Marjan Hajnal

ETIDA POSLJEDNJEM PRIJATELJU

Dragi moj suputniče u ovom vremeplovu, da li si nekada čitao poglavlje iz Ničeove knjige posvećene staropersijskom proroku Zaratustri „O prijatelju“? Živimo u vremenu digitalne super-brze pretrage informacija, brzo ćeš i lako, ako to poželiš, pronaći taj tekst.

Da li uplivom usuda ili vlastite prirode sklone samotništvu što utočište i opravdanje nađe u prvobitnoj Zaratustrinoj težnji nepodijeljenosti svoga svijeta, u svojoj samobitnosti i samodovoljnosti u potrazi puta do tajne Bića, susreli smo se, a, da budem iskren, uprkos ljubavi prema čovjeku i odanosti humanosti, nisam ni žudio da te upoznam. Ali, kada si već, pomislih, možda nekom nevoljom gonjem pokucao na moj prozor u taj mračni sat mrkle ponoći, kako sam mogao drugačije postupiti nego da ti otvorim ne samo prozor već i vrata širom i primim te u svoj skromni dom opkoljen samo prirodom, voljan prihvatiti ravno u svoje srce tvoj nemir i bol što su ti se zaustavili kao neobjašnjiva sjena ispod jagodica i stvorili ti tu blagu drhtavost čak i čvrsto stisnutih vilica te nisi mogao ni da progovoriš. A nisi ni morao. I sam bijah u takvom, možda i gorem stanju tokom svoga bijega od ljudi prije nego ih predobro upoznah. Doduše, meni se ne otvoriše niti jedna vrata, ili sam ih nepovjerljivo zaobilazio, više se i ne sjećam.

Dobro smo se slagali jedno vrijeme, dok ne osjetih kako misliš da sam te zarobio. Ničim. Jedino slobodom koju si imao. Ja ne znam drugačije. Prijatelj je za mene slobodna svetinja, prionula kao inje uz borovu iglicu, dok je ne ozari osvit jutarnjeg sunca, tog nebeskog lopova i skitnice koji budi stvaralački nemir i poziv na život. Tako, poželio sam se pridružiti tvojoj želji. Lako ću ja sam, ali, to te i ne zapitah, da te ne vratim starim slutnjama, kuda si htio poći? Na Istok? Ili Jug? Kad zatvoriš jednu putanju, otvara se nova, a ja već neću biti tu, i tebi će u neku beznadno mračnu i još kobniju noć na prozor pokucati jedna takva, po svemu slična ti, usplahirena duša. Znam, nećeš joj uskratiti gostoprimstvo, i nećeš je zatvoriti u krletku svoga ega, pustićeš je kad poželi da odleprša, uprkos protivljenju tvoje savjesti, bez riječi, u susret još većem nevremenu od onog iz kog je došla, jer, ona bi to nezaustavljivo htjela, baš tada…

About bosanac1v

Humanist, publicist

Komentariši

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s