Pjesme iz neobjavljene zbirke “Bajka o krugu”
.

Obučena u djevstvo prespavat ću sva kasnoljetna jutra

.

http://www.internovine.com/poezija/94-poezija/16808-obuena-u-djevstvo-prespavat-u-sva-kasnoljetna-jutra

.

Piše: Medina DŽANBEGOVIĆ-MOHAMED, iz Kaira

Medina Džanbegović-Mohamed, bosanskohercegovačka književnica, rođena je 13. septembra 1968. godine u Zenici. Osnovnu školu je pohađala u Maglaju, a srednju, jezičko-prevodilačku gimnaziju, u Doboju. Završila je komparativnu književnost i bibliotekarstvo na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1991. godine, zatim književnosti naroda BiH i bosanski jezik na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, 2001. godine, a 2009. godine stekla je i zvanje magistra iz književno-historijskih nauka, također na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Školske 2011/12. upisala je doktorsku disertaciju (opet na spomenutom fakultetu) i trenutno radi na temi iz bosanskohercegovačke književnosti. Jedno vrijeme je radila kao profesorica bosanskog jezika i književnosti u Maglaju, Tešnju i Sarajevu, a danas je poslom i životom vezana za Kairo. Bavi se već dugo lijepom pisanom riječi (piše i objavljuje kako poeziju, tako i prozu, u domaćim i inozemnim publikacijama), književnom kritikom, esejistikom, publicistikom (političkim i socijalnim analizama). Knjiga “Pepeljara i sedam opušaka” je njena prva zbirka poezije. Ovo je, kako je i sama kazala, bio “čin svojevrsne hrabrosti u upuštanje neizvjesnosti štampanja i okušavanje vrijedi li se takvim načinom razumijevanja svijeta, života i sebe uopće baviti.” Sudjelovala je kao autorica u četiri međunarodne zajedničke zbirke poezije u izdanjima “Kulture snova” iz Zagreba, te 2013. godine kao autorica i u zajedničkoj međunarodnoj zbirci Šestih novosarajevskih književnih susreta. Na vidiku je i u izgledu je i druga samostalna zbirka poezije, pod naslovom “Bajka o krugu.”

***

VEĆ VIĐENO

Lomljive ruke iščupaše palac
da bi pomogle spuštanje k’ zemlji.
Čudan neki opit prizemlja…

Nema glasa od dana
Sve sama čulna tišina zamračenja
Jesam li to jednom sanjala u maglovitoj močvari?
Obred, kao vrijeme star
Prelama se u susjednoj Africi.
Čija to pokorena krv otiče zemljom?
Surova glad i opstanak nikako da se slože.
Koža od lišajeva ne koristi baš mnogo
Ni blaženi pogledi ne otvaraju
Konačnosti koje nisu stigle
A sve je najavljeno
Poznato
Već viđeno
Čekaonice prepune umotanih u javorovo lišće
Osuđeni, kao čardak na međuživot
Ni na nebu
Ni na zemlji.

Dugo namjeravam sagraditi kornjačin oklop
Svojoj kući
I pootkidati živu ogradu
Pitam se šta to još čekam
Zašto odugovlačim?

.

NE VJERUJEM U MAGISTRALE

Prave stvari se dešavaju na stranputicama,
neko mi reče
i potvrdi ono što i sama mislim.
Priznajem,
strasni bjegunac sam.
Ni sama ne znam gdje je moja soba,
i grad,
i djetinji stid.
Ne,
ja ne želim daleko Sutra,
nego vidno i stvarno Danas
gdje buna istine
nije bačena na sve strane.
Zar je teško ići širokim putem šipuraka
razbijenim na dvoje
kojim toliko njih ide?
Slušati vjetar,
raspoznavati svaku riječ odlutale pjesme,
ne zatvarati oči pred olujom hirnog prkosa
a biti sam,
znači biti najjači.
Nisam napuštena ako sam sama
tražila i izabrala neuhvaćenu stazu.
Ne,
to nije što drugi misle da jeste.
To su pupoljci sreće
moje razlistale glave.

.

DAN BEZ DATUMA

Dan bez datuma
nije tetovirano tkivo
ako je misao zgasla
u košulji smokrenoj od suze.
Iz svega valja izvući zaključak
ili težak jauk.

Obučena u djevstvo
prespavat ću sva kasnoljetna jutra
i niko me neće uspjeti probuditi…
Dozvolit ću samo da mi uzmu oči,
da ih smjeste u svoje plišane arhive
pa možda onda tek shvate da ne živimo
nego samo sanjamo život
kao dan bez datuma.

Kako ponovo pronaći majčino mlijeko,
milostivi vapaj svoj,
obnoviti sve dosadašnje staklene ljubavi,
ne dozivati sovin huk u podne,
čekati da se istruže mjesečeva noć,
čekati jutro,
pa ga usniti opet…

Dan bez datuma
spepeljen leži.
Baš ništa kao da ni od nas ne ostaje.
Možda samo ulegnuće na ležaju,
zeleni pogled na plafonu
ili ostavljeni rukopisi progovore u ime nekoga:
“Postoji!
Sada je bila tu,
ležala je na krevetu,
buljila u plafon kao u odsutni kosmos
i bi to pjesnik glasan,
strogi kritičar kritike.”

Hoće li onda drugi vjerovati,
istovremeno strepeći za sebe?
Hoće li prelistavati knjige o logorima vremena
u potrazi za danom bez datuma?

Advertisements

Komentariši

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s