POTRESNA PRIČA O ZVJERSKOM UBOJSTVU DJEČAKA (4)

‘Mlatio ga je jer ga nije htio zvati babo’

http://www.jutarnji.hr/ubojstvo-koje-je-sokiralo-bih-djecaka–4–iz-sarajeva-do-smrti-tukli-majka–ocuh–baka-i-djed/1169797/

Autor: Portal Jutarnji.hr

Objavljeno: 02.03.2014

SARAJEVO – Stravično ubojstvo četverogodišnjeg dječaka Smaje iz Sarajeva ne prestaje šokirati bosanskohercegovačku javnost. Zbog te su tragedije uhićeni njegova majka Ena (25), djed Emir (57), baka Munira (62) i očuh Salih Arnautović, piše Dnevni avaz.

Kako saznaju te dnevne novine, istražiteljima, tužiteljici i odvjetnicima se ledila krv u žilama dok su sklušali njihove iskaze, a posebno je šokantan bio majčin.

Ona je prepričala kako su dječaka tukli ona, očuh te djed i baka. Prema njenim riječima očuh, koji se doselio kod njih prije tri mjeseca je prednjačio u tome.

– Prvih mjesec dana je bilo sve u redu iako je Salih nakon sedam dana ošamario mog sina jer ga nije htio zvati ‘babo’. On je na tome inzistirao i ošamario bi ga svaki put kad ga nije tako zvao. Ošamario bi ga i svaku večer ako ga moj sin nije poljubio kada se vratio s posla – ispričala je majka Ena koja mu se pokušala usprotiviti, ali bi joj prema njezinim riječima Salih prijetio da će i nju udariti.

– Pri put ga je jače izudarao i to nakon što je konzumirao marihuanu i speed. Hvatao ga je za vrat i udarao šakama u prsa. Mislim da ga je jako tukao jer je nalikovao na mog prvog muža – ispričala je Ena.

Tijekom ovog zastrašujućeg iskaza majka preminulog dječaka je ispričala kako ga je sredinom siječnja krenula odvesti u hitnu jer je dobio temperaturu, ali su se oboje poskliznuli i pali. Poslije toga je nesretni dječak plakao i govorio da ga boli ruka. Ona je vidjela da mu se ruka klima, ali je mislila da ju je samo uganuo. Kako je dječak vrištao svaki put na dodir te ruke, odvela ga je u bolnicu gdje je slagala da joj je sin pao s kreveta.

– Dva tjedna nakon toga moj je nevjenčani suprug ponovno počeo tući moga sina. Radio je to bez ikakvog razloga, a uglavnom ako nije imao marihuane i drugih droga. Tukao ga je šakama i remenom po cijelom tijelu. On je prigušeno jecao, ali se to nije moglo čuti vani jer bi mu stavljao krpu u usta dok bi ga tukao. Nitko nije vidio modrice jer sam ga samo ja kupala i presvlačila – prepričala je Ena brutalne događaje dodajući kako se požalila svojoj majci, koja je samo rekla kako je to njihov problem.

– Kad sam se prije dva tjedna vratila od doktora, Smajo je imao ranu na glavi i modricu ispod oka. Kad sam ga stavila na tutu vidjela sam da ima ranicu na glaviću spolnog organa. Rekao mi je da ga nitko nije tukao, a te noći sam vidjela da ga je Salih digao iz kreveta i da stoji pred njim – priča majka koja je navodno otišla spavati kad joj je muž rekao dao to uradi nakon što ga je upitala što radi.

Prije nego što je zaspala čula je nevjenčanog supruga kako govori dječaku ‘ako ne budeš slušao vezat ću te’, na što je dječak odgovorio da će slušati.

– Tijekom noći sam se probudila kako bih otišla u WC. Vidjela sam sina kako leži zavezanih ruku i nogu. Kad sam se vratila iz WC-a, bio je odvezan, ali nije mogao stajati na nogama. Ujutro sam to rekla Salihu koji je bio na poslu, a on je rekao da ga dovedem kod njega kako bismo ga odveli kod hodže. To sam i učinila, a hodža iz Kiseljaka je rekao da je dijete u nevolji i da ga dovedemo za deset dana – rekla je Ena.

Ipak, dijete je preminulo 25. veljače, a prema iskazu majke, očuh je ponovno opalio šamar njezinom sinu zato što ga navodno nije poljubio.

– Nakon toga je uzeo speed i od mog oca 50 konvertibilnih maraka te me poslao po namirnice. Kad sam se vratila vidjela sam da je tukao Smaju, nakon čega ga je napudrao. Pripremila sam ručak, a poslije njega je Salih nastavio tući mog sina remenom i šakama. I ja sam sina tada jednom udarila remenom po glavi. U jednom trenutku ga je Salih udario šakom u prsa nakon čega je ostao bez svijesti. iz kuhinje sam tada donijela žlicu i vodu. Salih mu je žlicom otvorio usta, a ja sam ga zalila vodom – ispričala je majka napomenuvši da je dječak povraćao.

– Salih je rekao mome ocu da dijete nije dobro. On je utrčao u sobu te ga je odnio niz stepenice. Zadnja dva mjeseca, osim mene i Saliha, dječaka su tukli i moji roditelji – kazala je na kraju iskaza.

***

Ubistvo dječaka Smaje i naša savjest

http://balkans.aljazeera.net/blog/ubistvo-djecaka-smaje-i-nasa-savjest

Vijest koja je zaledila i šokirala ne samo ljude u Sarajevu već su i ljudi u regiji bili konsternirani

Kako pojasniti situaciju u kojoj roditelj ubije svoje dijete?! I to ne uradi u naletu, u trenu, nego to radi planski i smišljeno duže vrijeme.

Ovih smo dana okupirani vijestima iz Ukrajine, naša je pozornost na Krimu i ruskom iskrcavanju, budno pratimo i vijesti iz drugih dijelova svijeta, iz Sirije i Egipta, pratimo i bh. proteste, osobito ove u Sarajevu koji gube smisao i počinju nervirati građane zbog dugotrajnih blokada saobraćajnica i rezignirani smo, jer svijet u kojem živimo, zapravo, gubi svoj pravi smisao.

I sve su to bile top teme i nevjerovatne vijesti dok nismo čuli stravičnu vijest o brutalnom ubistvu četverogodišnjeg dječaka Smaje Ćesira iz Hadžića kod Sarajeva. To je vijest koja dolazi iz našeg najbližeg komšiluka, zapravo, to je u našoj kući. Vijest koja je zaledila i šokirala ne samo ljude u Sarajevu već su i ljudi u regiji bili konsternirani.

Reinkarnacija dr. Josefa Mengele

Vjerovatno, priča je sada već dobro poznata. Nesavjesna, monstruozna majka i kriminogeni očuh, zajedno s drugim članovima porodice, dedom i nenom (“udruženi zločinački poduhvat”) već duže vrijeme su mučki zlostavljali malog Smaju dok na kraju mali dječak, od zadobijenih rana i neviđenog mučenja, nije umro. Izgladnjivanje, udaranje, lomljenje ruke, lupanje po glavi, šaketanje u prsa, priklještivanje spolnog organa, gašenje cigareta po tijelu, itd. – kao da opisujemo metode u fašističkom konc-logoru! Čista reinkarnacija dr. Josefa Mengele. No, on bi monstrumima iz Hadžića, možda, i pozavidio!

Ali, ovo nije opis scene iz nekog filma niti iz konc-logora, ovo se dogodilo u realnom životu i civilizacijskom vremenu, kazat ću, na znanje i očigled civiliziranih ljudi. Da, doista, pitanje je: Da li smo civilizirani ljudi, ako se već ovakve stvari događaju u kontinuitetu? Sada je to bio mali Smajo, jučer je to bila silovana djevojčica u Zenici, prekjučer je to bio Denis Mrnjavac, a sutra može biti bilo ko?! Bilo koje nevino i nezaštićeno biće. A koje je u našoj odgovornosti.

U islamskom učenju postoji predaja u kojoj se kaže da kada Bog hoće da iskuša neke ljude, onda meleku smrti naredi da im uzme unutrašnje organe (džigere, jetru). Onda melek smrti ode i tim ljudima uzme malodobno dijete. Ako ti ljudi budu bili svjesni iskušenja koje pred njih postavlja uzvišeni Bog, onda ih On posebno nagradi.

Ali, kako pojasniti situaciju u kojoj roditelj ubije svoje dijete?! I to ne uradi u naletu, u trenu, nego to radi planski i smišljeno duže vrijeme. Kako shvatiti situaciju koja je trajala, a ljudi su to znali i vidjeli?! I zakon je to tolerirao i nije reagirao! To sve ukazuje na to da smo izgubili osjećaj normalnosti i odgovornosti za druge, za slabe i nezaštićene, ukratko, za djecu. Tako će onda biti da je uzvišeni Bog svima nama uzeo unutrašnje organe pa zato ne osjećamo i ne vidimo.

Ostaje na koncu pitanje, arhetipsko pitanje, na koje će teolozi, sociolozi, pravnici, pjesnici i filozofi pokušati dati odgovor i dosegnuti mu smisao: Zbog čega je krivo malo dijete pa da mu njegovi najbliži i najodgovorniji za njega monstruoznu smrtnu kaznu prirede? Koja je njegova krivica zbog koje je umoren?

Pronaći i demaskirati

A dok se odgovor ne nađe i smisao ne pojavi, a nikada se neće pojaviti, jer odgovora, zapravo, nema, civilizacijski se ljudi trebaju probuditi i pogledati u zone svoje odgovornosti, pa da se ukaže na ovakve i slične stvari. A ima ih. Uvijek ih ima. I takve stvari same o sebi neće pričati. Mi ih moramo pronaći i demaskirati. I takve ljude, počinitelje, prije svega. Tek tada ćemo imati pravo reći da osjećamo bol u stomaku i da nas duša boli.

Mali Smajo, ako ništa, kao razlog naše slabosti, nezainteresiranosti i uspavanosti izgubio je svoju bitku, ali barem sada zaslužuje jednu ulicu u Sarajevu. To njemu ne treba, svakako je džennetska (rajska) ptica, ali treba nama, koji ostajemo, kao opomena, kao podsjetnik, kao stalni budilnik.

Pa i da svaka ulica dobije ime po ubijenom četverogodišnjem dječaku Smaji Ćesiru – ne bi bilo mnogo.

Zato, Smajo, oprosti nam i halali!

Izvor: Al Jazeera

***

Martina Mlinarević Sopta

Maleni, da si razvalio muziku do daske pozvali bi ti policiju. Negdje u zapisniku bi garant stajalo da puštaš drogu na zvučnike. Da si doveo veselu ekipu za svoj osamnaesti rođendan kući i da si prvu curu s dekolteom poljubio na balkonu uz Azru polupijan, sve bi vas problematične odvela drotovska marica. Ali ti nećeš imati osamnaesti rođendan jer si zadavljen u četvrtoj godini u Hadžićima. Rukama očuha, majke, bake i djeda. Tišinom komšiluka koji ništa ne zna. Nereagiranjem institucija. Maleni, da si dočekao da budeš velik, svi bi znali u koliko se budiš, a kad kući vraćaš, imaš li posla, kolika ti je plaća, đe je trošiš, s kim se ševiš, koga ćeš da ženiš i koliko djece je potrebno da napraviš kako bi opravdao muda koja u gaćama nosiš i natalitet naroda iz kojeg dolaziš. U slučaju da eventualno ne možete dobiti dijete znat će svi od kave do kave do koga je, jel do tebe ili nje, čija je bruka, kojem doktoru idete, šta pijete i poduzimate, šegačit će se s vašom tugom i podsmijehivati zdušno. Ti to nećeš dočekati jer su te oni nesretnici koji su nažalost mogli imati dijete, ubili svojim rukama, nakon višegodišnjeg nasilja. Nasilja čije krike nitko nije čuo. Maleni, da si mogao još koju godinu proživjeti uz sestru, vidio bi kako bi svi znali kad je dobila menstruaciju, s kojim je frajerom u vezi i kakav donji veš iznese na štrik da se suši, mahalali bi joj tange po tri tjedna uz sarmu, pamtili bi kad je koji kući dovozi, koja je registracija i godina proizvodnje automobila iz kojeg izlazi. A da je živjela s kretenom koji na njoj razbija setove tanjura, da je viđaju svako jutro s masnicama i slušaju vapaje u noći, šutjeli bi ko pičke i pričali bi ti kako je se fino udala, duša draga. Institucije dakako ne bi imale šta tražiti u toj bajci. Maleni, znaš li koliko majki u ovom trenu leži u bolnici i čuva trudnoću plašeći se i najmanjeg pokreta do wc-a, da ne bi ugrozile život svog još nerođenog anđela? Ja znam, vidjela sam im borbu i inat i prkos. Znaš li koliko divnih majki sanja o plusu na testu za trudnoću, koliko čezne da ih samo konačno nazovu iz službe za socijalni rad odobravajući im posvojenje jednog para tužnih, dječjih očiju? Takvima će nadležne institucije krv na slamku popiti, prolazit će testiranja kao da sudjeluju u lansiranju nove rakete u Svemir i kakva god bude odluka, na kraju će komšiluk s njima ispirati žvaljava usta.

One što tebe udaviše, nitko nije posebno provjeravao. Dok su te šamarali, komšiluk je šutio. Pardon, evo čitam upravo u medijima, prijavili su ti obitelj jer je krala struju. To što su tebi ukrali život iz majušnih grudi, to je manje važno. Bolje da propadne život umjesto Elektroprivrede, komšilučkih običaja i olajavanja.

Maleni, možda ti se to ne čini sada tako, ali znam da si sretan što ovo ne moraš više gledati. Kunem ti se da nismo uvijek ovakvi bili. Pozdravi nam sve naše malce gore u dječjem raju. To je još jedini raj u kojeg vjerujem. Sad odvijte muziku do daske, ljubite se i plešite. Ne mogu vam više ništa, ni ljudi, ni komšiluk.

About bosanac1v

Humanist, publicist

Komentariši

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s