Zijad Burgić

Zijad Burgić

.

ZEMLJO, MAJKO!

.

Šta će vrijeme kazati o nama, običnim ljudima,
ko smo nakon svih ovih nijemih i gluvih godina.
Mi, sa našim ranjenim dušama i čistim srcima,
Bog nam pomogao, kakva će biti naša sudbina.

.

Misao slatka ponese me u vremena davna i bolja
i snom opijen ne osjećam više mrak tuđeg neba,
letim kao Ikar, u beskraje slobode nosi me volja,
i eho krika čujem: ”Grki su tamo zalogaji hljeba!”

.

Zemljo, majko, u plamenu i vatri sam te gledao,
hej, stari prijatelji, mladost svoju mi potrošismo.
Za trenutak sreće pjesnik je život u dvoboju dao,
mi godine patnje bez kajanja u ćutanju gubimo.

.

Sada bi o sudbini hudoj da šapućemo u košmaru,
silama zla što ljude odvedoše na krvava stratišta.
Šta čovjeka običnog u neman – u zvjer premetnu,
i od jedine nam ove majčice zemlje načini ratišta!

.

Pokajmo se ljudi, oprostimo sad grijehe, smireno.
Nove dječake i djevojke budućnost ljepša raduje.
Dok njihovi životi se nadaju novoj slobodi iskreno,
naše zablude i grijehe koprena vremena sleduje!

.

Zatvorim oči i kažem sebi: ”On je jedan i svemoćan”
pretvaram se u zrno, trenutak, dio ljudskog vijeka.
On je po čemu sve jest – insan je prah i nemoćan.
O Bože, gdje si, Ti nurom bljesni, osvijetli čovjeka.

.

About bosanac1v

Humanist, publicist

Komentariši

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s