atif_kujundzic_200

Atif Kujundžić, književnik

* * *

ALEKSANDAR ACO ADAMOVIĆ

VEDUTA GRADA TUZLA

* * *

Mujo Grbić.

ALEKSANDAR ACO ADAMOVIĆ. ČITANJE GRADA.  

Bosanski Kulturni centar Tuzlanskog kantona.

2013.

* * *

        Umru nam dragi i značajni ljudi, a osim molitve, skromnog, nerijetko i neodmjerenog nekrologa /posmrtnog govora/ i potom nekog hommagea zbrda-zdola, ne učinimo ništa da ih zapamtimo. Obitelj podigne nadgrobnik prema svojim mogućnostima i, najčešće, to je sve. Zaboravimo da su ljudi imali djelo. Da su pisali, slikali, pjevali, dizajnirali, uređivali portale, etc.

Još živi prijatelji pomenu ga/ju uz kafu ili piće, najčešće s dubokim čuđenjem koliko je vremena prošlo od dana smrti, a eto, kao da je jučer bilo, kao da je čovjek maloprije izašao, a mi ostali! Gdje li ode, a gdje ostadosmo? I, hoćemo li i mi ići?

Ljudi ne misle mnogo ni o svojoj djeci za koju je prirodno da ih nadžive kao i oni što su i što će svoje roditelje.

Rijetki su drugačiji primjeri i kad ih ima.

ACO_Adamovic_3

Aleksandar Aco Adamović

* * *

        Aleksandar Aco Adamović, Tuzlak rođen 1955.godine, umro je iznenada, uoči otvaranja Drugog Bijenala umjetnosti minijature Bosne i Hercegovine 2003. godine – koje je sa suradnicima Bosanskog kulturnog centra Tuzlanskog kantona i tuzlanskim likovnjacima organizirao i stvarao.

Obitelj, prijatelji i šira javnost bili su konsternirani. U nevjerici. Osim što je znao odmjereno i kritički progovoriti o kulturi i umjetnosti, Aco Adamović bio je općenito – omiljen čovjek i sugrađanin, poželjan u svakom druženju i razgovoru o minulom, sadašnjem i budućem. Voljeli su ga umjetnici – slikari, kipari, arhitekti – bez izuzetka, ali i svi dobronamjerni i pozitivni ljudi, posebno Tuzlaci.

Krug njegovoga utjecaja u likovnom životu posebno, širio se s prolaskom vremena i njegovim prilježnim radom, žiriranjima, objavljivanjem tekstova u časopisima, predgovora i pogovora u knjigama, obraćanjem javnosti prilikom otvaranja izložbi i likovnih manifestacija, u medijima. Aleksandar Adamović je imao lijepe i interesantne poglede na umjetnost, posebno arhitekturu i slikarstvo, a snažeći u sebi misao o interakcijskom odnosu između umjetnosti, urbanih prostora i ljudi, objavio je niz tekstova koji se mogu doživjeti pod zajedničkim naslovom: Čitanje grada.

Recimo ovdje i sada: kao Tuzlak, Adamović bio je intimno, senzibilno, racionalno i duboko potaknut na promišljanje tog problemskog pitanja. Tuzla je zbog nekontroliranog izluživanja kamene soli, odavno izložena tzv. fenomenu slijeganja tla i tako tonjenju urbanog dijela – samoga središta grada i njegovih arhitektonskih vrednota. Dakako, nije riječ niti o kakvom fenomenu, već o pukoj nebrizi i neuvažavanju upozoravajućih stručnih mišljenja, a zgrada po zgrada, pa i kvartovi su iz godine u godinu nestajali, usred grada se otvorila provalija ispunjena slanom vodom, koju su građani zvali pinga.

U novije vrijeme, doduše, pinga je pretvorena u tri panonska jezera i tako iskorištena kao turistička prednost grada Tuzla! Ali to je sasvim druga priča.

* * *

        O prvoj godišnjici odlaska Aleksandra Adamovića, grupa prijatelja među kojima je bio i Mujo Grbić, arhitekta, Acin školski drug i prijatelj sa Acom cijeloga vijeka, uz pomoć Bosanskog kulturnog centra Tuzlanskog kantona, objavila poetski i lirski hommage Aci Adamoviću u formi male knjige. I, to bi bilo sve do desete godišnjice, kada je Acin prijatelj Mujo Grbić, prikupio Acine objavljene tekstove i priredio knjigu Čitanje grada i opet, uz pomoć Bosanskog kulturnog centra Tuzlanskog kantona – istu objavio na zadovoljstvo Acinih prijatelja i sugrađana i dobrobit kulture u Tuzli i općenito.

Mujo Grbic_19Nov2013

Mujo Grbić

Dakle, ovdje nije samo riječ o humanoj i prijateljskoj gesti prema životu i radu Aleksandra Ace Adamovića, već o istom nadahnuću iz kojega možemo zaključiti kako su Aleksandar Adamović i Mujo Grbić ustvari bili bliski u promišljanju istoga problema i čitanju grada. To što je i eksplicitno mučilo Acu, uvijek kao osobni interes i problem imao u vidu i Mujo Grbić. Priređujući i objavljujući knjigu Čitanje grada, Mujo grbić je ustvari produžio čitati pomenutu vezu i usud koji donosi veza između likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanog prostora i ljudi koji u njemu žive – njime bitno uvjetovani i oblikovani čak i za međusobne odnose.

Citanje grada (880 x 1248)

* * *

        Ovakva vrsta autorske plemenitosti također, nije kod nas baš uobičajena. Tu i tamo, poneko se nečega iz ostavštine umrlih prisjeti u razgovoru, a neko to zna i šutke prisvojiti i potom o tome telaliti kao o vjekovnoj osobnoj ideji i zamisli.

Mujo Grbić je priređujući i uređujući ovu knjigu, konačno dao Acino ime mnogim stvarima koje su i dnevno u opticaju, a kojima ljudi nisu znali porijeklo ni ime autora.

* * *

        U svome Predgovoru ovoj knjizi, Mujo Grbić će reći i sljedeće: Promišljanja Aleksandra Ace Adamovića o gradu, vaspostavljena su u ovim tekstovima na način i prema modelu Kevin Linča /Slika jednog grada/, a donekle su jasno vidljivi utjecaji djela Kamila Sitea /Umjetničko oblikovanje gradova/, kao i djelom Gastona Bašelara /Poetika prostora/. I samo konsultovanje ovih djela i autora – po sebi – govori o širini intelektualne radoznalosti i pogleda Aleksandra Ace Adamovića. Adamović je uistinu imao odnos spram /Knjige u kamenu/ kako je Viktor Igo simbolički definisao utjecaj kolektivnog i individualnog izraza u arhitekturi i urbanizmu gdje srastaju u organsku cjelinu, koja čini najširu i jednu od najsloženijih oblasti čovjekovog stvaranja.

U nastavku, Grbić će reći, kako je riječ o Adamovićevim tekstovima prilagođenim za novine i izvjestan nivo svijesti i osjetljivosti kod čitatelja i građana prema urbanom prostoru, ali i s nedvosmislenom namjerom da utječe na tu svijest i formiranje slike o problemu, sasvim svjestan njegove kompleksnosti i potrebe približavanja organskih metoda u planiranju i razvoju grada svakodnevnim čovjekovim djelatnostima.

Adamović je imao svijest o tome i znao kako se uistinu značajna poboljšanja i humanizacija urbanog prostora mogu napraviti razmišljanjem i umjetničkim djelima, tako da dobar urbani oblik postane dobar okvir za život.

U tom smislu, svjesno je snažio kulturni identitet građana, kako bi sredinu izvukao iz kulturne provincije. Na tome je inzistirao u svim elementima rada i stvaranja grada i urbane sredine. Dobro upućen u tokove bosanskohercegovačke likovne umjetnosti, činio je to znalački, inteligentno, a ne agresivno i nametljivo. Upuštao se u iznošenje svojih ideja i tako začinjao obimne poslove za sebe i krug ljudi koji ga je rado i odano pratio, a dopuštao da u hodu bude oblikovan i usmjeravan, jer je u istima vidio opći boljitak, svoj dignitet i mogućnosti kreativnog opredmećenja.

* * *

        Ustvari, Mujo Grbić će primjetiti kako su Adamovićevi tekstovi priča o jednom gradu i jednom čovjeku, priča jednosmjerna i pomalo tužna, ne baš prosto shvatljivaali, koja može poslužiti novim spoznajama i opcijama koje nam trebaju, jer imaju stvarnog i djelatnosg smisla.

Tekstovi u knjizi su tematski organizirani, mada su donijeti i hronološki podaci o vremenu i mjestu objavljivanja, npr.: Prostor bez identiteta, Ahitektonski duh i ljepota gradskih dvorišta, Drvo u slici Grada, Fragmenti graditeljske baštine, Grad poslovnog, sajamskog i kongresnog turizma, Grafiti – umjetnost ulice, Igra vizualizacije Grada, Jala, najstarije ime u tuzlanskom kraju, Javni satovi u Tuzli, Ljepota spoznaje je u nama, Marketinški pristup problematici predstavljanja Tuzle, Priroda u Gradu – Grad u prirodi, Sakralni objekti – reperi urbane strukture, Simbol urbane suštine Tuzle, Skulptura u Gradu, Trgovi grada Tuzla, Tri slike, tri urbana događaja, Tuzla i njezina mitologija, Tuzla u likovnoj umjetnosti, Ulica umjetnika, Vrata – simbolički elementi grada.

Kao što vidimo iz naslova tekstova koji su mahom objavljeni u tuzlanskoj novini Front slobode, Aleksandar Adamović bio je čovjek koji je imao širok i uistinu razuđen, suvremen pogled na umjetnost i urbani prostor, njegov simbolički, semantički i praktično-humanistički smisao.

Tekstovi su pisani stručno i stilski primjereno, odmjereno i lijepo. U pozadini svakog teksta naziremo i silhuetu čovjeka koji piše tekst jer voli svoj Grad i svoje sugrađane, a ima jasnu predstavu o tome što čini.

Uz brojne fotografije koje ilustriraju tekst, riječ je o knjizi kakvu bi poželio imati svaki grad o sebi, ali i knjizi iz koje svaki grad može ponešto lijepo i dobro o sebi naučiti i smisliti, ili barem pozitivno razmišljati o stvarnim problemima u kojima se osobno i svojim životom zatekao u vremenu, a koje će rješavati ili ostaviti za budućnost svojih potomaka.

* * *

        Čestitamo arhitekti Muji Grbiću uistinu plemenit poduhvat izveden radi Sjajnog čovjeka Aleksandra Ace Adamovića – čovjeka kojemu je uvijek bio pouzdan prijatelj, kao i radi grada Tuzla, njegove urbane budućnosti i ljudi koji u njemu žive i rade, radi svih onih koji su svoje živote i rad ugradili u Grad, radi dobrobiti arhitekture i likovne umjetnosti općenito. I poželimo, da nastavi publiciranje uradaka i svjedočanstava o arhitekturi i umjetnosti koje Aleksandar Aco Adamović ostavio Gradu, njegovim ljudima, arhitektima i likovnjacima na raspolaganje i dobrobit.

* * *

        Studenoga, anno Domini 2013.                                  ak

* * *

Logo

Atif Kujundžić, književnik. 75 300 Lukavac. Ulica Patriotske lige, broj: 4/1.

Telefon: +387 61 734 977, +387 35 570 180.

E-mail: kujundzic@gmail.com

_________  BOSNA i HERCEGOVINA   _________

Advertisements

Komentariši

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s