Marjan Hajnal

DUHOVNI GEN

– Dokinuće tlapnje o naciji –

.

Reče mi Čovjek: „Uzaludno je pokušavati od sebe pobjeći“. Naravno da je u pravu. Ni sam nisam nikada mislio drugačije. Doduše, ja baš i nisam bježao. Možda zbog mučnine koju stekoh još u svom ranom dobu gledajući sve one koji su na razne načine nastojali izbrisati dio memorije zapisane u njihovim hipokampusima. Neki su to činili mazohistički nasilno, drugi su neželjeni dio svog bića postupno uništavali suptilnijim metodama. Jedan od njihovih metoda je infiltracija. Drugi će taj gest nazvati asimilacijom. Svjesnim činom? Ili, podsvjesnim prepuštanjem zovu opstanka, makar po bilo koju cijenu? Konvertitstvo je prastar fenomen, vid kulturološke i socijalne mimikrije. Ne žurimo reći da to nije u redu. Sila Boga ne moli, niti žena puno razmišlja kad treba sačuvati potomstvo. Držanje do časti je časno, ali se pokazivalo i pogubnim.

.

Rukavica bačena u lice nacio-lingvistima

Umjereno brzom pretragom u svom korteksu za nepun minut bez rječnika i “googlanja” nađoh trideset pojmova vezanih za riječ rod. Rod, porod, porodilja, rodnica, porodilište, novorođen, mrtvorođen, rođendan, urođen, prirođen, urođenik, sroditi se, oroditi se, odroditi se, izroditi, izrod, rodoskvrnuće, roda, priroda, rodbina, porodica, rođak, rodni, rodoslov, preporod, urod, rodonačelnik, rodoljub, narodnost, narod… Takav slikovit raspon leksičkih kombinacija zasigurno ne posjeduje nijedan drugi jezik.

Kažu da se vrijednost čovjeka može izraziti znanjem jezika. Onda ja nisam posebno vrijedan, ili nadaren, ili su moje čakre insuficijentne. Za utjehu, volim svoj maternji jezik i srećan sam kad mogu ostalim poli-lingvoidima dokazati neiscprnu ljepotu i bogatstvo tog jezika kojeg zovem maternjim Bosanskim, jer mi je majka Bosanka i sam sebe zovem Bosancem. Rekoše već brojni znalci sve u prilog višestoljetnjeg postojanja autentičnog bosanskog govora i pisma, pa da to ne ponavljam. Neprijatelji Bosne negiraju tu nespornu autentičnost. Neka oni uzalud i dalje nastave sa svojim osporavanjima, osporiće na kraju sami sebe. Najkraće, Bosna je odvajkada zemlja pismenih ljudi koje je krasio divan melodičan i kristalno pročišćen govor. Istina, kvarena je njegova ljepota i taj proces narušavanja izvorne ljepote bosanskog jezika, nažalost, traje i danas, zahvaljujući raznim tendencijama i uticajima. I pored toga, volim taj jezik više od bilo kog drugog čija mi je upotreba dostupna (oskudno i samo za privatnu upotrebu govorim francuski, engleski, nešto bolje služim se hebrejskim, iako ih u literarnom pogledu solidno poznajem). I ne vjerujem da se u bilo kom jeziku kao u bosanskom može dostići toliko širok spektar prostora za jezičke igre. Možda u kineskom, svahili, ili laponskom, ali te jezike nažalost ne poznajem. A i zašto ih učiti pored ovog obilja koje imam? Neka drugi uče moj jezik. Pomenuti primjer sa izvedenicama iz riječi rod samo je jedan među brojnim, ali značaj upravo te riječi je posebno aktuelan kada se svim silama iz raznih memljivih podruma nastoji iznjedriti mračna oluja kojom bi se pomeo najvažniji izvedeni pojam – narod. Neće uspjeti! Jer, narod je na-rod, tj, nad-rod.

[U mitologiji Starih Slavena bog Rod je tvorac života, slavenski Oziris, vrhovno božanstvo vasione, zaštitnik zemljoradnje, porodično-rodovski bog].

.

Kvazi-genealogija stereotipne endemske zavedenosti eugeničkih eu-genetičara

Da li je genetika znanost? Ili je usavršeni relikt spiritualnosti? Eksperimentalni šamanizam? Nazvao bih je, uslovno, iluzornom potragom za desetom dimenzijom Stvaranja. Svakom po volji. Ja se nemam namjere odreći ničeg lošeg što je povijest odložila u mojim hipokampusima. Greške su spasonosne i jedine koje otvaraju spiralu progresa. Totalnoj amneziji može težiti samo onaj ko je dosegao najviši stadij arhetipske samospoznaje o svom vlastitom pragrijehu. Iz nemoći suočenja sa njegovom silinom, počinje pad u seanse očaja koji se nerijetko u nastupima krajnje pomračenosti uma u ekstremnom bolu duše završava ili masovnim ubistvom ili suicidom, ili oboma. Umjesto takvog finala, nije li mnogo lakše prihvatiti sebe kao sebe? Ničeg jednostavnijeg ne bi bilo kada bismo pristali da lopovima, huljama, probisvijetima, špijunima, ubicama, siledžijama, izdajnicima i ostalim demonima prošlosti nagomilanim i komprimiranim u našim genomima kažemo odlučno: Ne! Ne idete dalje sa mnom! Ni u meni, ni pored mene, ni iznad moje glave, ni ispred mojih nogu. Odbijam da i dalje odgovaram za krivice mojih predaka! Neka je moja genska riznica dio njihove, ali, ne trebam ni njihovu zloću, ni njihovu dobrotu. Imam vlastitu savjest. A da ih kao vaišnava sve mogu iskupiti kroz svoju molitvu, od toga ne bježim. Što god bio, kako god vjerovao, gdje god se nalazio, oni su moj narod.

.

Ko sam? Što sam?

Prekipjelo mi je odavno od nacional-šovinista. Zbog njih sam držao svoje najbolje ja sputano okovima nekog neopravdanog stida. A ja je ustvari mi. Sada ih oslobađam. Zbog roda. Nemam se namjere odreći sebe u onima koji su bili plemeniti, najbolji, makar ja bio dominantni Druid, Kelt, Ilir, German, Rom, Etruščanin, Cincar, Tračanin, Skit, Dardanjanin, Slaven, Skordisk, Rimljanin, Hun, Gepid, Got, Avar…

Da se ne osjećam bivšim rimskim legionarom-dezerterom prešlim na stranu branitelja Jerusalima nikada se ne bih (ponovo) našao u Izraelu. Zato mogu svima reći sve što je negativno u vezi sa pojmom nacija. Podvala je to Latinjana, opaka i ogavna. Iako bi mi po stručnoj osnovi trebala biti jasna sociološka i filosofsko-politološka platforma kategorije nacija, vješti manipulatori gotovo da su uspjeli pomutiti čak i moje predstave i uvjeriti me u ono što čini okosnicu njihove perfidnosti u isticanju razlike nacije i naroda.

Prvo, koriste metod odrođivanja roda od naroda. Dokazuju da su Slaveni bili samo okupatori i da Bosna nema ništa zajedničko sa slavenstvom. Molim? Uredu, nisam ni ja slavenofil, ne obožavam Ruse, ni Ukrajince, ni Bjeloruse, ni Poljake, ni Bugare. Ali, šta da imam protiv Čehinja? I zašto da povjerujem u nebuloštinu o Hrvatima kao neslavenskom narodu? Dinamika haplogenskih istraživanja je više nego dirljiv dokaz maloumnosti pseudo-znanstvenika koji zanemaruju temeljni princip funkcioniranja čovječanstva – humanost. A ona je esencijalni substratum duhovnog gena. Genetski njemački „čisti arijevac“ je čisti komunist zadojen cionizmom! Kako? Jednostavno!

Cionisti su najizrazitiji duhovni arijevci, jer su getoizirajući svoj haplo-gen prvi stvorili haplo-naciju. Slijedeći ih, da bi ih pokorili i preko Hrista bili lažno pokoreni, Rimljani su jasno rekli (Ciceron, – prav. Kikero, – protiv Marka Antonia, 44. p.n.e.): „Omnes nationes servitutem ferre posunt, nostra civitas non potest“. Nažalost, naši teoretičari trče s olako sklepanim prevodima. Civitas nije samo „građansko društvo“, ono je društvo robovlasnika. A kako mogu ići skupa robovlasništvo, demokratija i višenacionalno zajedništvo?

.

Instant-podvale

Šta mislite ko je bio prvi rimski papa? Podrazumijeva se da vam u Rimu niko neće otkriti da je to bio Židov, Herod Veliki, posve nepravedno optužen umjesto svog nasljednika Heroda Antipe za Hristovo pogubljenje. I krug se zatvara. Tko želi, shvatiće. Najveći neprijatelj Bosne i Bosanaca bila je i ostaće – crkva. I njena ogorčena borba da zadrži dominaciju postaće beskrupuloznija nego što je ikad bila. A nacija je njena crna divizija.

Zar naivno i dalje ne uočavate da je krajnja namjera Haškog tužiteljstva da oslobođajućim presudama osvjedočenim ratnim zločincima legalizira krstaški intoniran democid? Njihovim oslobađanjem oslobađa se mržnja, s ciljem da se ustostruči i perpetuira novi nagon za razaranjem. Mirotvorstvo nikada nije bilo u interesnom fokusu zagovornika tzv. nacionalnih demokratija i demokratskih nacija, što samo po sebi izgleda neodrživa tautološka besmislica, prazna fraza bez uporišta u stvarnosti. Ali, naši brzopleti instant-teoretičari sve unaprijed znaju i prije nego je igra postavljena. Dodjeljuju (podvaljuju) Bošnjacima naciju kao državnost-nacionalnost, a vjersku pripadnost podvode pod narodnost. Da nije tragično bilo bi urnebesno komično.

.

Duhovni gen

Pobogu, braćo mila! Zaista, zaista vas sva Bosna pomiriti neće! Kada ćete utuviti u svoje glave osnovnu dijalektičku poentu civilizacije: svaki čovjek je drugom čovjeku brat! Niko nema pravo ni na jedan negativan stav prema drugom. Zato je i stvorena Povelja Ujedinjenih Naroda. Znate li šta je tačan uzrok bratoubistva? Odgovor je: nacija. Bezočno vas lažu drugim, njihovim „istinama“. Cilj im je uništiti narode i reducirati svijet na četiri nacije. Ako globalisti trijumfuju, pa neće li najmoćniji nacionalist – Hitler, postati njihov najveći guru? SAD nisu primjer, već anti-primjer nacije. One će se raspasti kako su i nastale. A narod, i samo narod je taj koji tvori ustavno uređenu državu. Svako ko preferira pojam nacije reafirmira Lenjinovu frazu o samootcjepljenju koje je mnoge narode odvelo u građanski rat, na kraju i u Drugi svjetski rat, a izbije li i Treći, to će se desiti s identičnim predznakom: država = nacija. Sva trojica kolovođa rata u Bosni imali su iste premise: kao „konstitutivan narod“ biti svoj na svom i vremenom to „svoje“ (umišljenu, inplantiranu, tzv. naciju) podići na nivo države. E, pa u krvavoj praksi se pokazalo da to neće moći. Zato, i ja kažem i poručujem: neće moći, jer umišljeni mudrolozi previđaju nešto što ja zovem duhovni gen. A pojmu nacija pridajem samo negativno-pežorativnu konotaciju.

Šta je kripto-kod duhovnog gena? Volja. Ja hoću i želim, da iako sam Etiopljanin, sa utetoviranim krstom na prsima, a kod moje supruge dok je još bila mala curica da je ne bi ukrali i preveli na islam utetovirali su joj krst na čelu, pa kad je došla preko tristo pustinjskih bespuća, uz silovanja, preko Sinaja u Izrael, morala je operativno taj znak skinuti sa čela, da bi mogla da se zaposli i kao Jevrejka moli ispred sinagoge ili na izdvojenom prostoru za žene, da bi na kraju njihovu (crnačku!) doniranu krv za transfuziju prosuli kao opasnu i neupotrebljivu… Onda ja počnem da psujem i Sinaj i Heroda Velikog i Pipina Malog…

Ili, bosnomrsci pokušavaju meni imputirati da sam antisemit. Jer ih imenujem i prozivam. A njima ne smeta što je vladika Kačavenda po osnovi Povelje UN ratni zločinac, inicijator i protagonist genocida, silovatelj Bošnjakinja i još plus pedofil! Tad im psujem i naciju i „oca nacije“. Ili, jezuitizirani lažni bošnjofil zamišlja me i javno interpretira kao „izraelski element“. Tad se zapitam: ko je financirao „Ševe“? Ko je stvarni mecena Bosanskog Pokreta Nacionalnog Ponosa (na njihovom portalu doslovno piše da je „Cilj bio i ostaće stvaranje Nacionalsocijalističke Bosne). Ali, ne! Takve Bosne neće biti. Ili će biti, minimum, ZAVNOBiH-ovska, ili je stvarno neće biti.

.

Narod, na sreću, nije i ne može biti nacija

Nacija (lat. natio) nije ništa drugo do rod, pleme, skup, narod povezan jezikom, teritorijom i sviješću o zajedničkoj pripadnosti. Prvi nacionalisti su bili francuske sveučilišne kolege s frankofonog područja. Ništa više. Naziv UN mogao bi se komotno prevesti kao ujedinjena plemena. Ili, još adekvatnije, ujedinjeni rod. (Detaljnije pogledati: https://marjanhajnal.wordpress.com/2013/01/14/marjan-hajnal-psb-partija-socijal-birtijasa/)

Pored dominantnih naroda u svim zemljama postoje manji narodi, označeni kao narodnosti. Svi zajedno nikako ne čine naciju, već državu. Nacionalnost ne može biti državnost, jer natio i narod su, samo formalno gledajući, heteronimi, a suštinski je pojam narod neideologiziran i po etimološkoj čistoti superioran. Zašto bi latinska forma bila ispravnija i moćnija od izvorne bosanske? Nacionalisti i teže tome da gurnu narod pod noge umišljenog „građanskog“ krstaškog civitas. A to je kobna klopka koja krije nesagledive posljedice po one koji u nju upadnu.

I sve to u sudbonosnim post-genocidnim vremenima kad se nameće popis. Umjesto termina kojima treba operacionalizirati: država, državnost, narod, narodnost, uporno se inkorporira latino-gebelsovska nacional-varijanta. I to dovodi do pokušaja privilegovanja bošnjaštva za cijeli narod muslimanske sekularne, građanske ili religijske provenijencije, što cijepa sam taj narod na Bošnjake i Bosance i, s druge strane, konfrontira ih sa drugim konstitutivnim Bošnjacima/Bosancima koji sebe nazivaju Srbima i Hrvatima. Napokon, tu su i „ostali“, pa se situacija dodatno usložnjava i nepotrebno komplicira. A problem se da riješiti savršeno jednostavno: 1. Država – Bosna; 2. Državljanstvo – bosansko; 3. Narodnost – Bosanac/Bošnjak/Musliman (ostaviti na izbor bosanskim muslimanima sve tri moguće opcije kao ravnopravne), Hrvat, Srbijanac, Crnogorac, Makedonac, Slovenac, Albanac, Rom, Čeh…; 4. Religijska opredijeljenost – nereligiozan, agnostik, ateist, mormon, musliman, katolik, pravoslavac, jevrejin, budist, ili, šta je koga briga u šta i kako vjerujem i da li uopće vjerujem.

Do daljnjeg, ne odričem se ničega što me čini punokrvnim rasnim Bosancem. Sve dok pouzdano znam da je moj jezik originalna koktelska tvorevina satkana od sanskrita, praslavenskog, s obiljem tuđica iz grčkog, latinskog, njemačkog, francuskog, turskog, arapskog, hebrejskog; da su Una, Vrbas, Neretva, Fojnica, Sutjeska, Drina, Sava, Trebišnjica… moje rijeke; Treskavica, Raduša, Jahorina, Romanija, Zvijezda, Ozren, Konjuh… moje su planine. Samo moj duhovni gen mi dopušta da je sve to moje i da mi ih samo Bog može oduzeti. Sa sevdalinkom, čak i bez piramida, granice mog duhovnog gena granice su bez granica u državi mog naroda.

Za Ujedinjeno Narodno Kraljevstvo Bosnu, živjeli!

A da kojim pukim slučajem, u biološkom pogledu želim biti Njemac, kako su me neki zlobnici često u djetinjstvu nazivali, vjerovatno samo zbog prezimena, tada bih se i biološki i po duhovnom genu opredijelio za Švarcvald, Štrausa, Getea, i možda, potajno ili otvoreno, i za neo-naciju, a knjiga koju bih obožavao bila bi „Mein Kampf“. To bi značilo vjerovati u sve što je vjerovao Himler, spreman činiti sve što su činili njegovi zabludjeli i hipnotizirani sljedbenici.

Vođeni istom logikom mnogi moji sugrađani, posredstvom duhovnog gena postadoše zaljubljenici Rijada, Moskve, Vašingtona, Rima, Atine, Helsinkija, Nju Delhija, a da većina njih nikada tamo nisu ni bili niti će za ovog svog vijeka ikada otići. Ali, srce im je tamo. I što onda reći o njihovom nacionalnom biću? Neka ih, meni ne smetaju, nemam ništa protiv, niti imam pravo na prigovor. Ako je u pitanju kultura kao stvarna kultura, svaka je korisna i pozitivna.

Ali, ako tabor jedne kulture ukida tuđu, ostaće i bez svoje.

Eto, vidite kako je isključivost pripadanja „svojoj“ naciji jedna velika iluzija i podvala. Kako ću ja Indijcu dokazati da sam nacionalni Indijac? Samo kao verbalni opredjeljenik za fragment indijske kulturne tradicije? Krajnje uljudan, on kojem je bjelodano bliska predstava o karmičkom ciklusu, poznavajući genetsku zbrku, nerazumijevanje kosmičkog koda duše, neće se čak ni nasmijati mojoj totalnoj nepismenosti. On zna odlično da je boja kože samo maska za duše na čije putanje ljudi samo prividno mogu uticati. Cijeniće moju želju da se pridružim velikoj skupini naroda objedinjenih pod jednom himnom i jednom zastavom. On me neće tapšati po ramenu kao što čini Amerikanac, posebno ako zna da sam došao s parama, nije bitno, prljavim, krvavim, ili bez njih, samo ako ću biti vjerni američki poslušnik, rob „njegove nacije“, stvorene rafiniranjem rimske poslovice o civitas kojem su svi dužni da služe. Ne gubeći iz vida Heroda Antipu i Pilata, Franka, Hitlera, Pinočea, Buša, Putina, Netanyahua, Miloševića, Tuđmana, A. Izetbegovića, postaje nam jasno kome i zašto treba jedan takav frankenštajnski pojam nacija. Ne mare nacionalisti za rod, tj narod. Bitna je vlast, lova, moć, a krvavi spektakli, bol, suze, vapaji stradalih, siromaštvo, izbjeglištvo, bezzavičajnost, samo su zanimljiv prateći dekor njihove zaljubljenosti u „svoju naciju“, ugroženu, od Pjongjanga,  Moskve, Jerusalima, Berlina, Londona…

.

„Patriotizam“ ćutologa i manična retorika šupljoglavih „znalaca“

E, jadni moji Dobri, koji ste još opstali kao Ljudi. Jadni onaj Čovjek, kom su skupa sa starim roditeljima spalili kuću i u njoj živu djecu i odveli suprugu da bi njega namamili na osvetu, a koji je, iako premlaćivan, ipak ostao Čovjek… Osim meni, nikom drugom nije se ni požalio. Kom sudu da se žali? Kojim novinama? Zar novim liderima svoju muku da povjeri? Ostao je i opstao, svjestan svoje pripadnosti svom duhovnom genu i svom narodu bosanskom.

Zbog njega, Čovjeka, ćutao sam petnaest godina, ali, kad sam vidio da i mnogi moji poznanici i vajni „prijatelji“ ćute, kao što su uvijek i činili, morao sam ponovo progovoriti, prije nego se i sam opet povučem u svoje ćutanje, ali po svemu različitom od njihovog. Oni ćute jer su, jednostavan je zaključak, ili kukavice, ili bezosjećajni glupaci, ili vješto prikriveni nacionalisti izvježbani u mučkom zarivanju noža u leđa. Ili, sve to skupa. Sve odobravaju i sa svime se mire. Njima su dobri i Alija i Karadžić, i Pavelić i Kačavenda, i Hitler i Hadž Amin, i Pol Pot i Kim Jong-un, Bil Klinton i svaki papa. Ne pokušavaju u svojoj podsvijesti jednom zasvagda svom neiživljenom pritajenom četniku, ustaši ili džihadisti pokazati put u pakao.

Zato Branko Ćopić reče „Znam ja nas…“, i, vječiti veseljak skoči s mosta u nepovrat, s nadom da će sa sobom odnijeti sve tlapnje lažnih mudrologa o naciji. Šta njima može značiti jedan Čovjek? Šta njima znači Goranova predsmrtna vizija: „ … k'o Narod silna, k'o Sunce visoka“.

O.K, ljubitelji nacije, spreman sam da ćutim narednih petnaest godina, i da već danas ako treba zućutim zauvijek, manje će vas boljeti stomak od mene, uz američko, rusko ili bosansko nacinalno piće zaboravićete me brzo.

Ali, šta ćete sa Čovjekom?

Bili vi pokondireni Ameri ili Austrijanci, i u najpijanijem snu i u dubokoj komi vaših prava na „vašu naciju“, progoniće vas Duhovni Gen Naroda Bosne. Sve dok vas totalno ne osvoji ubilačko i samuobilačko ludilo, ili, dok ne shvatite zakon karme i od kakvog je uistinu po opstanak Planete značaj kratke formule Tat-Tvam-Asi. Ako nekad u nekom budućem životu doživite prosvjetljujuću katarzu i spoznate da ste makar i svojom pasivnošću skrivili tragedijama mnogih pravednika, shvatićete koliko ste bili slijepi kučići na povodcima vaših nacionalnih vođa. A zašto ne biste progledali već sada i pokidali sve te lance i veze sa pijavicama? Svaki nacionalizam je nacizam. Nacija je židovsko-rimljanska ujdurma. Satrapska zamka za lakovjerne. Ne oslobodite li se vaših čobana koji vam pjevaju omamljujuću uspavanku o „ugroženoj naciji“, da biste zaboravili da ste narod, nećete imati vremena shvatiti da vas tako udrogirane prodaju i prepuštaju, ne vucima, već pedofilnim homo-vukodlacima, komandantima-vojvodama-poglavnicima-doglavnicima i inim dupeglavcima-praznoglavcima.

Kada ćeš se Narode konačno iz transa kojim te klero-nacisti uspavljuju probuditi i ustati u odbranu časti svakog Bosanca svog?

Trebaš li me, Narode moj!? Ako me trebaš i želiš čuti glas moje bune, naći ćeš me, makar bio samo u mislima uvijek pored Bune. Ili, naći ćeš bar ova moja slova. Ako ne, ja imam svoju uvijek sigurnu oazu ispunjenu najvećim blagoslovom, nirvanom ćutanja. Ali, za razliku od vas mnogih koje ja uzalud dozivam, ni na ovom, ni na onom svijetu nikada neću zaboraviti Čovjeka Dobrog od Ujedinjenog Kraljevstva Naroda Bosne.

A vi nastavite da ćutite, ili manično brbljate (što ima isti cilj) da prikrijete da i nemate što reći, osim: Ein Volk! Ein Reich! Ein Führer! U jednom nacionalnom klero-kazamatu.

Mislite, dobro vam je tako, jer ste se priklonili završnom činu istrebljenja Dobrih? E, pa, dobro vam bilo! Bez Dobrih. Samo, dokle će vam biti dobro?

Duhovni gen Dobrih uvijek ih reinkarnira i vraća. Raduša stoji, Neretva ne presušuje, pod Radimljom miruju snivači iz čijih snova niču i nad poljima lepršaju besmrtni ljiljani.

.

(Iz knjige „Posljednji“)

.

About bosanac1v

Humanist, publicist

Komentariši

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s