Indijanci se odcjepili od SAD

Ovaj historijski korak preduzeli smo da bismo zaštitili svoj narod i naš način života, da bismo se oslobodili kolonijalnog sistema koji sprovodi vlada Sjedinjenih Država, navodi se u odluci koju su donijeli predstavnici indijanskog naroda Lakota.

Grupa američkih starosjedilaca, potomaka legendarnih ratnika Bika Koji Sjedi i Ludog Konja, proglasila je odcjepljenje od Sjedinjenih Američkih Država i jednostrano se povukla iz ugovora koje je sa vladom u Vašingtonu potpisala u 19. vijeku.

“Mi više nismo građani SAD, a svi koji žive u pet saveznih država koje obuhvata naša zemlja slobodni su da nam se pridruže”, rekao je Rasel Mins, dugogodišnji vođa Lakota i borac za prava Indijanaca na konferenciji za novinare u glavnom gradu SAD. Kako prenosi AFP, ispred Minsa bilo je nekoliko reportera i ambasador Bolivije, zemlje čiji je predsjednik Evo Morales potomak starosjedilaca američkog kontinenta.

Predstavnici Lakota poslali su poruku Stejt departmentu o svojoj odluci, a zatim su posjetili ambasade Bolivije, Čilea, Južnoafričke Republike i Venecuele, najavivši da će svoju diplomatsku misiju nastaviti narednih nedjelja i mjeseci obilaskom “prijateljskih zemalja”.

Oni tvrde da su bili primorani da žive u “sistemu kolonijalnog aparthejda”, zbog čega su preživjeli “kulturni i fizički genocid” čije posljedice osjećaju i danas. “Životni vijek muškaraca je manji od 44 godine, stopa smrtnosti novorođenčadi je pet puta veća od američkog prosjeka, u rezervatima Lakota ima osam puta više oboljelih od tuberkuloze nego u SAD, 97 odsto nas živi ispod granice siromaštva, stopa nezaposlenosti u rezervatima je 85 odsto, stopa samoubistava mladih je jedan i po put veća nego u SAD, a naš jezik je na ivici nestanka”, navodi se u saopćenju ovog naroda.

Rasel Mins, poznat i po ulozi u filmu “Posljednji Mohikanac”, kaže da će nova država izdavati svoje pasoše i vozačke dozvole i da nijedan njen stanovnik neće morati da plaća porez, pod uslovom da se odrekne američkog državljanstva. Sporazumi potpisani sa Vašingtonom u prošlosti, objašnjavaju Lakote, “bezvrijedne su reči na bezvrijednoj hartiji”, jer su “stalno kršeni kako bi nam se ukrala kultura, zemlja i sposobnost da očuvamo svoj način života”, a Mins kaže da je povlačenje iz njih potpuno legalno.

INDIJANSKO_SELO

Ovaj politički vođa tvrdi da je tek sada stvorena “kritična masa za borbu protiv kolonijalizma”, iako su Lakote svoju “deklaraciju o stalnoj nezavisnosti” izdale još 1974. godine. Jedan od ključnih događaja u borbi za osamostaljenje desio se u septembru, kada su Ujedinjene nacije usvojile neobavezujuću deklaraciju o pravima starosjedilačkih naroda – iako su se tome protivile Sjedinjene Države, tvrdeći da je ta deklaracija u suprotnosti sa američkim zakonima.

“Mi ne želimo da posramimo SAD, već nastavljamo borbu za našu djecu i unuke”, izjavila je Filis Jang, koja je bila jedan od organizatora prve konferencije o pravima starosjedilaca održane u Ženevi 1977. Ona ne vjeruje da će bitka za državu Lakota biti izvojevana za njenog života.

Ipak, neki, kao pleme zvano Ružin pupoljak, neće se pridružiti inicijativi Rasela Minsa. “Mi se borimo za poštovanje sporazuma i stalno podsjećamo Kongres na to”, kaže predsjednik tog plemena Rodni Bordo. Njega i druge Indijance koji se protive odcjepljenju od SAD Mins naziva “višijevcima”, poredeći ih sa francuskom vladom koja je u Drugom svjetskom ratu sarađivala s nacistima.

   Bik Koji Sjedi (Tatanka Ijotanka)

Ludi Konj (Tašuka Vitko, ili “Njegov konj je lud“)

Lakota je narod sastavljen od sedam plemena koja žive u dijelovima Nebraske, Južne Dakote, Sjeverne Dakote, Montane i Vajominga. Najzapadnija su grupa Sijuksa i u bliskoj su vezi sa Dakotama i Nakotama iz Minesote, a u američkoj historiji zapamćeni su po masakru Sedme konjice koju je u bici kod Litl Big Horna 1876. godine vodio potpukovnik Kaster. Uslijedio je dugogodišnji progon Lakota, koji je gotovo doveo do njihovog istrijebljenja. Tada su bili primorani da potpišu sporazum kojim su predali veći dio svoje zemlje Vašingtonu.

Lakote su kod Litl Big Horna predvodili poglavice Bik Koji Sedi (Tatanka Ijotanka) i Ludi Konj (Tašuka Vitko, u doslovnom prevodu: “Njegov konj je lud“).

About bosanac1v

Humanist, publicist

Komentariši

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s