KONJ – 1 – U CIVILIZACIJI “PRIJATELJA”

Marjan Hajnal

(Odlomak iz knjige “Pirat pirata”, M.H.)

Bio je tu čak i jedan prekrasan pjegavi arapski konj koga su ko zna kada i gdje ukrali. Jadna plemenita životinja još je bila uplašena, ali brzo se smiri kada joj priđe Noel. Konj je očigledno dugo bio van slobodnog prostora, omršavio i pored toga što je bilo dovoljno sijena. Izlišna su pitanja: tuguju li životinje, da li mogu biti depresivne, sjećaju li se svoga društva i prethodne slobode? Noel se sjeti njihove male ergele u Laovoj školi i s koliko ljubavi i poštovanja je Lao pristupao konjima. Isticao je njihovu strpljivost kao osobinu koja često nedostaje ljudima, ali je u svom stilu pedantno analitički rasvijetlio sve aspekte zloupotreba koje je tokom historije nezahvalni “veliki gospodar” ispoljavao prema svom “najboljem prijatelju”. Jer, doista, zar je još neka životinja toliko stradala pod teretom “ljubavi i prijateljstva?”. Malo koja vrsta životinja mogla bi se izdvojiti kao više pošteđena od okrutnog dvonošca. Konji, kada bi imali nešto kao povijest stradavanja i kada bi znali da govore, ubjedljivo bi zauzeli prvo mjesto među svjedocima optužbe. Za svoje potrebe čovjek je, istina, koristio i druge životinje, ali je malo koja vrsta bila toliko eksploatisana u ratne svrhe. Osim što je naporno radio za čovjeka, konj je za njega i ratovao. Postoji li negdje neka evidencija koliko je konja ubijeno, ranjeno, izmasakrirano najrazličitijim oružjima? Potlačen do krajnosti za jahanje, rad i rat, korišćen je i u gladijatorskim takmičenjima. Utrke koje se održavaju i danas, favorizuju na kladionicama samo šampione, ali ni o njima niko ne vodi brigu kada ostare. Umjesto da ih pod starost vrate zasluženoj slobodi u prirodi, niko se ne stidi što najbolje prijatelje njihovi prijatelji na kraju – pojedu.

(Jerusalim, 1997.)

**

Nastanak i evolucija konja

http://www.znanje.org/i/i27/07iv02/07iv0202/Nastanak%20i%20evolucija%20konja.htm

        Svaka prica ima svoj pocetak, pa se i za konje moze reci da imaju svoj. Arapi vjeruju da je konja stvorio Bog tako sto je uzeo pregrst vjetra i udahnuo mu zivot. Medjutim konj kojeg danas svi poznajemo nije prije tako izgledao. Kao i sve drugo na svijetu i on je morao da predje kroz trnoviti put evolucije.

        Najstariji nama poznat predak konja, ali i svih kopitara i papkara ujedno, je Eohippus (konj praskozorja). Zivio je prije otprilike 75 miliona godina. Bio je visok od 35 do 37 cm, a tezak samo 5 kg. Imao je pet prstiju i na njima izrazito tvrde nokte, a oci su mu se nalazile na sredini glave.

        Sledeci stepen evolucije konja poznat je pod nazivom Mesohippus, i javlja se prije oko 15 miliona godina. Bio je visok oko 45 cm, imao je samo tri prsta, a zubalo je bilo neto savrsenije nego kod Eohippus-a.

        Merihippus je stepen evolucije koji slijedi nakon Mesohippusa. Bio je visok oko 1m. na nogama je imao isto tri prsta medjutim samo na jednom je gazio. Smatra se da su ovakve promjene uslovile brze kretanje konja, a sa tim se povecava i njihova tjelesna masa i rast.

        Ocem savremenog konja smatra se Pliohippus. Nastao je prije oko 6 miliona godina. Bio je identicne gradje tijela kao konj kojeg danas gledamo, ali nesto nizi.

        Konj kojeg danas poznajemo (Equus cabalus) vodi porijeklo od evropskog divljeg konja. Ljudi su ove konje koristili kao hranu, a to je dovelo do istrebljena konja na nekim podrucjima. U Australiji konja nije bilo, a u Juznoj Americi su istrebljeni. Primjeceno je takodje da tamo gdje konja nije bilo evolucija ljudi je tekla sporije.

        Konji se i danas mijenjaju, medjutim manje prirodnim putem. Danas ljudi imaju ogroman uticaj na konje, koriste ih u razne svrhe, pa cak i u sportovima.

***

14.2.2013.

Digla se velika prašina oko profitne prevare na račun ubijenih životinja. Zar je važno, ubijeno june, prase ili konj? Svako je ubijanje u guni tame neznanja i bezosjećajnosti, natkriljenih hedonističkim ili religijskim alibijem.

http://www.oslobodjenje.ba/vijesti/svijet/prodavali-svinjsko-i-konjsko-meso-kao-govedinu

RAT VELIKIH KOMPANIJA

Prodavali svinjsko i konjsko meso kao govedinu

Među firmama umiješanim i skandal s konjiskim mesom spominju se proizvođači i dostavljači iz Velike Britanije, Irske, Francuske, Švedske, Poljske, Rumunije…

Nakon što je dokazano da je u pojedinim supermarketima u Velikoj Britaniji i Irskoj prodavano konjsko i svinjsko meso kao teletina, velike evropske kompanije su krenule u međusobne optužbe za umiješanost u skandal sa mesom.

Inspektori za hranu utvrdili su prošlog mjeseca da je u Irskoj i Velikoj Britaniji u nekoliko supermarketa u pljeskavicama pronađeno konjsko i svinjsko meso, a skandal se nedugo zatim proširio na Francusku i Švedsku gdje su pronađeni dokazi o tome da je sumnjivo meso stizalo iz Poljske, Irske i Rumunije i još nekih zemalja.
Nakon toga, nekoliko velikih i poznatih kompanija sa sjedištem u Francuskoj počele su s međusobnim optužbama. Kompanija za proizvodnju hrane Spanghero saopćila je da nije umiješana u navedeni skandal, dok druge kompanije optužuju dostavljačku firmu Findus.
S druge strane, Findus optužuje jednu drugu kompaniju, sa sjedištem u Strasbourgu, koja, također, svu krivicu za skandal sa mesom prebacuje na jednu firmu za proizvodnju hrane u Luksemburgu.
Međutim, firma iz Luksemburga tvdi da je krivac za plasiranje sumnjivog mesa jedna kompanija iz Rumunije, koja navodno krijumčari meso i prodaje ga dalje kompanijama u evropskim zemljama uključujući Francuku i Veliku Britaniju.
Naime, postoje tvrdnje da čelnici te rumunske firme jeftino meso prodaju po mnogo višim cijenama u nekoliko evropskih zemalja.
U vezu s lancem umiješanim u sklandal s mesom dovodi se i nekoliko klaonica i veleproadajnih objekata u Irskoj, Poljskoj, Rumuniji i Holandiji.
Britanski zvaničnici vjeruju da se “konjsko meso nije greškom našlo na tržištu, nego je to povezano sa ilegalnim radnjama nabavke i prodaje mesa.”
Postoje i tvrdnje da konjsko meso nije opasno, i da se koristi u Francuskoj, Belgiji, Italiji i Kini. Međutim, stručnjaci upozoravaju da bi lijekovi koji se daju konjima mogli biti vrlo opasni po ljudsko zdravlje nakon konzumiranja konjskog mesa.
U svijetu, konjsko meso za ishranu ljudi najviše se proizvodi u Meksiku, Argentini, Kazahstanu, Mongoliji, dok se u Evropi najviše proizvodi u Poljskoj.

 

About bosanac1v

Humanist, publicist

Komentariši

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s