nihad-filipovic fotografija

Nihad Filipović

Traktat o duhu novog vremena i političkoj moći brojeva

(osmi nastavak)

                        ŽENE U NOVOM VREMENU                

Piše: Nihad Filipović

 

ALTER-EGO: Zaista, samo po sebi veće učešće žena u političkim poslovima, ne znači automatski izbalansiraniji pristup i harmoniziraniji odnos muških i ženskih silnica u kreaciji društvene zbilje. Položaj žene u društvu je mjerilo emancipacije društva, smatrao je Karl Marks. U tom smislu sva su mjerila o emancipaciji društva svodljiva na taj polazan odnos muškarca prema ženi, jer prema Marksu, iz tog odnosa je vidljivo cjelokupan nivo čovjekovog obrazovanja. Francuski sociolog i filosof Emil Durkheim (Emile Durkheim) pak polazi od toga da je emancipacija žene prirodna mjera emancipacije društva, što nas logički upućuje na misao kako nema osvješćene žene bez osvješćenog društva. Međutim, probiti falusocentrični model organizacije društva, začet pojavom i razvojem monoteističkih religija, ući u istinski novo vrijeme, nije lak zadatak, ni za muške ni za ženske.

Prema našem razumijevanju, proboj u istinski novo vrijeme moguć je samo na istinski novoj paradigmi, a to najprije znači odbacivanje ideje Boga Oca.

Istinski nove zore nekog novog vremena humaniteta nema na patrijarhalnom teološkom modelu svijesti. U prirodi je teološke misli dogmatski konzervativizam; sve što je novo teško i samo kroz dugo vrijeme se probija u zabrane teološke dogme. Dogmatizacija Djevice Marije kao lika u kojemu žene mogu tražiti i nalaziti inspiraciju i satisfakciju, trajala je kroz devet stoljeća, a i to je bilo u isti mah popraćeno dogmatizacijom rehabilitirane Marije Magdalene, kao neke vrste opomene ženama. Tako je uz Evu, rehabilirtirana prostitutka Marija Magdalena, zbog nemogućnost dosezanja ideala bezgrješne Djevice Marije, faktički ostavljena ženama kao jedina mogućnost identificiranja. U vrijeme objave islam je značajno unaprijedio položaj žene u Arabiji; u paganskim društvima Arabije, žene tog doba nisu imale nikakva imovinska prava i bile su faktički vlasništvo muškaraca, neželjena ženska djeca su ubijana, a obrazovanje djevojčica je bilo nezamislivo. Islam je pak ženama dao imovinska prava, zabranio praksu ubijanja ženske djece i uveo obavezu obrazovanje djevojčica jednako kao dječaka. Ipak, ono što je bio humanistički proboj prije 1.400 godina, danas, sudeći prema praksi koja je prisutna diljem islamskog svijeta, teško da može odgovoriti željama, potrebama i zahtjevima moderne žene globalizacijskog doba. Nemoguće je generalizirati i položaj žene u svim islamskim zemljama svesti na jedno, ali stoji činjenica da je u svim tim državama religija korištena, na da bi se žena oslobodila, nego naprotiv, da bi se utvrdio njen subordiniran odnosi spram dominirajućeg muškarca. U onim državama u kojima je ostvaren već stepen pravne i ukupne društvene jednakosti muškaraca i žena, kao npr. u Turskoj ili u državama koje su u dvadesetom stoljeću bile pod ideološkom dominacijom Marksizma, to je ostvareno zahvaljujući ideji sekularizma. Isto vrijedi i za kršćanstvo i za općenito ostatak svijeta, gdje sve što je ostvareno u domenu emancipiranja žene, ostvareno je zahvaljujući ideji sekularizma, dakle protiv i usprkos otporima teološke duhovnosti.

Stoga zaista, iskustvo nam tako kazuje, nezamisliv je proboj u istinski novo vrijeme na matrici starog, falusoidnog, teološkog i patrijarhalnog modela svijesti. Krajnji cilj bi morao biti potpuno oslobađanje žene, uključujući i njenu seksualnost. Jer šta ima žena od osvojenog prava na političko izjašnjavanje, ako ostaje kastrirana u domenu seksualnosti. Represija u sferi seksulanosti je ključ sveukupne represije i muške dominacije u društvu. Ovo nije zagovaranje promiskuiteta, nego je ovo zagovaranje ukupne osobne slobode, što podrzumijeva i oslobođenu seksualnost žene, koja je kako znamo, falusoidnim moralnim konceptom potisnuta. Moral nije isključivo teološki fundiran, ali pokazalo se da je i u sferi seksualnosti, kao i općenito, proboj u slobodu, moguć samo potiskivanjem teološke svijesti iz sfere društvene regulacije. Stoga sekularizam vidim, najprije kao duhovno stanje, a onda i kao mehanizam ukupnog oslobađanja društva na putu u slobodu. Jednom osvojeni sekularizam u društvu naravno otvara nova pitanja, posebno u domenu seksualnosti i moralnosti, npr. prije svega šta je to oslobođena seksualnost žene i koji je njen sadržaj; ali to je postfestum pitanje, koje se otvara osvajanjem novog vremena. Ono što je danas realitet jeste mnoštvo primjera gdje je u sferi seksualnosti društveno prihvatljivo jedno za muškarce, a isto to je društveno neprihvatljivo za žene: od banalnih razgolićenih muških i ženskih grudi na plaži recimo, do različitog tretmana promiskuiteta; a onda se taj polazni disparitetni odnos u domenu seksualnosti, proširuje na ukupnu društvenu relaciju, pa se manifestira kao nejednak tretman kod zapošljavanja, nejednaka plaća za isti posao…itd…itsl.

EGO: Ubrzani proces emencipacije žene, posebno na političkom zapadu humaniteta, jedan je od modernih fenomena, prisutan je kroz cijelo dvadeseto stoljeće i nema razloga nevjerovati da taj proces neće značajno obilježiti i dvadeset i prvo stoljeće. Ali, pred čovječanstvom je tu još veoma dugi put. Odbacivanje teološkog modela svijesti Boga Oca neizbježno bi vodilo teškim društvenim potresima, i kažimo to direktno, krvavim sukobima sa nesagledivim posljedicama. Pošto je to moguće izbjeći, onda je mudro to i učiniti: čemu teška sukobljavanja ukoliko je moguće kretati se prema cilju i bez prolijevanja ljudske krvi. Ali, slažem se, put prema polnoj ravnopravnosti je put sekularizma. To je onaj put kojim je moguće promicati polnu ravnopravnost, uz neizbježni minimum društvenog sukobljavanja, ali moguće, bez zaludnog prolijevanja ljudske krvi. Već smo kazali, ubiti u ljudima Boga je nemoguća misija, zemljače. Povratak matrijarhalnim formama zajednica kao socijalnim organizacijama koje se formiraju oko centralne ili dominirajuće uloge žene; dakle povratak pred-Abrahamovskoj Velikoj Majci Božici, nije moguć. Takve socijalne forme su nešto što je humanitet definitivno duhovno arhivirao, prelaskom sa borbe za opstanak- gdje se duhovnost formirala oko svijesti o prioritetu održanja i produženja života, u borbu za društveni položaj, prestiž, ugled i poziciju moći- gdje se duhovnost formira oko svijesti o agresivnoj (muškoj) dominaciji i militantnim formama organizacije. Povratak na prevaziđene modele duhovnosti sa centralnom pozicijom Majke Božice i svom simbolikom što se uz nju i taj dominirajući matrijarhalni model svijesti vezuje, jeste anahrono i faktički nemoguće, obzirom na ostvareni nivo ukupne društvene svijesti. Prema tome jedini racionalan put je onaj prosvjetiteljski put, tj. put sekularizma, ono narodski kazano: Bogu Božije, a ljudima ljudsko, koji ostavlja prostora i za vjeru i za nevjeru.

Slijedom rečenog, ono što je na putu u novo vrijeme humaniteta realno provodivo već danas, jeste insistiranje na pojačanom učešću žena u javnim, napose političkim poslovima. Emancipacija žene i emancipacija društva jeste uzajamno uvjetovan tok. Nema emancipacije društva bez emancipacije žene, ali nema ni emancipacije žene bez ukupne emancipacije društva. Drugim riječima nije pitanje polne ravnopravnolst tek feminističko pitanje. Rekao bih nije uopće feminističko ili samo žensko pitanje, nego je to pitanje jednako i muško koliko i žensko. Bez muške emancipacije nemoguće je zamisliti žensku i obratno; npr. moguće je ne samo zamisliti, nego bi historijska analiza onoga što je do sada postignuto na putu polne ravnopravnosti, a i opservacija aktuelnog stanja odnosa u najvišim demokratski izabranim predstavničkim političkim tijelima, evo da se ograničimo na Evropu, ta bi dakle analiza pokazala, manje-više svugdje, u svim državama, značajan manjak žena na najvišim mjestima političkog odlučivanja; manjak naravno u odnosu na njihovo ukupno brojčano odnosno procentualno prisustvo u populaciji. Prema podatcima Internacionalne parlamentarne unije (Inter-Parliamentary Union) od 2014. g., Švedska je vodeća evropska država po zastupljenosti žena u evropskim parlamentima (44.7%). U svjetskim relacijama Švedska je tek na petom mjestu; prva je Ruanda sa 63.8%, druga je Bolivija sa 53.1%, treća je Andora sa 50.0%,

 2015-02-03_1656

Humanitet na dugom putu odbacivanja seksističke paradigme:

“Žena bez muškarca je kao riba bez bicikla”.

a četvrta je Kuba sa 48.9%. Bosna i Hercegovina na toj listi zauzima 65 mjesto sa 21.4%. Prema ovoj tablici, sa stajališta seksulane ravnopravnosti, žene bi trebale biti u najjačoj poziciji u Ruandi. One to sudeći prema prisutnosti u vrhu vlasti i jesu, ali ne treba zaboraviti da je ovakva pozicija žena u Ruandi u direktnoj vezi sa genocidom koji se u toj zemlji dogodio 1994. g. i slijedstveno, naglim padom muških u ukupnoj populaciji; dakle pojačano učešće žena u Ruandi u javnim poslovima, nije rezultat ukupnog razvoja društva i svijesti koja se vremenom formirala i polagano osvajala imaginaciju mase, nego je to rezultat izvanrednih okolnosti u vremenu, koje diktiraju pomenuti odnos. S tim u vezi moje je pitanje: bez obzira na etničku kompoziciju Ruande i probleme koje su postojali na toj relaciji između njihovih vodećih etničkih formacija, naroda Huti i naroda Tutsi, da li bi uopće došlo do građanskog rata u Ruandi (genocid teško mogu u toj konstelaciji i zamisliti), da je pred izbijanje sukoba 1992.g., odnos žena i muškaraca u njihovom parlamentu bio kao 2014. g.? Sasma legitimna je pretpostavka da do sukoba, posebno genocidnog intenziteta, ne bi ni došlo. Jednostavno, uvjerni smo, prevladao bi ženski instinkt, instinkt majke i održanja života i sve bi se eventualno završilo na čarkama, moguće i oružanom sukobu nižeg intenziteta, ali do genocide, ne bi došlo.

Dalje, nama je ovdje posebno interesantna Švedska kao vodeća država u Evropi u ovome smislu i kao društvo i država u kojemu se svijest o potrebi ravnopravnog uključenja žena u javni, napose politički život, evolutivno razvijala sukladno ukupnom razvoju društva, te su se u konačnici to društvo i ta država u tom smislu našla na vodećoj poziciji u Evropi. Još 1971. g. učešće žena u Švedskoj politici je bilo svega 14%. Preokret nastaje 1972. g., nakon što su Liberalna stranka i Socijal-demokratska stranka prepoznali važnost masovnijeg uključivanja žena u politički život te u tom smislu počeli političku kampanju. Od tada do danas, dakle za četrdesetak godina, koinstantno je rastao broj žena u političkom životu Švedske, da bi, vidjeli smo, danas ta država u tom smislu bila vodeća u Evropi. Kazali smo, samo po sebi, pojačano prisustvo žena u politici, ne znači i obavezno novi politički kvalitet. Ali, ima li se u vidu prisustvo i uticaj žena u švedskoj politici, pitanje je da li je slučajno danas, 2015.g., Švedska vodeće društvo i država u organizaciji socijalnih službi: zdravstvo (59% učešće žena), obrazovanje (59%), domaćinstvo i stanbeno zbrinjavanje građana(59%), tržište rada (47%), vanjska politika (47%), pravni sistem (41%), kultura (41%), okoliš (41%). Ovo nam kazuje, koliko god pravni normativizam, kojim se najprije uređuje prisustvo žena u političkom životu nekog društva, ne znači sam po sebi unošenje novog kvaliteta u politiku, ipak, vremenom raste svijest o značaju polne izbalansiranosti u pretstavničkim, stručnim i izvršnim političkim tijelima što u konačnici unosi bitno novi kvalitet u politiku.

Naravno, novo vrijeme uvjek donosi i nove izazove. Pred Švedskom je trenutno pitanje podizanja učešća broja žena u nekim još uvijek dominantno muškim resorima državne politike, kao npr. ustavna pitanja (29% učešće žena), financije i financijska pitanja (24%) i vojna pitanja odnosno odbrana (18%). Pred ostatkom pak moderne Evrope, težnja ka novom vremenu podrazumijeva put koji je Švedska već prešla, a taj je put nezamisliv bez promicanja tzv. ženskog pitanja u fokus javne pažnje. Iskorak u neko novu evropsko vrijeme, danas nužno podrazumijeva javni angažman i organizirani društveni napor na afirmaciji polne ravnopravnosti u ukupnom društvenom toku, a prije svega na mjestima političkog odlučivanja (parlamentarno prisustvo), što podrazumijeva i stručno-politički domen (rad u raznim komisijama na pripremi parlamentarnih odluka) i izvršnu sferu (prisustvo u vladi).

Prema prednjem, tzv. žensko pitanje ili pojačano uključivanje žena u političke tokove društva, po našem razumijevanju, jedno je od ključnih pitanja novog bh. vremena. Koliko nam je poznato u BiH je normativno i kao zakonska obaveza predviđeno procentualno uvrštavanje žena na stranačke političke predstavničke liste, ali jednom u parlamentu, nema regulative kojom se uređuje obavezni postotak žena, kako u vladi, tako i u stručnim političkim tijelima koja pripremaju političke odluke. Paušalno govoreći, Bosna i Hercegovina je, u smislu ravnopravne polne zastupljenosti u političkom životu, ondje gdje je Švedska bila 1972. godine: pod uplivom evropskog okruženja i prevlađujuće duhovne tendencije o potrebi približavanja odnosno ulaska u Evropsku zajednicu (EZ), i u BiH se vrši normativno uređenje u skladu sa zahtjevima i standardima koji su već uspostavljeni u EZ. To vrijedi i za tzv. žensko pitanje.

Međutim, u dosta slučajeva otvara se pitanje u kojoj je mjeri to proevropsko normativno uređenje pitanja u različitim društvenim sferama (recimo od ukidanja smrtne kazne, preko rješenja uvedenih Zakonom o zaštiti životinja do evo uređenja pitanja polne ravnopravnosti u javnom životu); pitanje je dakle, u kojoj je mjeri taj bh. proevropski pravni normativizam, usaglašen sa prosječnim stanjem svijesti u društvu. Tako npr., što se tiče polne ravnopravnosti, sudeći prema retorici partijskih upravljačkih elita, dalo bi se zaključiti kao da se u bh. političkim strankama širi svijest o potrebi uključivanja više žena u politički rad. Ipak, činjenica je, da sem jedne političke partije u BiH (Socijal-demokratska stranka BiH koja je statutarno uredila pitanje zastupljenosti žena u stranačkim tijelima i na kandidatskim listama te predvidjela 30% kvotu kao minimum prisustva žena u Glavnom odboru te stranke), nijedna druga politička stranka u BiH ne nalazi za shodno to pitanje statutarno urediti; to sa jedne strane, a sa druge strane, do sada niti jedna stranka, uključujući i SDPBiH, nije u izbornim kampanjama našla sa shodno isticati pitanje polne ravnopravnosti.

Ovo nam jasno kazuje kakvo je zapravo u tom smislu stanje javne svijesti u bh. društvu. U ovome trenutku BiH je potrebna istinski osviješćena politička elita (a nema je) koja će tzv. žensko pitanje uvesti u fokus političke pažnje i aktivizma, koja će zakonski predvidjeti i urediti obaveznost za sve političke stranke statutarnog uređenja pitanja polne ravnopravnosti i jednake zastupljenosti žena u stranačkim i državnim organima putem obaveznih kvota, koja će takođe zakonski predvidjeti obaveznost tzv. zatvorenih lista, koje, obzirom na stanje prosječne svijesti u društvu, ženama daju više šanse da budu izabrane, nego je to slučaj sa tzv. otvorenim izbornim listama i koja će u izbornim kampanjama kao jedno od ključnih pitanja promovirati tzv. žensko pitanje.

Bez kritične mase, dakle bez relavantnih brojeva odnosno veličina, nikada nigdje nije, pa neće ni u BiH, biti moguće ishodite stvarne promjene u društvu. Prema našem uvjerenju jedna od ključnih pretpostavki za stvaranje bh. političkog ambijenta koji će omogućiti nužne, a ključne političke reforme i mirne, evolutivne promjene u društvu, jeste širenje i ovladavanje društvene svijesti o potrebi istinski ravnopravne zastupljenosti žena u političkim poslovima države i društva.

Da bi u masama ovladala svijest koju ovdje zagovaramo i da bi ta i takva svijest postala prosječno stanje, potrebno je najprije imati osviješćenu političku i kulturološku elitu. Ne može se kazati da se BiH ne kreće u tom smjeru, ali prema stanju kakvo imamo danas, sigurno je, da u nas takava svijest još ne postoji, makar kao prosječna svijest elite, ako već ne i mase tj. naroda.

(nastaviće se)

 

About bosanac1v

Humanist, publicist

Komentariši

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s