Marjan Hajnal

ZAŠTO NE ČESTITAM BOŽIĆ I NOVU GODINU

Božić je falsifikat, i prema julijanskom i prema gregorijanskom kalendaru. Taj dan trebao bi navodno da simbolizira rođenje Bogo-Čovjeka, Isusa Hrista (grč. Hristos – Pomazanik, hebr. Ješua – Spasitelj), međutim, nikakve povijesne potvrde nema o datumu Hristovog rođenja. Sve što je u sferi mitske predodžbe nepouzdano je. Ko se želi više informirati o znanstvenom pogledu na dijalektiku kulturno-antropološke razvojnosti religijske svijesti može pogledati izvanredno vrijedan link i već na početku uočiti vezu staro-egipatskog kulta Horusa čije se rođenje od djevice Izide Marije čitava tri milenijuma prije rođenja Hrista vezuje za 25. decembar.

http://www.youtube.com/watch?v=P1XdakIvhO8&feature=related

Drugi razlog: nemam šta čestitati katolicima ni pravoslavcima, u pogledu istog “praznika”, prije bih rekao da ih sažaljevam zbog njihove  naivnosti, kratkovidnosti, a i zbog odbijanja da se odreknu rimsko-imperijalne ambicije za dominacijom cijelim svijetom, ili njegovim uništenjem. U oba slučaja riječ je šizoidno-apokaliptičkoj podformi psihopatološke nekrofilije. A prema razotkrivenim aferama pedofilije u katoličkoj crkvi, posve je jasno da su svi ti samostani, opasani tvrdim bedemima, stoljetna legla katostrofalno virulentnog virusa nemorala i protuprirodnosti. Svijet je po Tvorcu različit, i svako razmetanje vlastogramzivim antihumanističkim, ksenofobičnim idejama apriornog i unificirajućeg paternalizma, nema nikakvo uporište u osnovama univerzalnog etičkog kodeksa, svojstvenog svim konfesionalnim komunama, monoteističkim i tzv. paganskim, heretičkim i sl.

Već dva i po milenijuma Rim širi teror. Svi najveći genocidi počinjeni su izravno pod palicom papskih nuncija, računajući od uništenja antičkog Izraela, do genocida pod Inkvizicijom od koje je stradalo 80.000.000 ljudi u Europi, Sjevernoj i Južnoj Americi, Indiji, Kini, Rusiji, Vijetnamu, Koreji, Japanu, a i sva razaranja u Iraku i Afganistanu u posljednjih dvadesetak godina, nuklearizacija regije i sadašnja rušenja režima u Egiptu, Libiji, Jemenu, Tunisu, Siriji, samo su dijelovi scenarija usmjerenog uspostavljanju totalitarnog Novog Svjetskog Poretka, kom bi trebao predsjedavati inkogniti iluminat – Crni papa.

U tom tragičkom kolopletu katoličanstvo je kolijevka svih političkih razdora. Da nije bilo krstaških pohoda na Bliski istok, ni Istok ne bi u protureakciji ekspandirao ka Zapadu. Zato je bezmalo apsurdno i smiješno proglašavanje Europe kršćanskom.

Europa pripada ravnopravno svim Ljudima, ako zaslužuju da se tako nazovu, a koja je njihova religijska vizura, koju dioptriju naočala imaju podešenu njihovom pogledu ka transcendentnom Univerzumu i kako oslovljavaju Tvorca i kako mu se mole, to je u sferi njihovog privatnog individualiteta.

U bliskoj datumskoj vezi sa proslavom Božića je proslava još jednog hrišćanskog falsifikata, Nove godine, zvane i Silvester, po papi Silvesteru I, istovremeniku rimskog imperatora Konstantina Velikog. Silvester I umro je 31. decembra 335. godine. Poznato je da je to bio dan redovitog svetkovanja pogroma nas Židovima. Pijane bijesne rulje proslavljale su svoj krvavi pir, praćen javnim silovanjima i svim monstruoznim zvjerstvima.

Progon i genocid nad Bogumilima također je posljedica kontinuirane vatikanske doktrine istrebljenja “sekte jeretika”. Božić je bio povod za nemilosrdnu hajku.

Raspad Jugoslavije i žurno priznavanje neovisnosti Slovenije i Hrvatske prvenstveno od strane Vatikana, dokaz su i antibosanske zavjere vođene pod izgovorom anti-islamske odbrane nazovi-kršćanskog karaktera i tradicije Europe. Milošević i Ćosić nisu bili ni svjesni da su samo puleni i slijepi izvršitelji vatikanskog nauma. Ali, zato je Tuđman imao kristalno jasnu sliku zadatka čiji je bio revnosni egzekutor. Vrijeme će vrlo brzo pokazati koliko je to bilo na štetu Hrvata da se pretvore u “najkatoličkiji narod”.

Samo aktivni, ili slijepi neosviješćeni učesnici u razbijanju Titove Jugoslavije nisu prozreli atak na jedinstvo Bosne kao vatikansku zavjeru. Nažalost, mnogo više i strašnije od tog njihovog “ne-viđenja” je aposteriorno zapadanje u glib monumentalizacije nesankcioniranih bestijalnosti iz Drugog svjetskog rata. Svi oni koji se danas mirno, bešćutno utapaju u podzemnim strujama svjetske zavjere dirigirane iz Rima, centra kom “vode svi putevi”, priznaju rastakanje Bosne dok liliputanski slave neke božićne blagdane s izdajnicima svoje otadžbine. Time oni, u svojoj inertnosti ujedno obezvrjeđuju kompletnu tekovinu antifašističke NOB i obesmišljavaju sve nevine civilne žrtve 1.706 000 ljudi, pridružujući tome i sve nedužne žrtve rata vođenog od 1991. s jednim genocidnim ciljem, finaliziranim u Srebrenici i Daytonu, da ne bude Bosne i Bosanaca, i u prvom redu, bosanskih Muslimana.

Na okrvavljeno božićno-novogodišnje vatikansko silvesterevo, pucalo se 1992. po Muslimanima, a i orićevci su znali kako da se revanširaju i “čestitaju” Božić svojim susjedima u selu Kravice kod Bratunca. Samo maliciozni, i krajnje lakovjerni, ili zavedeno-narkotizirani, ne vide i neće da vide vezu između tih događaja i divide et impera.

Proslavu Božića treba prepustiti obožavateljima Stepinca, Gotovine, Čovića, svim ustaškim negatorima Holokausta i ostalih genocida, zatim, Amfilohiju, Kačavendi, Draganu Vasiljkoviću (“kapetanu” Draganu), zloglasnoj mučiteljici ne-Srba iz Brčkog, upravo uhapšenoj Moniki Simonović, i ostalim vajnim hrišćanima/kršćanima.

Nažalost, za rijetke usamljene vitezove istine, vrijedi stara, svima dobro znana poslovica: jedna lasta ne čini proljeće. To što se pokoji pošteni pro-bosanski orijentirani fratri deklarativno zalažu za jedinstvenu Bosnu, imaće efekta tek kada lično stave eksploziv pod sramotni krst nad Mostarom i sruše ga kao simbol anti-Hrista. Sve dotle, nema ni Božića, ni oprosta, onima koji dijele vode Neretve i ruše stoljetne zadužbine.

Za poštene ljude, sve skupa, suviše strašan kontekst, da bi se bilo šta slavilo i čestitalo. Bolje bi bilo na taj dan da svi poste i oplakuju svoju zavedenost i proklinju glupost i nečovječnost svojih z-vjerskih vođa.

Za kraj ostavljam dva kuriozeta koje mnogi hišćani/kršćani ne znaju:

Po svemu sporno mjesto Isusovog groba u Jerusalimu, kojeg hodočasnici i turisti posjećuju, naivno ubijeđeni da to je mjesto upravo to, već stoljećima čuvaju dvije muslimanske porodice.

U odbrani od Francuza izraelske luke Akko, zapaženu je ulogu imao jedan Bosanac, Muhamed paša al-Džazar (al-Jazzar), poznat po tome što je vodio borbu protiv Napoleona i uspio 1799. godine odbraniti ovaj strateški važan grad.

______________

vidjeti sl.:

http://www.tacno.net/sarajevo/marjan-hajnal-paganska-poema-2/

https://marjanhajnal.wordpress.com/2014/12/30/planetarna-proslava-kulta-smrti-marjan-hajnal/

Advertisements

Komentariši

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s