Atif Kujundžić 

Imamo državu: I BIH I NE BIH

ŠTA EUROPA PRAVI OD BiH
ŠTA BiH ČINI OD SEBE
ili
IBIHINEBIH

* * *

Imamo državu:
I BIH I NE BIH.

Ustvari to je naslov knjige Vladana Kosorića koji ga produžava kao: priča – sevdalinka. Ovaj produžetak možemo identificirati kao autorsku sugestiju u smjeru karakterističnog – bosanskohercegovačkog mentaliteta.

Knjiga je vrlo konzistentno ispisana u maniru nove osjećajnosti o kojoj smo donedavno govorili kao o poetici nove osjećajnosti koja dolazi iz doživljene katarze – kako u jednom književnom aspektu imamo pravo promatrati minuli rat.

/Knjigu je objavila Bosanska riječ, Tuzla, 2007./

Davor Beganović će to nazvati Poetika melankolije, a još ranije dr Esad Duraković: poetikom mahdžera. Naša se dijaspora munjevito proširila kao i osjećanje kako nam je Domovina ostala daleko negdje Bogu iza naših leđa i nogu.

Istinskim osjećanjem za Bosnu i Hercegovinu, stvarnim darom, inteligencijom i duhom, Vladan Kosorić napisao je izvrsnu knjigu koja nam je s mnogo toga u svojim koricama, kao odraz došla iz tuđine/dijaspore osnažene pomenutim ratom. /Korpus te književnosti pisane izvan Bosne i Hercegovine u toku i poslije ratova 1990. – 2000. godine sve je obimniji, veći i sadržajniji uz konzistentnu promjenu osnovne intonacije.

* * *

Kosorić je senzibilno prepoznao i identificirao najveći bosanskohercegovački problem sadržan u neologizmu:

ibihinebih.

Naime,
dobro bi nam svima došla pouzdana i uređena država Bosna i Hercegovina, ali nikako da dokonamo hoćemo li je ili nećemo i je li važnije da funkcioniraju kantoni, entiteti ili Bosna i Hercegovina, njezine etnije ili konfesije!

Na kraju, ipak, prema svim pokazateljima uspostavljen je konsenzus oko nekoliko stvari: prva je da može funkcionirati i ne funkcionirati ništa – samo da ne funkcionira Bosna i Hercegovina, a da nam u svakom primjeru pljačka ostane neograničena.

Naime, pronašli smo i savršen modalitet odgovornosti za svaku stvar koju bismo nevješto htjeli, ili u kojoj nas nešto priječi, obavezno i pouzdano: kriv je neko drugi.

* * *

U međuvremenu gazimo sve dublje u podjele/segregaciju, a čudimo se narastanju korupcije i fašizaciji svega i svačega. Čak u sistemu osnovnog obrazovanja demonstriramo onaj ikad viđen najtvrđi aparthejd.

I opet se pitamo šta to neko drugi, čak sasvim izvan Bosne i Hercegovine od nas pravi i hoće i zašto Europa to što proizvodimo u neograničenim količinama kao svoju glupost, inertnost i nemoć – ne razriješi svojim dekretom?! Jer, iako nemala u svakom nivou, naša administracija nema vremena za rješavanje svinjarija koje proizvodimo u izobilju.

Čemu onda služi ta ofucana dama Europa, npr. Ima li uopće mjesta pitanju: Šta to sebi radimo sve ove godine, pa bi nam sve trebao uraditi neko drugi?! Šta bi to Europa trebala učiniti za nas i što nije od koristi za Europu, kad sve što činimo sami činimo protiv sebe?

Oh, očaja! Propadosmo do jaja!

Utopismo se u osobnim govnima!

Daj pope ruku!

* * *

Gomila neinteligentnih pitaca i pitanja je nesaglediva! Veća od bosanskih piramida dr Semira Osmanagića, ali i dalje isto radimo, pitanja postavljamo i gomilamo i čekamo da nam ih riješi neko drugi. Očekujemo da se pojave ćufte i pitaroši. Palanački simulacrumi spremni činiti čudesa.

Hajde, ispričajmo svijetu šta smo za sebe učinili, osim gomile svinjarija /do genocida/ u toku minuloga rata.

I nadalje,
biramo iste stranke i i ste ljudi koji paradiraju i kočopere se u rasponu od osobne umišljenosti u svemu – uključujući i njihove plaće, odijela, cipele, ljubavnice, automobile kupljene od novaca koje su nama uskratili, do svekolike sprege sa svim oblicima kriminogenih aktivnosti i gomilanja osobnih bogatstava u zemlji i inozemstvu.

Hajde, reci, de!

Imaju i vokabulare od pedesetak riječi.

* * *

Molim, da niko ne spominje nogomet, jer kad vidim fotku bosanskohercegovačkih zmajeva – tih sjajnih momaka mogu samo plakati ispred njihovih sportskih podviga i dobrote pred licem cijeloga svijeta za blistav obraz svoje Domovine!

Kamo se oni vraćaju poslije najtežih sportskih susreta?

Pita li se uopće iko o tome u zemlji u kojoj nikoga ni za šta nije briga?

* * *

Stvorili smo priliku da napravimo neophodan najobičniji popis stanovništva, a napravili smo od toga prvorazredno kvazipolitičko pitanje i priliku za produbljavanje segregacije/odvajanja /stvaranje autokefalne nacije i tako fašizacije/.

I,
uz sve prisutne gluposti i prljavštine iskoristili smo priliku upravo za to.

* * *

Svaka bosanskohercegovačka individua ima neku svoju drčnu i napucanu politiku/polikitu kojom će nekoga opaliti po glavudži kad god joj se prohtije. I tako treba kad smo već dogurali do ovoga nivoa svakovrsnih podjela, pa više nemamo što ni podijeliti. Svako sluša samo sebe. Svako čita samo svoje objavljene knjige i tekstove. Svako gleda samo emisije u kojima sudjeluje ili svoje televizije. Nikome nisu potrebne stručne, europske i svjetske preporuke. Niko ne drži do postignutih dogovora. Niko ne ispunjava postavljene uvjete. Mladi bježe kao pacovi s broda koji tone, ma koliko da je uloženo u njihovo obrazovanje.

O čemu ili kome mi to uopće govorimo? Zbog čega? Govorimo o sebi zato jer nam je potrebna svakovrsna pomoć, koju i kad dobijemo umijemo samo upropastiti.

Valjda je svijet lud pa da nam i nadalje daje sve više.

U međuvremenu neka nam Domovine na čekanju nominirane kao IBIHINEBIH.

* * *

POZDRAV DOMOVINI!
ODZDRAV!

* * *

Listopada, anno Domini 2013.  

 

Advertisements

Komentariši

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s