Predrag Matvejević

Portal tacno.net ima iznimno veliku čast najaviti tekst jednog od najznačajnijih evropskih mislilaca, Predraga Matvejevića. Profesor Matvejević je najprodavaniji i najprevođeniji južnoslavenski pisac, antifašista i humanista.
.

Dobitnik je prestižne nagrade “Duško Kondor” koju dodjeljuje nevladina organizacija Garivo za iznimnu građansku hrabrost. Zbog bolesti nažalost nije prisusvovao svečanoj dodjeli nagrade. Kao najavu za tekst donosimo vam pozdrav i ispriku Predraga Matvejevića zbog nemogućnosti da sam preuzme vrijedno priznanje.

Pozdrav i isprika Predraga Matvejevića

Ispričavam se što zbog bolesti ne mogu u ovom času biti s vama, prilikom dodjele priznanja  za “građansku hrabrost“ koje nosi ime našega zemljaka  Duška Kondora. Pozdravljam vas  okupljene u našem Šeher-Sarajevu, gradu koji mi je od rane mladosti srcu prirastao.

U Sarajevu  sam započeo studije u toku pedesetih godina minuloga stoljeća. Sjećam se s poštovanjem i zahvalnošću  svojih prvih profesora  iz toga razdoblja:  Midhata Begića, Meše Selimovića, Miljenka Vidakovića,  Glorije Rabac, Midhata Šamića, Jove Vukovića,  Petra Pejčinovića i svih ostalih koji su tada predavali na mladom i ambicioznom sarajevskom univerzitetu. Ne zaboravljam ni one koji su ispravljali naše početničke članke  u „Oslobođenju“, novinama u koje nas je često uvodio širokogrudi  Čedo Kisić. Bilo je to vrijeme teško ali i zanosno. Ostavilo je u meni  tragove. Nastojao sam da ga ne iznevjerim. Pisao sam o Sarajevu  u tuđini i pokušavao ga braniti.

Vezao sam se  za Bosnu i Hercegovinu  i  patio  zbog  nesreće koja ju je snašla u  nedavnom suludu ratu. Dok je Sarajevo bilo pod bombama, tri puta sam dolazio u nj. Prijatelji su me držali za rukav  kad bih izbio na mjesto do kojeg dopiru  snajperski  hitci ispaljeni s obližnjih uzvisina na nevine građane.  Donosio sam lijekove prijateljima i nastojao im pokazati da ih ne zaboravljamo. Dovedoh iz Rima delegaciju talijanskih pisaca, okupljenu oko Fondacije Moravia, da vide što se zbiva u našem gradu i posvjedoče o tome pred svijetom. Grupu bosanskohercegovačkih umornih književnika i književnica u kojoj je bio,  među ostalima, moj pobratim Izet Sarajlić Talijani su pozvali u Rim da se odmore od jada. Za nas bratstvo i jedinstvo nisu bile samo političke parole:  bile su  sastavni dio našeg života i pogleda na svijet.

Naići će druga prilika u kojoj ću reći sve što ne staje u ovu kratku ispriku i pozdrav koji  upućujem  žiriju  za priznanje koje ste nam dodijelili, prijateljima koje ne zaboravljam, svojim dragim Sarajlijama.

About bosanac1v

Humanist, publicist

Komentariši

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s