaru, 14. i 15. novembra na Internacionalnom festivalu pisaca. Javljeno mi je da su mi dodijelili i priznanja. Isto tako, do kraja ove godine, očekujem objavljivanje mog englesko-romskog i romsko-engleskog rječnika u Kanadi.

Na kraju bih pročitala jednu od mojih pjesama. Pročitaću je i na romskom i na bosanskom jeziku:

Curriculum Vitæ (CV)

Rođena sam u Rusiji.
U školu sam išla u Poljskoj.
Krenula sam na zanat u Rumuniji.
Udala sam se u Srbiji.

Zaposlila sam se u Bosni.

Prvo dijete sam rodila u Hrvatskoj.
Drugo dijete u Francuskoj, treće u Španiji, četvrto u Njemačkoj,
Peto dijete u Belgiji.

Vratila sam se u Srbiju.
Šesto dijete sam rodila u Srbiji.
Morala sam bježati za Italiju, nakon rođenja mog sedmog djeteta.
Rodila sam dvojke.

Doživjela sam ogromnu tragediju. Dijete mi je nađeno mrtvo i oni su rekli da se utopilo
u moru. Otjerali su me, spalili moj krov nad glavom, i htjeli su da mi uzmu
otiske prstiju. I djeci.
Bojim se. Oni su nam, ne tako skoro, već uzimali otiske prstiju. Bojim se.

Pobjegla sam u Holandiju.
Rodila sam deseto dijete.
Jedanaesto dijete sam dobila u Švedskoj.
Četrdeset mi je godina.
Govorim romski (moj maternji jezik), ruski, slovački, rumunski, srpski, bosanski,
hrvatski, talijanski, francuski, španski, njemački, holandski i malo engleski.

Šta moja porodica treba je pismenost i jednaka šansa za edukaciju.
Mi govorimo miješanim evropskim jezikom. Jednostavno, mi govorimo evropski jezik.
Moja porodica je tako „Evropa u malom“.
Ostarila sam.

Ako je moja kuća „Evropa u malom“ onda je Evropa „Evropa u velikom“.
Prva razlika između nas: Evropa u malom je nepismena
Evropa u velikom je pismena.
Druga razlika između nas:Evropa u malom nema para za život ali je složna.
Evropa u velikom ima više nego dovoljno para za život ali….
Treća razlika….

Već sam vam rekla da sam ostarila. Mijenjam temu. Moram se vratiti na moj CV.

Dobila sam šesto unuče.
Predložila sam „Evropi u malom“ da idemo za Kanadu.
Čula sam da tamo možemo ići u školu i učiti engleski, bez razlike koliko smo stari.
Obećala sam mojoj djeci i unucima budućnost.

Ostanite s Bogom!

Curriculum Vitæ (CV)

Me bijandilem ande Rusija.
Me đelem ande skola ande Poska.
Me cherdem buchi sar sikado ande Romania.
Me đelem Rromehte ande Serbija.
Me cherdem buchi ande Bosna.

Angluno chavo bijandem ande Kroacija.
Dujto chavo ande Francuska, trinto ande Spanija, shtarto ande Germanija,
Thaj pandzto ande Belgija.

Me boldinajvdem ande Serbija.
Me bijandem shovto chavo ande Serbija.
Musaj te nashavav ande Italija, thaj kote bijandem mrno eftato chavo.
Me bijandem kote dujorre chave jekhethane.

Seha-man bari tragedija: Mo chavo mula thaj von phende sar vov tasavda
ande pajeste. Von trade amen, von phabarde amen, thaj von mangen amare
najendar vurma. Thaj e chavorendar.
Me sem daravni. Von cherde gova jekhvaratar ando nakhlo vakto. Daravni sem.

Me peklem nashipe ande Holandija.
Me bijandem deshto chavo.
Me bijandem deshojekhtato chavo ande Shvedska.
Me sem saranda bersh phuri.
Me vacharav Rromani (mrni dejaki chib), Rusicki, Slovaciski, Rumunski, Serbski, Bosnaki, Hrvatski, Talijanski, Francuski, Spanski, Germanski, Holandski thaj cira Engleski.

Mrni familija mangel thaj trubuj shajipe pala lachi edukacija.
Amen phenas pe hamisardino Evropsko chib. Odolese, amen das vorba pe Evropsko chib.
Mo cher si jekh „ Evropa ande ciknipeste“.
Phurilem.

Ako si mrno cher „Evropa ande ciknipeste“ athoska si Evropa „ Evropa ande baripeste“.
Angluno uladipe mashkare amende: Evropa ande ciknipeste si bilivarni
Evropa ande baripeste si livarni.
Dujto uladipe mashkare amende: Evropa ande ciknipeste naj-la love pala dzuvdipe, numaj von san jekhethane.
Evropa ande baripeste hi-la but love pala dzuvdipe numaj…
Trito uladipe…

Phendem kaj phurilem. Me paruvdem mrni vorba. E vorbasa musaj te dzav ando mrno trajo.

Astardem shovto chavoresko chavo.
Cherdem jekh turvinjipe e „Evropese ande ciknipeste“ te dzas ande Kanada.
Kote si shajipe pala amen pala skola thaj shaj te sikavas Englecki chib, amen phure tu.
Me dijem alav e chavorende pala avindipe.

Achen Devleha!

(KNS/16.11.2009.)

**

S povodom: Romi u Hercegovini

18. 01.2010.

Oni su najbrojnija nacionalna manjina, najmanje ih se školuje, najmanje radi, najsiromašniji su, svakodnevno doživljavaju šikaniranja, ukoliko uspiju pobjeći bijedi, odriču se korijena, zaboravljaju svoj jezik i najljepše pjevaju. Romima u Bosni potrebno je malo da budu sretni. Recimo, davno obećani novci za izgradnju 30 stembenih jedinica u Mostaru, ili samo da ih se podsjeti da su i oni ravnopravni građani BIH. O položaju Roma u Hercegovini za STUDIO 88 govori Šemsi Supnaj, predsjednik Udruženja Roma “Neretva” Mostar.

Od kada je početkom rata otisao iz Trebinja, Marko Adžović sanja o domu, maloj toploj kući u kojoj će se smjestiti njegova sedmeročlana porodica, a naći će se mjesta i za sestru i brata Marinka. Umjesto kuće od cigle, i onu drvenu koju je napokon uredio, odnijela je u posljednjim poplavama nabujala Neretva.

Zajedno sa 30 žitelja malog romskog naselja u Čapljini, ponovno je ostao bez krova nad glavom:

„Bila je poplava ovdje prije jedno osam dana. Oka nisam sklopio uopće. Imam sedmero djece ovdje, nemam mogućnosti, nemam ništa. Sve mi je voda odnijela, ja nemam kud ni kamo“, kaže Adžović.

Markov brat Marinko dodaje da se na stvari malo gledalo. Kada je Neretva nadošla, trebalo je spasiti živu glavu:

Na rivu smo se bacili kada je bila poplava. Na rivu smo se bacili, na kišu sjeli, čitavu noć, samo djecu smo nekim najlonima pokrili tako da su djeca mogla zaspat’. Odatle smo se povukli jer smo vidjeli da je još više narasla voda. Pobjegli smo ‘vamo i eto, nadali se. Sva sreća, smanjila se ta voda, vratila se, ali nema – od barake – to je sve šteta, nema od toga ništa“, priča Marinko.

Čapljinsku opštinu, koja je pogođena zadnjim poplavama, proteklih dana obišle su brojene delagacije na najvišem nivou. Romskog naselja niko se nije sjetio.  …

ŽIVOT POD OTVORENIM NEBOM

Šest dana ove nesretne porodice spavale su pod kišovitom nebom. Osim UNHCR-a koji im je podijelio nešto hrane, i predstavnika lokalnog romskog udruženja, niko ih nije obišao. Sami su podigli improvizirana skloništa od najlona i drvene grade koja je ostala. Cigani mogu i na zemlji spavati, skarstično dodaju.

„Znamo da je romsko udruženje dobilo tri miliona maraka za zdravstveno osiguranje, za socijalno osiguranje, za rad, za zaposlenje, međutim nikom ništa od nas nit’ se desilo, niti se pojavilo. Niko nije ni znao, izgleda, ni za nas, a kamoli za nešto drugo.“

Žitelji malog romskog naselja preživljavaju od deponije u čijoj su se neposrednoj blizini nalazile drvene barake. Svi rade, kažu nam, prljav, ali posten posao – dovoljan da se preživi.

Svakoga je strah za svoju djecu. Kako neće biti strah! Najgore od poplava i ovako“, kaže Darinka Nakić.

„Vidite, ja sam sa dvoje djece. Taj dan kada je počela poplava, ja sam morala sa djecom na kiši spavati. Meni mali ima bruh, nemam ni osiguranje, ni ničega. Ne znam šta da radim. Borim se kako mogu“, dodaje  Ljiljana Nakić

Unataoč svemu, djeca iz romskog naselja redovno su pohađala školu. Kako će dalje – Mirko nije siguran jer je voda odnijela i teke i knjige, i odjeću i obuću:

„Troje ove odrasle djece – nisu baš odrasli, imaju od 13 do 16 godina – išli su u školu sve do momenta kad se ovo desilo. Ne mogu ni u školu ni ništa.

Čapljinsku opštinu, koja je pogođena zadnjim poplavama, proteklih dana obišle su brojene delagacije na najvišem nivou. Romskog naselja niko se nije sjetio. Ovi ljudi, kako su nam i sami kazali, ne očkuju mnogo, tek da im se napokon prizna da su i oni ravnopravani građani Bosne i Hercegovine.  – STUDIO 88 RFERL

**

Lubomir Harman ubio susjede

jer su bili bučni

Ubica iz Bratislave živio je sam, a susjedi su ga opisali kao mirnog i prijateljskog čovjeka koji nije bio sklon sukobima

fena 31/08/2010

Slovaka koji je u ponedjeljak u Bratislavi ubio šestero članova jedne romske porodice te nastavio pucati na ulici na to je možda potaknula svađa sa susjedima Romima, rekli su u utorak slovački dužnosnici.

Ministar unutrašnjih poslova Daniel Lipsic rekao je kako policija još ne zna motiv napada, ali “nema nikakvih dokaza” da je napadač bio rasno motiviran.

“Njegovi postupci na ulici i pucanje na sve koji su se njome kretali neovisno o boji kože manje-više isključuju mogući rasni motiv”, rekao je Lipsic novinarima.

Policija je objavila da je napadač Lubomir Harman (48), nezaposleni član kluba vojnih rezervista, koji nikada nije bio profesionalni vojnik ni policajac, a nema ni policijski dosje.

Živio je sam, a susjedi su ga opisali kao mirnog i prijateljskog čovjeka koji nije bio sklon sukobima, rekao je načelnik policije Jaroslav Spisiak. Bivši poslodavci opisali su ga kao pouzdanog, a rodbina i kolege iz kluba tvrde kako im se nije činio agresivnim ni opasnim, dodao je.

No, novine tvrde drukčije. Pozivajući se na njegove susjede, dnevni list Hospodarske Noviny navodi da imaju dojam da on ne voli ljude neovisno o rasi. Rođak žrtava rekao je za dnevnik Sme da napadač nije volio Rome.

Harman je u ponedjeljak u stanu u četvrti Devinskoj Novoj Vesi ubio šest članova romske porodice – ženu, njene dvije kćeri i njihove partnere te 12-godišnjeg unuka. Pucnjavu je nastavio i na ulici, gdje je ubio 52-godišnju ženu koja je stajala na balkonu i ranio još 15 ljudi.

Jedna je osoba kritično, a tri su u teškom stanju, ali stabilno, rekao je Lipsic. Spisiak je rekao da je romska porodica imala bogat društveni život, prenijela je Hina.

“Dolazili su i odlazili, priređivali zabave, a on im je bio susjed”, dodao je. Susjedi su za Sme potvrdili da je porodica bila teška i bučna.

Novi detalji o masakru na periferiji Bratislave

Policajac u pucnjavi smrtno ranio ubicu Roma

N. V. | 01. 09. 2010.

Ljubomir Harman, 48-godišnjak iz naselja Đevinska Nova Ves na periferiji Bratislave, koji je u ponedeljak ujutru ubio sedmoro ljudi u kraju gde je živeo, izvršio je samoubistvo tek kada ga je policajac u vatrenom obračunu smrtno ranio u levu stranu grudi.

List „Novi čas“ navodi da je policija promenila svoju prethodnu tvrdnju da je ubica izvršio samoubistvo nakon što se našao u klopci, a juče je objavljeno i da je među žrtvama Harmana bio i 12-godišnji dečak. Dečak je bio član petočlane romske porodice koju je Harman usmrtio u njihovom stanu, da bi ispred ulaza potom izrešetao i njihovog rođaka, a zatim je, pucajući iz automata na ulici na sve što se kreće, ubio i 52-godišnju ženu koja je izašla na terasu da vidi šta se dešava. Ugledni dnevnik SME preneo je da je policija demantovala i svoju prvobitnu tvrdnju da je Harman legalno posedovao automatsku pušku „vzor 58“, proizvedenu u nekadašnjoj Čehoslovačkoj, navodeći da ubica nije imao dozvolu za nošenje ovog oružja koje se nalazi u arsenalu slovačke vojske i policije. List SME piše da je automatsko oružje na crnom tržištu u Bratislavi moguće nabaviti za 250 do 300 evra po komadu, a mahom potiče iz bivše Jugoslavije, iz Moldavije ili Ukrajine.
Harman je, prema tvrdnji nekih od komšija, bio čudak, samotnjak, ni sa kim se nije pozdravljao, a nije podnosio svoje susede Rome. On je stanovao na istom spratu kao i njegove prve žrtve.
„Nije voleo crne, stalno nam je nešto zamerao“, kazala je jedna od rođaka pobijene porodice.
Drugi očevici ubistva i susedi rekli su novinarima slovačkih medija da je ubijena porodica spadala u problematične zbog neprestane galame, a u jednosobnom stanu često je privremeno živelo i po desetoro ljudi.

**

03.09.2010. | 09:50

nakon masakra u bratislavi, Slovačka grca u društvenim kontroverzijama

Romske žrtve masakra podijelile slovačku javnost

Od jučer ujutro u osam do 18 sati zastave su se vijorile na pola koplja i Slovačka je bila u nacionalnoj žalosti za žrtvama pokolja u prigradskoj četvrti Bratislave Devinska Nova Ves, uza samu granicu s Austrijom.

U prošli ponedeljak, podsjetimo, 48-godišnji nezaposleni napadač ubio je iz legalno držane automatske puške, u zgradi gdje je živio, šest članova susjedne romske obitelji, a zatim jednu ženu na ulici gdje je, pucajući sumanuto okolo, također, ranio patnaestero ljudi.

Pokolj bez presedana u kome se kao motivi spominju svađe susjeda, problematično ponašanje romske obitelji i osvjetnički rasizam ubojice, koji je nakon masakra počinio samobojstvo, još čeka na razjašnjenja, ali je već i samo proglašenje nacionalne žalosti izazvalo oštre kontroverzije u javnosti.

A glavni razlog leži u tome što su žrtve Romi ili, kako ih ovdje i u Češkoj nazivaju, “neprilagodljivi građani“…

Bučne obitelji

– Kada je bila proglašena nacionalna žalost zbog smrti 20 rudara u Handlovu, potpuno sam to razumio. Bili su to momci koji su za život zarađivali na najtežem mogućem poslu. Ne slažem se s tim da u četvrtak bude nacionalna žalost za pripadnicima naroda koji se, uglavnom, rada kloni – izjavio je novinarima izvjesni František Kolesar, koji živi u četvrti gdje se dogodla tragedija.

U internetskim diskusijama, u kojima je već dva-tri dana ovaj masakr glavna tema, često se javljaju mišljenja kako je ubojica Lubormi Harman dugo trpio bučno i asocijalno ponašanje romske obitelje prije nego što je „krenuo u akciju“.

Burne reakcije

“Tog čovjeka je svojim ponašanjem dugoročno terorizorala obitelj koja pripada romskom narodu. Budući da nije dočekao intervenciju mjerodavnih organa, on je odlučio djelovati samostalno…“, piše, “s razumijevanjem za ubojicu”, jedan od sudionika interne diskusije.

No, takva mišljenja izazvala su i burne reakcije. “Obični ljudi ne rješavaju susjedske sporove pucanjem na sve što se kreće. Nemam ništa protiv samoobrane, ali za ovaj napad ne može biti isprike. Nikakve. Točka”, polemizira se u jednoj od njih.

Premijerka Iveta Radičova bila je šokirana osporavanjima proglašenja nacionalne žalosti za žrtvama ovog pokolja. “Hoćemo li razlikovati gubitke u životima prema boji kože? Ti nevini ljudi, koje je ubojica ustrijelio… Za što su krivi? Vendeta? Sicilija? Ako nam popuste živci, opravdava li to onda ubijanje?”, izjavila je premijerka koja se zajedno s drugim članovima vlade upisala u knjigu žalosti otvorenu u vladinu uredu.

U sklopu kampanje “Otključajte im budućnost – Stop segregaciji romske djece u Slovačkoj” jučer je desetak aktivista Amnesty International Hrvatska (AIH) prosvjednom šetnjom od Trga bana Jelačića do Veleposlanstva Republike Slovačke upozorilo na kršenje prava romske djece u toj zemlji te predstavnicima Veleposlanstva uručilo izvještaj o segregaciji te preporuke za njezino okončanje.

Prosvjedi u Hrvatskoj

Noseći transparente “Stop segregaciji romske djece u Slovačkoj” i “Otključajte im budućnost”, uz glasne zvukove zviždaljki i velike simbolične ključeve, aktivisti su javnost upozorili na problem diskriminacije romske djece u slovačkim školama.

Amnesty je tom akcijom poručio da što prije treba ukinuti praksu izoliranja i zaključavanja romske djece u zasebne razrede ili sustavno smještanje u razrede za djecu s blagim mentalnim teškoćama.

milan lazarević

**

26.08.2010. | 21:17

poznati romski aktivist drži da je francuski predsjednik nicolas sarkozy u pravu kada je iz zemlje protjerao rome

“Izbacivanje Roma iz Pariza dobar je potez”

Pitate me je li francuski predsjednik Nicolas Sarkozy ispravno učinio kada je Rome deportirao u Rumunjsku? Po mojem mišljenju je! To je ispravan korak! Njegov potez je diskriminacija, ali pozitivnog karaktera. Gosp. Sarkozy je to trebao i puno prije učiniti – to je korak za legalni život Roma u cijeloj Europi.

Nitko više neće tolerirati nelegalne poteze romske zajednice. Francuska je i te kako poželjna zemlja za legalne stanovnike. Gledajte, ako bi 500 Roma odjednom došlo iz Rumunjske u Hrvatsku i nelegalno se naselilo u Zagrebu, izgradilo barake, i Hrvatska bi isto postupila kao Francuska. Ne budimo licemjeri! Vrijeme je da romska zajednica u Europi zatraži legalni status i da svoje probleme rješava kao i ostali građani.

Romi žele biti ravnopravni s ostalima, a kada je u pitanju poštovanje nekih normi, onda to neke zajednice Roma izbjegavaju. E, ne može tako. Francuzi su Rome vratili u Bugarsku i Rumunjsku, a obje te države dobile su i dobivaju novac iz EU fondova za uključivanje Roma u društvo, ali, eto, svjedoci smo da ove dvije države napuštaju svoje državljane kao pse lutalice po Europi.

Rumunji i Bugari novac troše na sastanke i konferencije od kojih smo i mi romski aktivisti umorni. Umorni smo od njihovih obećanja, a nema konkretnih pozitivnih pomaka prema uključivanju Roma u društvo. Nelegalna naselja bez infrastrukture su samo zlo i zaostalost. U takvim barakama strada najnezaštićenija skupina Roma – djeca.

Danas ni velike političke zvijezde ne štite takav nelegalan život Roma. Rome treba socijalizirati u društvu, dati im šansu, a ne podržavati nelegalna naselja diljem kontinenta. Na takozvanu zaštitu i protiv Sarkozyja digle su glas udruge i organizacije koje se financiraju na leđima jada Roma te pojedini crkveni poglavari.

Tom zaštitom nimalo ne pomažu Romima, pomažu sebi i svojim proračunima. Umjesto da pozovu da se Romi uključe u društvo i legaliziraju svoj status, oni štite taj život u barakama, prljavštine i bolesti… Moja osobna poruka za Sarkozyja i jedina kritika je da ne poistovjećuje sve Rome sa sitnim kriminalcima, prostitucijom i drugim negativnostima.

Nismo svi takvi! Romi koji su se uključili u društvo aktivni su članovi zajednice, doprinose zemljama u kojima žive, nisu paraziti, nego građani sa svim pravima i obvezama. Siguran sam da Sarkozy sluša jazz manush music i da želi legalizirati romsko pitanje kako u Francuskoj, tako i u cijeloj Europi. Neću se začuditi kada to pokrenu i političari drugih zemalja.

Poruka za moje Rome: dosta prošnje i života u industrijskim zonama, pod mostovima i nelegalnim napuštenim objektima. Poštujte svoje običaje i zakone, ali i svoje domaćine…

piše kasum cana

**

31.08.2010. | 22:45

Stravični masakr u Bratislavi uklapa se u kontekst velike netrpeljivosti između domaćina i došljaka

Slovaci izoliraju Rome gradnjom sve većih zidova

U planu je gradnja novih zidova i sličnih barijera kojima će se većinsko stanovništvo nastoji ograditi od ‘neprilagođenih građana’

PIŠE milan lazarević

Francuska, koja ovih dana deportira balkanske Rome, priprema savjetovanje o romskoj problematici. Uputila je poziv nizu zemalja koje imaju problema s Romima.

Poziv na sastanak nije, međutim, dobila Slovačka iako je poznata kako po visokom, vjerojatno, uz Rumunjsku, najvišem postotku romskog stanovništva na svijetu, tako i po kontroverznim koracima prema svojim Romima.

Stravični masakr u Bratislavi uklapa se u kontekst sve manje održivog suživota i sve veće rasne netolerancije i netrpeljivosti između većinskog i romskog stanovništva. Zidovi i barijere koje se podižu između dviju zajednica rječito govore o tome.

Ovdašnjeg ombudsmana je prošlog tjedna razljutila informacija o još jednom zidu koji se podiže između Slovaka i Roma, ovaj put u istočnoslovačkim Michalovcima. U planu je i gradnja novih zidova i sličnih barijera kojima se većinsko stanovništvo nastoji ograditi od “neprilagođenih građana”, kako se često u slovačkoj i češkoj terminologiji nazivaju Romi.

Prve barijere su podignute 90-ih u velikim stambenim zgradama u bratislavskom naselju Petržalka. Tamo su “bijeli” stanari u mnogim zgradama ogradili zajedničke ulaze posebnim zidovima kako bi se odvojili od prostora u kojima žive Romi. No, odvajanje se nastavlja.

Poslije Ostrovana, gdje je mjesto odijeljeno od romskog naselja zidom dugim 130 metara, sličan zid je nedavno postavljen i u Michalovcima. I ovaj drugi platila je općina, zajedno s vlasnicima stanova u mjestu. Tu je već bio manji zid, nalik “zelenoj ogradi”, koji je ojačan i produžen više od 500 metara.

Općina je cinično obrazložila kako ovaj “ekološki” objekt treba pridonijeti “očuvanju zdravlja i života Roma”(!!!). Još prije nekoliko godina na ovakvu ideju su došli i u Prešovu. Reakcije udruga za ljudska prava su bile tako jake da se od gradnje barijere odustalo. No, gradonačelnik Pavel Hagyari potvrdio je ovih dana listu SME kako se ponovno odlučnije razmišlja o zidu… “

Red se mora najprije napraviti u romskom naselju. I tamo ima pristojnih ljudi. Oni koji ne plaćaju stanarinu i druge obveze, dobit će još jednu šansu u stanovima niže kategorije, a ako se ne osvijeste, završit će na ulici”, sasvim otvoreno prijeti gradonačelnik. A ako i to propadne, doći će do ograđivanja romskog naselja visokim zidom…

Poznavatelji ove problematike su uvjereni kako bez promjene svijesti i stavova većinskog stanovništva nema rješenja romskog pitanja u Slovačkoj. A život oko pola milijuna Roma, koliko ih, kako se procjenjuje, živi u ovoj zemlji s oko 5,4 milijuna stanovnika, za većinu Slovaka je nešto što sebi teško mogu i zamisliti. Tu u teškoj bijedi, bez presedana u Europi, uglavnom u ilegalnim naseljima u srednjoj i istočnoj Slovačkoj, najčešće i bez struje, plina, vode i kanalizacije, tavori većina ovdašnjih Roma.

Njihova naselja su opasnost ne samo za njih, nego često i za opću sigurnost. Lokalne vlasti izdaju rješenja za njihovo uklanjanje, ali ne znaju gdje smjestiti one koji su u njima živjeli. Ukratko, problem je odavno prerastao lokalnu razinu i teško ga je riješiti bez države, a u mnogim aspektima potrebna je i šira pomoć, točnije ona europska.

Sve češće se problem nastoji riješiti tako što se “neprilagođeni” sele što dalje od gradova, većinom u mala sela. Nedavno je puchovska općina kupila veliki dom u selu Nimnice. Tamošnji stanovnici su se bunili, pisali peticije, konačno zabarikadirali prolaz do doma preseljenim Romima. I mjesto Banovce na Bebravci je pokušalo raseliti svoje Rome po okolnim selima, ali bez uspjeha.

I tako raste zategnutost između dviju zajednica, jača antiromsko raspoloženje na kojem svoju politiku i popularnost grade nacionalisti, prije svih Slovačka nacionalna stranka (SNS) Jana Slote. A to ne samo što blokira jedinstveni pristup u rješavanju problema nego i stvara nove probleme – jača i potiče one koji bi svoje svađe s Romima rješavali na svoj način, i dovodili ih u red, kao što je to (u)činio sedmerostruki ubojica u Bratislavi.

**

15.09.2010.

nevolje u zemlji s najvećim postotkom roma u svijetu

Slovačka: Rom umro u hitnoj pa ga u vreći istovarili pred kućom

Nevjerojatnu bezobzirnost pokazalo je osoblje hitne pomoći iz tvrtke “Falck Zachranna” prema jednom sada već pokojnom Romu i njegovoj obitelji.

Ukratko, oni su u subotu iz zgrade u naselju Lunik u Košicama, nastanjenom preteženo Romima, u teškom stanju dovezli u bolnicu 53-godišnjeg Roma, koji je usput izgubio bitku sa životom, nakon čega su ga jednostavno vratili natrag i u plastičnoj vreći ostavili ispred stepeništa iste zgrade u Luniku!

Slovački mediji upozorili su na ovaj slučaj, a obitelj pokojnika najavila je u utorak da će podnijeti kaznenu prijavu protiv osoblja koje je to učinilo. Obitelj je pozvala hitnu pomoć u subotu ujutro.

„Kada su ga odnijeli na nosilima bio je živ. Nekoliko sati poslije vratili su ga mrtvog i ostavili ga u plastičnoj vreći na zemlji, kao psa. Šokirana sam i ogorčena!“, izjavila je supruga listu “Novy čas”.

Ovaj postupak bio je, prema regionalnom istočnoslovačkom dnevniku “Korzar”, “dosta nestandardan“. Djelatnica nacionalnog operativnog centra hitne zdravstvene službe u Bratislavi Ingrid Takačova precizirala je kako je obveza ekipe hitne pomoći bila odvesti tijelo u najbližu zdravstvenu ustanovu radi pregleda i utvrđivanja smrti.

‘Propisi nisu prekršeni’

Magdalena Magdova, glasnogovornica tvrtke “Falck Zachranna”, međutim, tvrdi kako nikakvi propisi nisu bili prekršeni. Navodno, osoblje je pokušalo spasiti pacijenta, a kada to nije uspjelo, postupalo je prema uputama okružnog operativnog centra hitne zdravstvene službe.

Koliko dugo je tijelo ostalo pred zgradom u kojoj je živio nesretni Rom, nije precizirala. Spomenuti operativni centar do sada se nije oglasio. U naselju Lunik u Košicama, drugom po veličini gradu Slovačke, živi oko pet tisuća Roma. Oni su, kako se navodi u prošlogodišnjim podacima, za najamninu i energiju dugovali oko 35 milijuna eura.

U Slovačkoj živi oko 400 tisuća Roma, po čemu je ona jedna od zemalja s najvećim postotkom romskog stanovništva u svijetu i, također, vjerojatno s najvećim „romskim problemom“ u EU-u.

Romi rijetko žive u gradovima, puno više ih je u divljim naseljima bez ulica, struje, vode, kanalizacije… kakvih nemá nigdje drugdje u Europi (takvi su slamovi u Africi, favele u Južnoj Americi). Do sada ni društvo ni državno-političke strukture nisu pokazale ni znanje ni volju riješiti ovaj problem…

milan lazarević

**

23.09.2010.

Slovački ekstremisti pišu grafite zahvalnosti sedmerostrukom ubojici

Pane Harmane, zahvaljujemo – građani DNV”, stoji na jednom od grafita koji su se pojavili ovih dana na ulicama bratislavske četvrti Devinska Nova Ves, skraćeno DNV. Harman (Ljubomir) je krajem prošlog mjeseca ubio sedmero ljudi iz “problematičnog” susjedstva, a potom se sam ubio… Uz taj, najčešći je grafit koji je najkraći – “Harman junak”.

Pohvale ovom teškom zločinu prije toga su se već pojavile na nekim neonacističkim i ultranacionalističkim internetskim portalima. Na ove grafite već je reagirala udruga Devinska Druga krivičnom prijavom protiv nepoznatog počinitelja.

Autor grafita je, prema prijavi, počinio krivično djelo jer podržava zločin. Autori članaka na web stranicama slovačkih ekstremista su uzdizali “čin” Harmana koji je svoju zgradu “oslobodio” problematične obitelji i priznavali mu odlučnost i hrabrost.

Kako ekstremisti ne bi stvarali predstavu oko pogreba Harmana te njegov grob pretvorili u kultno mjesto, slovačke vlasti su tajno kremirale njegovo tijelo, a urnu predale njegovim najbližim srodnicima (on je bio neoženjen, nije imao djece, bio je čudak, živio sam…) Iako se pokazalo da je samo jedna žrtva bila romske nacionalnosti, slava je Harmanu među ekstremistima ne samo ostala, nego je sve jača.

m. lazarević

**

Romkinjama plaćali 69 eura da se podvrgnu “DOBROVOLJNOJ” STERILIZACIJI

Rumunske vlasti počele su istragu o aktivnostima organizacije Anonimni nacionalisti, koja je svakoj ženi romskog porijekla ponudila po 300 leja (69 eura) ako se dobrovoljno podvgrne sterilizaciji tokom ove godine.

Policija je u sjedištu organizacije u Temišvaru izvršila pretres i oduzela dokumentaciju, nakon što su Anonimni nacionalisti krajem prošle sedmice pozvali Romkinje na dobrovoljnu sterilizaciju, prenose rumunski mediji.

‘Udarac principima demokratije’

Istraga je uslijedila poslije reakcije nevladinih organizacija, koje su upozorile da je „inicijativa Anonimnih nacionalista ozbiljan udarac vrijednostima i principima demokratije“.

Nacionalisti su uzvratili da njihova inicijativa nije u suprotnosti sa zakonom, a pomoći će u “rješavanju problema sa nasiljem, kriminalom i romskim klanovima”.

U Rumuniji živi blizu 250.000 Roma. Romi su narod porijeklom iz Indije, iz oblasti Punjab, koju su napustili oko 10. stoljeća. Danas žive širom svijeta, uglavnom u Evropi. Roma ima skoro 1,5 milion, a od toga ih najviše živi u Rumuniji.

***

Češka senatorka Lijana Janačkova šokirala je organizacije Roma i za zaštitu ljudskih prava, pošto je na vidjelo izašlo da je prije godinu dana prijetila da će Rome u getu Bedžiška u dijelu Ostrave ograditi električnom ogradom. “Rasista sam, ne slažem se sa integracijom Cigana da budu svuda u opštini. Biće tu, sa visokom ogradom u kojoj je struja”, kazala je Janačkova. Starosjediocima Bedžiške senatorka se pravdala da nema više kuda sa Romima. “ Jedino što bih mogla da učinim jeste da uzmem dinamit i da ih dignem u vazduh”, rekla je. Do snimka i šokantnih rasističkih izjava Janačkove, koja, paradoksalno, u Senatu zasjeda u odboru zaduženom za ljudska prava, došla je Liga protiv antisemitizma i predala je gornjem domu češkog parlamenta. “Jezivo je da se od visokog zvaničnika čuju riječi o strijeljanju, električnoj ogradi i slično”, saopštila je Liga protiv antisemitizma, dok su romska udruženja najavila da će podnijeti krivičnu prijavu protiv senatorke. Bez obzira što joj ovo nije prvi rasistički ispad, senatorka je u Ostravi među “bijelom” češkom većinom vrlo popularna. Rasizmom prema Romima pročula se prvi put u jeku masovne emigracije u Kanadu čeških i slovačkih Roma zbog diskriminacije u domovini krajem 90-tih godina prošlog vijeka, kada je predlagala da im država plati avionske karte da mogu lakše da odu.

* * *

Romi — tisuću godina radosti i tuge

http://wol.jw.org/hr/wol/d/r19/lp-c/102006368

SVEČANOST izgleda kao velika tradicionalna svadba. U kući svira glazba, a hrane i pića ima u izobilju. Rođaci dolaze čestitati stidljivom mladoženji i njegovoj izabranici koja sja od sreće. No ovo nije svadba, nego samo proslava zaruka koja se održava dan prije vjenčanja. Na njoj se okupilo preko 600 ljudi koji su došli poželjeti budućem bračnom paru sve najbolje. Mladoženjina obitelj plaća nevjestinim roditeljima cijenu za nevjestu. Sutra će mladoženja sa svojom obitelji odvesti tu djevojku u svoj dom, gdje će se održati sam čin vjenčanja, a potom i svadbena svečanost.

Svi rođaci mladog bračnog para govore romski — jezik koji bi se smatrao stranim u kojoj god zemlji oni živjeli. Taj jezik, u kojem postoje razni dijalekti, te mnoge stare tradicije i običaji vezani za sklapanje braka dio su kulturnog nasljeđa naroda koji je rasprostranjen po čitavom svijetu, no nigdje nema svoju državu. To su Romi.*

Tko su Romi?

Istraživanje jezičnog, kulturnog i genetskog porijekla Roma vodi nas oko 1 000 godina unatrag, u područje sjeverne Indije. Poznato je da romski jezik, izuzev nekih izraza koji su usvojeni u novije vrijeme, potječe iz Indije. No nije točno poznato zašto su Romi napustili Indiju. Neki znanstvenici pretpostavljaju da su njihovi preci bili obrtnici i zabavljači što su pratili skupine vojnika koji su nakon ratnih sukoba napustili svoju domovinu. U svakom slučaju, Romi su prije početka 14. stoljeća preko Perzije i Turske stigli u Europu.

Kako su Europljani gledali na Rome? U njihovim su stavovima dugo vremena prevladavale dvije krajnosti. S jedne strane, Rome se u nekim romanima i filmovima prikazivalo kao divne, druželjubive i bezbrižne ljude koji putuju svijetom i uveseljavaju narod svojim plesom i pjesmama u kojima iskreno govore o životnim radostima i tugama. S druge strane, prikazivalo ih se u ružnom svjetlu, kao nepoštene, čudne i nepovjerljive ljude — strance koji su uvijek otuđeni od društva u kojem žive. Da bismo bolje razumjeli kako je došlo do stvaranja takvih uvriježenih predodžbi o Romima, osvrnimo se na njihovu zanimljivu prošlost.

Vrijeme nepravde i diskriminacije

U srednjem vijeku mnogi Europljani nisu znali gotovo ništa o svijetu izvan mjesta u kojem su živjeli. Stoga zamislite kako su bili iznenađeni kad su prvi put vidjeli romske obitelji koje su došle u njihova sela i gradove. Romi su im vjerojatno bili vrlo neobični. Osim što su imali tamnu put, tamne oči i crnu kosu, ti su se došljaci drugačije odijevali, imali su potpuno drugačije običaje i govorili su drugim jezikom. Romi su bili skloni držati se odvojeno od drugih ljudi — ta njihova navika vjerojatno potječe još iz vremena kad su živjeli u Indiji, zemlji u kojoj je društvo bilo strogo podijeljeno na kaste. Za nekoliko desetljeća prvobitna radoznalost Europljana pretvorila se u nepovjerljivost.

Romi su i u doslovnom smislu bili odvojeni od drugih ljudi. Bili su prisiljeni živjeti izvan naseljenih mjesta i nisu smjeli ulaziti u njih čak ni da kupe hranu ili uzmu pitku vodu. O njima su se širile svakojake glasine. Ljudi su govorili: “Oni kradu djecu i jedu ih!” U nekim zemljama čak su postojali zakoni prema kojima su Romi morali kuhati na otvorenom kako bi svatko tko to želi mogao pogledati što imaju u loncu. Oni koji su htjeli vidjeti što Romi imaju u loncu često su ga znali prevrnuti i proliti jelo po zemlji. Taj bi dan Romi ostali bez ručka. Stoga nije čudno da su neki od njih krali hranu kako bi preživjeli.

Zbog nepravde i diskriminacije Romi su se još više držali jedni drugih. Stoljećima su tražili podršku i sreću u obiteljskom krugu. Romi su još i danas jako vezani za svoju djecu, a i djeca su jako vezana za svoje roditelje i brinu se za njih kad ostare. Mnogi Romi jako drže do tradicionalnih mjerila pristojnog i čestitog ponašanja.

Česte seobe

Budući da gotovo nigdje nisu bili dobro prihvaćeni, Romi su se često selili. Putujući od mjesta do mjesta, s vremenom su izučili mnoge zanate i stekli razne vještine. Tako su se jedni počeli baviti obradom metala, drugi trgovinom, a neki su postali i zabavljači. Bavljenje takvim poslovima omogućilo im je da prehrane svoje obitelji. Neke su Romkinje vješto iskoristile to što se o njima pričalo da imaju moć proricanja budućnosti. One su se često pravile da imaju tu moć, a ljudi su im plaćali da im gataju. Zbog čestih seoba nisu previše bili u kontaktu s gadžama (romski naziv za one koji nisu Romi), pa stoga nije postojala velika opasnost da se pomiješaju s drugim kulturama ili da ih netko iskvari u moralnom pogledu.*

U međuvremenu predrasude su dovele do toga da se Rome počelo proganjati. Tako su bili protjerani iz nekih dijelova Europe. U nekim drugim područjima Romi su stoljećima živjeli kao robovi. Ukidanje ropstva krajem 60-ih godina 19. stoljeća dovelo je do daljnjeg raseljavanja Roma, pri čemu je velik broj njih otišao u zapadnu Europu te Sjevernu i Južnu Ameriku. Gdje god da su došli, nastavili su njegovati svoj jezik, svoje običaje i vještine.

Čak i kad su živjeli u vrlo teškim uvjetima, Romi su nalazili utjehu u glazbi i plesu. U Španjolskoj je miješanjem romske i nekih drugih kultura nastao flamenko, narodni ples i istoimena glazba. U istočnoj Europi romski su glazbenici obradili tamošnje narodne pjesme, izvodeći ih na svoj osebujan način. Romska glazba prožeta snažnim osjećajima utjecala je i na čuvene skladatelje kao što su Beethoven, Brahms, Dvořák, Haydn, Liszt, Mozart, Rahmanjinov, Ravel, Rossini, Saint-Saëns i Sarasate.

Romi u današnjem svijetu

Danas u svijetu ima između dva i pet milijuna Roma — neki kažu da ih ima i mnogo više. Romi žive u gotovo svim dijelovima svijeta, no najviše ih živi u Europi. Mnogi od njih prestali su se seliti, a neki su postali i prilično bogati. Međutim, u mnogim zemljama Romi još uvijek spadaju u siromašne i socijalno ugrožene slojeve društva i često žive u krajnjoj bijedi.

Za vrijeme komunizma u zemljama istočne Europe politička je ideologija nalagala da svi građani budu ravnopravni. Neke su države donekle uspjele stati na kraj romskom nomadskom načinu života tako što su im ponudile posao i smještaj u državnim stanovima. To je u nekim slučajevima dovelo do poboljšanja zdravlja i životnog standarda romskih obitelji. No time nisu uklonjeni negativni osjećaji i stavovi koje su mnogi ljudi stoljećima gajili prema Romima, a i Romi prema njima.

Političke promjene koje su se 1990-ih dogodile u istočnoj Europi pobudile su nade u bolju budućnost. No s tim su se promjenama ponovno otvorile i neke stare rane. Tako je zbog ukidanja nekih programa socijalne pomoći i nedosljedne primjene zakona protiv diskriminacije došlo do toga da su mnogi Romi ponovno postali obespravljeni i materijalno ugroženi.

Bolji život i nada u sretnu budućnost

U takvim je prilikama pohađala školu i Andrea, crnokosa Romkinja koja živi u jednoj zemlji istočne Europe. Ona je bila jedina učenica romskog porijekla u svom razredu. Premda je inače vrlo odvažna, ne može zadržati suze dok se prisjeća kako su joj se drugi znali rugati i kako je nisu prihvaćali. “Kad bi na igralištu trebalo izabrati tko će s kim igrati, mene bi svi uvijek zadnju izabrali”, prisjeća se Andrea. “Željela sam pobjeći u Indiju jer tamo ne bih bila drugačija od drugih ljudi. Jednom je prilikom mom prijatelju netko čak doviknuo: ‘Vrati se u Indiju!’ On je na to odgovorio: ‘Vratio bih se da imam novaca.’ Osjećali smo se kao da nikamo ne pripadamo. Svagdje smo bili nepoželjni.” Budući da ima dara za plesanje, Andrea je kao mala sanjala o tome kako će jednog dana postati slavna i prihvaćena u društvu. No kad je bila u tinejdžerskim godinama, pronašla je nešto puno bolje od toga.

“Jednog dana na naša je vrata došla mlada Jehovina svjedokinja koja se zove Piroska”, priča Andrea. “Ona mi je na temelju Biblije objasnila da Bog ne ljubi samo čovječanstvo u cjelini nego i svakog od nas pojedinačno. Rekla mi je da i ja mogu razviti dobar odnos s Bogom ako to želim. Zahvaljujući tome osjetila sam da sam nekome doista važna. Saznanje da su u Božjim očima svi ljudi jednako vrijedni pomoglo mi je da steknem više samopouzdanja.

Piroska me vodila na sastanke Jehovinih svjedoka, na kojima sam upoznala neke Rome i druge ljude koji nisu Romi. Primijetila sam da među svima njima vlada jedinstvo. Stekla sam prave prijatelje među Jehovinim svjedocima koji su Romi i onima koji su nekog drugog porijekla. Nakon što sam otprilike godinu i pol proučavala Bibliju s Piroskom, i sama sam postala Jehovin svjedok.” Danas Andrea i njen suprug služe kao punovremeni propovjednici koji poučavaju druge o tome kako Bog iskreno ljubi ljude iz svih naroda.

Prihvaćen kao jednako vrijedan

Prisjećajući se svoje mladosti, Rom po imenu Hajro priča: “Zbog druženja s mladićima koji su se loše vladali i nisu poštovali zakon često sam znao upasti u probleme. Kad sam jednom bio s tim mladićima, policajci su me uhapsili zbog krađe. Dok su me vodili kući, više sam se bojao reakcije svoje majke nego što sam se bojao policije, jer se u našoj obitelji, kao i u mnogim drugim romskim obiteljima, uvijek učilo djecu da ne smiju krasti.”

Kad je Hajro odrastao, on i članovi njegove obitelji došli su u kontakt s Jehovinim svjedocima. Hajra je duboko dirnulo biblijsko obećanje da će Božje Kraljevstvo otkloniti iz ljudskog društva sve probleme, pa tako i predrasude i diskriminaciju. “Romi nikada nisu imali svoju državu koja bi se brinula za njih”, kaže Hajro. “Zato smatram da Romi sigurno mogu dobro razumjeti i cijeniti ono što će Božje Kraljevstvo učiniti za sve ljude. Ja već danas vidim kako će to biti divno. Kad sam prvi put ušao u dvoranu Jehovinih svjedoka, osjećao sam se jednako kao i apostol Petar kad je rekao: ‘Sad zaista shvaćam da Bog nije pristran, nego u svakom narodu prihvaća onoga tko ga se boji i čini što je pravedno’ (Djela apostolska 10:34, 35). Svi su me prihvatili kao čovjeka koji je jednako vrijedan kao i oni. Nisam mogao vjerovati kad sam čuo da me oni koji nisu Romi zovu prala, što na romskom znači ‘brat’!

U početku su se neki članovi moje obitelji jako protivili tome što sam počeo proučavati Bibliju. Nisu mogli shvatiti neke promjene koje sam učinio kako bih svoj život doveo u sklad s biblijskim načelima. No sada moja obitelj, rodbina i drugi Romi vide da zbog toga što se čvrsto držim Božjih načela živim sretnijim i puno boljim životom. Većina njih i sama bi željela poboljšati svoj život.” Hajro danas služi kao kršćanski starješina i punovremeni propovjednik. Njegova žena Meghan, koja nije Romkinja, također poučava Rome i druge ljude o tome kako im Biblija može pomoći da steknu nadu u bolju budućnost te da već danas žive sretnijim životom. “Članovi muževe obitelji i drugi Romi među kojima oni žive u potpunosti su me prihvatili”, kaže Meghan. “Sviđa im se to što netko tko nije Rom pokazuje zanimanje za njih.”

[Bilješke]

U nekim jezicima Rome se naziva Gypsies, Zigeuner, Zingari ili Gitanos. Na hrvatskom ih se ponekad naziva i Cigani. Taj naziv može zvučati pogrdno, no to ovisi o kontekstu i načinu na koji se on koristi. Većina pripadnika tog naroda sebe naziva Romima (na romskom jeziku rom znači “čovjek”). Neke skupine koje govore romski nazivaju se i nekim drugim imenima, kao naprimjer Sinti.

Neki se Romi čvrsto drže svojih starih romskih običaja, no obično prihvaćaju religiju kojoj pripada većina ljudi u zemlji u kojoj žive.

[Istaknuta misao na stranici 24]

Danas Romi žive u gotovo svim dijelovima svijeta

[Okvir/slike na stranici 23]

  Procjenjuje se da je za vrijeme nacizma Hitler u logorima smrti pored mnogih Židova, Jehovinih svjedoka i nekih drugih ljudi pogubio i preko 400 000 Roma. Godine 1940, prije nego što su se svijetom proširile vijesti o Hitlerovoj istrebljivačkoj politici, glumac Charlie Chaplin, koji je i sam romskog porijekla, snimio je film Veliki diktator, u kojem je na satiričan način prikazao Hitlera i njegov nacistički pokret. Među druge poznate umjetnike romskog porijekla spadaju glumac Yul Brynner, glumica Rita Hayworth (dolje), slikar Pablo Picasso (dolje), jazz glazbenik Django Reinhardt i makedonska pjevačica Esma Redžepova. Neki su Romi postali inženjeri, liječnici, profesori te članovi parlamenata u zemljama u kojima žive.

[Zahvale]

AFP/Getty Images

Fotografija: Tony Vaccaro/Getty Images

[Okvir/slike na stranici 26]

Romi među Jehovinim svjedocima

  Mnogi su Romi postali Jehovini svjedoci. Neki od njih služe kao starješine i punovremeni propovjednici. Razni državni službenici i mnogi ljudi koji nisu Romi smatraju ih uzornim građanima. Jedan Rom koji je Jehovin svjedok i živi u Slovačkoj kaže: “Jednog dana na vrata našeg stana pokucao je jedan naš susjed koji nije Rom. ‘Brak mi je u krizi, ali znam da mi vi možete pomoći’, rekao je susjed. ‘Zašto mislite da vam mi možemo pomoći?’ upitali smo ga. On je nato rekao: ‘Ako Bog kojem služite može pomoći vama Romima da poboljšate kvalitetu svog života, onda vjerojatno može i nama pomoći.’ Dali smo mu jednu knjigu koju su objavili Jehovini svjedoci. Ona se temelji na Bibliji, a govori o obiteljskom životu.

  Kasnije nam je na vrata pokucala njegova žena. Došla je s istom molbom, ne znajući da je njen muž već bio kod nas. ‘Nitko drugi u ovoj zgradi ne može nam pomoći’, rekla je žena. Njoj smo dali istu knjigu. I muž i žena zamolili su nas da ne kažemo onom drugome za taj posjet. Nakon mjesec i pol dana počeli smo s tim bračnim parom proučavati Bibliju. Zahvaljujući tome što živimo u skladu s biblijskim istinama ljudi su stekli tako lijepo mišljenje o nama da nam se sada obraćaju kad trebaju duhovnu pomoć.”

Advertisements

Komentariši

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s