Zoroastrizam – religija drevne Perzije i Zarathustrino učenje

http://www.vaperclub.org/viewtopic.php?f=56&t=10872

UVOD

Važnost proučavanja i poznavanja drugih kultura, ljudi, navika, običaja, vjerovanja, kao i vrednovanja stvarnosti je golema. Ono pruža bolje razumijevanje i prihvaćanje različitih (pa tako i nepoznatih) modela ponašanja, različitih društvenih odnosa u stranim okruženjima, što u konačnici može pomoći, i pomaže, kod razumijevanja sebe samih.

Razne kulture predstavljaju samo drugačiji način promišljanja i ostvarivanja kvalitetnog i duhovno bogatog života, a to je upravo onaj cilj kojem bismo svi i trebali težiti.

Najveće svjetske religije duboko su uvjetovale današnju kulturu, politička uređenja i svjetonazore i upravo iz tog razloga je njihovo upoznavanje nužno kako bismo mogli bolje razumjeti svijet u kojem živimo danas.

PERZIJA

Pogledati u dugu i bogatu povijest Perzije, odnosno Irana, pruža nevjerojatnu sliku, sliku na kojoj se isprepliću mnoge minule civilizacije i kulture starog svijeta.

Unutar golemog carstva, Perzijanci su zapravo činili manjinu i nisu imali specifičnu perzijsku kulturu, makar ne u svim aspektima, međutim imali su snažnu tradiciju kojom su utjecali na različite narode i kulture, ali su od njih i uzimali ono najbolje.

Herodot u svojoj Povijesti piše: Perzijanci najviše od svih naroda primaju tuđe običaje.

No, Perzijanci su ujedno bili i darovatelji i primatelji te su vješto povezivali najfinija postignuća osvojenih naroda sa svojom izvornom tradicijom iz čega se rodilo raskošno stablo iranske kulture.

Obično se govori o predislamskom i islamskom razdoblju, kad se govori o povijesti i kulturi Irana, međutim postoji i preciznija podjela i to na pretpovijesno razdoblje, elamitsko razdoblje, koje je trajalo od otprilike 4000. g.pr.Kr. do 650. g.pr.Kr., zatim razdoblje migracije Arijaca i izgradnje carstva koje se smješta u period od 1000.g.pr.Kr. do 650.g., te na kraju – islamsko razdoblje.

Kad je izgrađena islamska kultura prihvatila islam, istovremeno zadržavajući kontinuitet s vlastitim naslijeđem, postala je Iran kakav danas poznajemo.

Perzija ili Iran?

Naziv Perzija potječe od iranskog naroda Parsa i istoimenog dijela zemlje u južnom Iranu (današnji Fars) koju su stari Grci nazivali Persis, po čemu su cijelu zemlju s kojom su vodili pedesetogodišnji rat nazvali Perzija, a narod Perzijanci. Zanimljivo je da se Perzijanci spominju još u RgVedi kao Paršavasi. Iz Parsa je potekla slavna loza Ahemenida koja je u VI.st.pr.Kr. stvorila prvo povijesno svjetsko carstvo. Naziv Perzija tek je u novije vrijeme, točnije 1935. godine, zamijenjen nazivom Iran.

Međutim, kako su Perzijanci tek jedan od iranskih naroda, naziv Iran čini se i primjerenijim. On također odražava drevne korijene ovog naroda.

Naime, prije oko pet tisuća godina, indoeuropska plemena kojima su pripadali i Iranci, živjela su nomadskim načinom života na euroazijskim ravnicama. Neka od ovih plemena koja su se nazivala Arya# s vremenom su se preselila u dva zasebna područja: jedna se nakupina naselila u dolini rijeke Ind, a druga u području koje su zvali Aryanam Khshathram ili – zemlja Arijaca. Ovaj se naziv postupno promijenio u Eran – Shahr, i konačno, u Iran.

Perzijska je civilizacija najprije crpila snagu iz dubokih indoiranskih izvora. Među doseljenicima na Iranskoj visoravni Zarathustra je bio veliki učitelj i zakonodavac te reformator stare indoiranske religije. Njegovo ime znači Onaj koji nosi svjetlo, a njegova religija ima više naziva: zoroastrizam, mazdaizam, magizam, štovanje vatre, i druga.

Vezano za staru iransku religiju, Porfirije govori o mazima kao učenim ljudima među Perzijancima, dok ih Filon Aleksandrijski opisuje kao najizvrsnije istraživače skrivenih misterija prirode, svete ljude koji su se odvojili od svega drugog na zemlji.

Pod tim je impulsom nastalo golemo Perzijsko carstvo!

ZOROASTRIZAM

Od davnina poznata kao tzv. „perzijska religija“, zoroastrizam je jedna od najstarijih proročkih monoteističkih religija na svijetu, i jedan od velikih iranskih doprinosa povijesti religijske misli.

Duboko ukorijenjen u drevne indoiranske i indoeuropske tradicije, zoroastrizam ima zajedničke korijene s vedizmom i hinduizmom.

Bilo je dosta uzajamnog intelektualnog utjecaja između Perzijanaca i Grka preko kojih je zoroastrizam na Zapadu postao poznat kao „religija maga“, a magi su bili svećenici zapadnog Irana i glavni prenositelji Zarathustrina učenja u doba dinastije Ahemenida, u 4. st.pr.Kr. U svojoj dugoj povijesti zoroastrizam je utjecao na većinu glavnih svjetskih religija.

Priča o zoroastrizmu započinje dolaskom jedne migracijske struje Indoiranaca na području iranske visoravni u razdoblju između 3000. god.pr.Kr. i 1500. god.pr.Kr. Vjeruje se da je Zarathustra, osnivač zoroastrizma, potomak prvog vala Indoiranaca koji su došli na ovo područje i koji su postepeno uveli sjedilački način života.

Zarathustra je jedan od najslabije poznatih osnivača religija. Postoji vrlo malo biografskih podataka o njemu, a i oni koji postoje graniče s mitom. Njegovo se rođenje ne može sa sigurnošću smjestiti u određeni vremenski period. Dugo vremena se je vjerovalo da je živio u XI.st.pr.Kr., međutim, novija istraživanja upućuju da je živio i mnogo ranije, između XII. i XV.st.pr.Kr.

Gathe, Zarathustrine himne, još uvijek nije moguće smjestiti u određeni povijesni okvir, obzirom da niti jedna spomenuta osoba ili mjesto nisu poznati niti spominjani u nekom drugom izvoru.

Međutim, u Gathama se spominje Zarathustra kao svećenik spitamskog naroda iz istočnog Irana. U ranoj je dobi krenuo s učenjem, kao uostalom i svi Indoarijci, a poduke su se sastojale od vjerskog učenja i ispravnog izvođenja obreda, vještine građenja himni i izlaganja molitvi te mantri koje su se učile napamet.

Obzirom da su Iranci smatrali da čovjek postaje zreo kad napuni petnaestu godinu života, vjeruje se da je Zarathustra u toj dobi postao svećenik.

Oko tridesete godine doživljava prvu od mnogih vizija. U zoru, za vrijeme održavanja proljetnog festivala, Zarathustra je krenuo do rijeke kako bi zagrabio vode za potrebe haomskog obreda. Izašavši iz čistog elementa – vode, u stanju obredne čistoće, na obali mu se objavilo blistavo biće Vohu Mano ili Dobra misao koje ga je odvelo u blizinu Ahura Mazde, vrhovnog Boga, koji mu povjerava brigu o Ashi, vječnom zakonu, sa zadatkom da ga prenese ljudskom rodu.

Odlučujuća okolnost koja je doprinijela uspjehu ove religije odluka je vladara Vištaspe da postane sljedbenik i zaštitnik Zarathustre nakon čega je uslijedilo naglo širenje zoroastrizma u zemljama pod njegovom vlašću. Legenda kaže da je Vištaspin omiljeni konj obolio te su mu se noge povukle u tijelo. Nakon mnogo neuspjelih pokušaja da se konj izliječi, kralju se ponudio Zarathustra, iako, pod četiri uvjeta. Jedan od četiri uvjeta bio je da kralj prihvati Zarathustrinu religiju. Naravno, kako je to bio kraljev omiljeni konj, nije se puno premišljao, i tako je cijeli kraljevski dvor preobraćen, a Zarathustrino učenje postalo je državna religija. Zarathustrini sljedbenici prihvaćaju druge vjere, jer smatraju da prosuđivati treba na osnovu djelovanja, a ne vjerovanja.

Stoga je učenje utjecalo na druge vjere, u velikoj mjeri i na židovstvo, jer su Židovi bili izgnani u Babilon u vrijeme kad se Kir uzdizao na vlasti. Utjecalo je i na kršćanstvo – anđeli, posljednji sud, uzašašće, raj i pakao, kraj svijeta…oblikovani su i osmišljeni učenjima Zarathustre.

Zarathustra ostaje živjeti na dvoru do kraja svog života. Umire u 77. godini.

Nakon njegove smrti, zoroastrizam se je proširio prema jugu kroz područje današnjeg Afganistana te zapadno na područje Medije i Perzije.

Zoroastrizam se često naziva i religijska filozofija, obzirom da se temelji na problemu moralne i duhovne naravi čovjeka. Njegov se religijski sustav naziva dualističkim, a ponekad i politeističkim, iako se reformom Zarathustre, koji uvodi element jednog boga, može govoriti o monoteističkom sustavu. Dualizam bi se mogao koristiti, ali samo u moralnom smislu, smislu borbe dobra i zla, odnosno u slobodi izbora da čovjek sam odabere kojoj će se strani prikloniti.

Više od tisuću godina zoroastrizam je bio službena religija moćnih carstava pod ahemenidskom, partskom te sasanidskom dinastijom, koje su se u nekim periodima prostirale od rijeke Ind sve do Egipta, te obala i otoka Male Azije.

Tijekom njegove ekspanzije, bio je jedna od najmoćnijih i najutjecajnijih religija na svijetu, iako nikad nije bio prihvaćen kao državna religija izvan iranske sfere utjecaja.

Zarathustrina kraljevska povijest završava osvajanjem muslimana u VII. stoljeću. Sve snažnije ugnjetavanje tjera sljedbenike Zarathustre na povlačenje iz gradova i bijeg u Indiju. Nakon što ga je potisnuo islam, zoroastrizam je počeo gubiti svoje sljedbenike da bi se danas njihov broj sveo na oko 150 000 pripadnika. Iako ne postoje točni podaci, smatra se da se je do danas između deset i dvadeset tisuća sljedbenika ove religije zadržalo u Iranu. Većina ih živi u Indiji, posebno u gradu Mumbai (nekad Bombay) i saveznoj državi Gujarat gdje su emigrirali u X. stoljeću u potrazi za vjerskim slobodama.

U indijskom društvu, sljedbenici zoroastrizma poznatiji pod imenom Parsi, zauzimaju visoke položaje, i u ekonomskim i u političkim krugovima. Moć i bogatstvo u Indiji stekli su tijekom XVIII. i XIX. stoljeća, a sljedeći put ekspanzije svojih globalnih trgovačkih interesa, počeli su putovati po svijetu te su tako u XX. stoljeću sve više i više počeli nastanjivati svjetska financijska središta. Izvan Indije i Irana, najveća zajednica zoroastrijanaca nalazi se u Londonu, a ima ih i u Hong Kongu, Torontu, Nairobiju, Australiji, ali još i više u Sjedinjenim Državama, u Houstonu, Los Angelesu, San Franciscu i New Yorku.

Usprkos njihovoj današnjoj raspršenosti po svijetu, zoroastrijanci predstavljaju utjecajnu manjinu u kojem god dijelu svijeta živjeli.

ZARATHUSTRINO UČENJE

Zarathustrino učenje odražava jedinstven svjetonazor, a jedna od njegovih temeljnih značajki je vjerovanje da su i duhovni i materijalni životni oblici stvoreni od Boga, Ahura Mazde, te su stoga u potpunosti dobri. Dakle, ljudsko tijelo kao materijalni, manifestirani aspekt postojanja stvoren od Boga, smatra se jednako dobrim kao i duša koja pripada duhovnom svijetu, onom vječnom i nevidljivom.

Središnje mjesto u Zarathustrinom učenju zauzima Asha – vječni, kozmički zakon koji upravlja svijetom. Asha je zoroastrizmu ono što je Rta vedama. Ima četiri temeljne točke učenja:Istina, kao filozofski koncept;
Red, kozmološko značenje;
Dobro, kao temeljni izraz moralne ispravnosti;
Pravednost, kao moralni princip društvenog sustava.

Asha uređuje i odnos između čovjekovih djela i posljedica – mizhdem, što bi bilo analogno karmi. Svako čovjekovo djelo, dobro ili loše, ima svoju posljedicu. Nitko i ništa ne može utjecati na funkcioniranje Ashe, jer je to jednostavno nemoguće. Svaki čin ima svoju posljedicu, kako na fizičkom planu, tako i na psihičkom i mentalnom.

Glavne postavke Zarathustrina učenja mogu se najbolje objasniti na njegovom poimanju kozmologije. Dakle, povijest je razdijeljena na tri razdoblja: Doba stvaranja svijeta, Doba pomiješanosti dobra i zla, i Doba odvajanja dobra od zla. Posljednje razdoblje se dovršava tzv. Savršenstvom, vječno savršenim stanjem nakon obnovljenog stvaranja na kraju vremena.

Zlo se poima kao prirodna sila, odvojena od Boga – Ahura Mazde, i suprotstavljena njemu i njegovu djelovanju. Ahura Mazda je stvorio i duhovnu i fizičku egzistenciju, no Zlo egzistira samo na duhovnom planu. Između tih dviju krajnjih točaka na vremenskoj traci dolazi do napada Angre Mainyua – Zloduha. Sve zlo u fizičkom svijetu, uključujući i smrt, dolazi iz tog vanjskog izvora, no ono prianja uz dobar fizički svijet prirode i čovjeka stvorenog od Ahura Mazde nastojeći ga uništiti.

Pomiješanost dobra i zla ne očituje se samo kao kozmički sukob između natprirodnih kozmičkih snaga, već i kao borba koja uključuje ljudska bića. Upravo zato ih je i stvorio Ahura Mazda, da mu budu pomoćnici, prijatelji i podrška u toj borbi protiv zla. Ljudi, kao jedina bića fizičkog svijeta, imaju sposobnost za tu zadaću, za tu borbu, jer su opremljeni intelektom koji im omogućuje razlikovanje dobra i zla. Minerali, biljke i životinje nemaju tu sposobnost.

Intelekt je ključ koji otvara vrata ljudima u duhovni svijet. Na duhovnom planu ljudi mogu slijediti Ahura Mazdu, odnosno ideju dobra, pravednosti i pobožnosti ili mogu slijediti put zla.

Ukoliko krenu putem dobra, ispunit će svrhu zbog koje ih je Ahura Mazda stvorio i postat će njegovi pomoćnici i prijatelji. Ipak, intelektualne sposobnosti omogućuju ljudima slobodu izbora, dakle, svaki čovjek sam donosi odluku o tome hoće li podržati dobro ili zlo.

Upravo taj izbor ili fravashi jest ono po čemu Zarathustra dijeli ljude na pobornike istine i pobornike laži. Ljudi su dobri ili zli prema vlastitiom izboru, ne po prirodi.

Međutim, izbor dobra ili zla ne utječe samo na ostvarenje kozmičkog cilja Ahura Mazde, a to je pobjeda nad zlom, već predstavlja i temeljnu odluku čovjeka koja utječe na njegovu sudbinu. Jer, kad čovjek napusti ovaj fizički svijet, kad njegova besmrtna duša napusti svoje tijelo i nastavi svoj put, ona nastavlja u onom pravcu kojeg je čovjek izabrao za vrijeme života.

Duše onih koji su izabrali zlo završit će tamo gdje obitava zlo, dok će duše onih koji su odlučili slijediti Ahura Mazdu naći svoje mjesto uz njega, u „kući dobrodošlice“ (Garo Dema).

AVESTA

Poznavanje zoroastrizma temelji se na proučavanju svete knjige Aveste, napisane na staroiranskom jeziku koja sadrži drevnu indoiransku kozmogoniju, pravo, liturgiju i Zarathustrino učenje.

Postojeća Avesta svoj je konačni oblik dobila u III. stoljeću, u vrijeme vladavine sasanidskih kraljeva, a sastoji se od rukopisa koji nisu uništeni u pohodima Aleksandra Velikog na Perziju. Avesta nije jedan tekst, već zbirka hvalospjeva, liturgijskih, molitvenih i zakonskih tekstova, a sastoji se od četiri knjige. Najstariji i najdragocjeniji dio sastoji se od sedamnaest hvalospjeva, liturgijskih proznih tekstova nazvanih Yasna Haptanghaiti (Obožavanje u sedam dijelova) te dvije molitve. Sastoji se od sedamdeset i dva poglavlja u kojima sedamnaest himni tvore Gathe. Avesta i zoroastrička tradicija ukazuju na to da je Gatha djelo samog Zarathustre. Gathe su pjesničke propovijedi posvećene Ahura Mazdi, Spenta Mainyuu i Ameša Spentama, o kojima će se govoriti nešto kasnije. One čine samu srž zoroastrizma. Svećenici su ih stotinama godina usmeno prenosili kao mantre, svete riječi moći ili „riječi Božje“.

Dodatak Yasni naziva se Visperad, a sastoji se od dvadeset i četiri dijela te se odnosi na štovanje duhovnih učitelj. Treća knjiga je Yasht, a sastoji se od dvadeset jedne mitološki obojene himne u kojima se susreće veliki broj drevnih heroja i anđela (yazata) poput Mitre, Verethragna, Aredula, Sura anahita i drugih. Četvrta knjiga je Videvadat ili Vendidad, odnosno „ustanova protiv zloduha“. Sastoji se od dvadeset i jednog poglavlja, i glavni je izvor poznavanja obrednog i zoroastrijskog prava. Bundahishna govori o kreaciji, povijesti i stvaranju svijeta, prirodi univerzuma, porijeklu čovjeka i prvom čovjeku Yimi.

Postoji i peta knjiga, „mala Avesta“ ili Khurda Avesta, a sastoji se od manjih tekstova, himni i molitvi koje su se koristile u posebnim prilikama. Počinje s pet uvodnih citata iz Yasne, zatim nastavlja s pet molitvi ili Gaha za pet dnevnih doba, nakon čega slijede Niyayaši, pet molitvi Suncu, Mitri, Mjesecu, Vodama i Vatri; himni Ahura Mazdi; Siroza ili posvete zaštitnicima trideset dana u mjesecu te Afrinagan koji označuje liturgijski obred i blagoslove, kao i molitve prije obrednog obroka u čast preminulih.

Avesta je uglavnom prenošena usmenom predajom, a u pisanom su obliku sačuvani samo tekstovi koji su se recitirali tijekom zarathustrinskih obreda.

AHURA MAZDA

“Kada sam zamislio Tebe, o Mazda,
Kao onoga Prvoga i onoga Posljednjega
Kao Najobožavanijega,
Kao Oca Dobre Misli,
Kao Stvoritelja Vječnog zakona Istine i Ispravnosti,
Kao Gospodara suca naših djela u Životu,
Tada sam ostavio mjesta za Tebe u mojim očima.”

Ne postoji mnogo podataka o vjerovanjima Indoiranaca prije dolaska Zarathustre, međutim, poznato je njihovo vjerovanje u animizam povezan s utjelovljenjem prirodnih pojava što čini politeističku vjeru. Zarathustra provodi reformu postojećih vjerovanja, protjeruje mnoštvo božanstava i uvodi monoteizam, odnosno vjerovanje u postojanje jednog Boga, nevidljivog Boga – Ahura Mazde.

Ahura Mazda je transcedentan, imanentan i ne-osoban. Neovisan je od kozmosa, međutim kozmos ovisi o njemu; nalazi se izvan prostora i vremena, međutim, i prostor i vrijeme su u njemu i s njim.

Prema zoroastrijskoj predaji, Ahura Mazda začeo je Univerzum u svom umu – Vohu Mana, oblikovao u svojoj svijesti – Daena, zatim ga manifestirao kroz svoju kreativnost – Spenta Mainya, te u konačnici pokrenuo u skladu s vječnim zakonom – Asha. Najprije je stvorio idealni svijet, a tek potom materijalni kako bi se materijalni svijet mogao razvijati prateći to zamišljeno savršenstvo idealnog svijeta.

Ahura Mazda ne može se objasniti niti opisati i čovjeku se pojavljuje samo u svojim svojstvima. Prema Gathama, on je Inteligencija, Ispravnost – s – Pravdom, Mirnoća – s Ljubavlju, Božanska Moć, Savršenstvo i Vječnost.#

Svojstva Ahura Mazde nalaze se kod svakog čovjeka, a čovjek može djelovati zajedno s Bogom ukoliko to izabere. Ahura Mazda nije u potpunosti odvojen niti je u potpunosti sjedinjen sa svijetom. On je primordijalno samopostojeće biće. #

Izraz Ahura Mazda potječe iz korijena ‘Ah’ što u prijevodu znači biti, postojati, dok Mazda potječe od ‘Mane’ što u prijevodu znači mudrost i inteligenciju.

Šest glavnih epiteta Ahura Mazde, poznati pod nazivom Ameša Spenta jesu: Uzvišena mudrost, Ispravnost – Pravda, Božanska moć, Ljubav, Savršenstvo – cjelina i Besmrtnost. Ovih šest epiteta predstavljaju samu suštinu Ahura Mazde, one predstavljaju jednu misao, jednu riječ i jedno djelo.

Ameša Spenta ili dobrostivi besmrtnici predstavljaju moralne koncepcije ili ideale, bez osobina su i nemaju mitološku pozadinu kao božanstva u Indoarijaca. Svaki od Ameša Spenta posjeduju i božansku i ljudsku narav jer čovjek je sastavljen od pet besmrtnih dijelova: duše ili urvan; predegzistentne duše ili fravaši; života ili ahu; znanja ili baodah te religije ili deana. Zato čovjek i može sudjelovati u božanskoj naravi.

SPENTA MAINYU

Spenta Mainyu ili Sveti duh očitovanje je kreativne volje i misli Ahura Mazde. Predstavlja kreativni atribut Ahura Mazde u njegovu odnosu sa stvorenim svijetom. Ponekad se naziva i Dobrostivim duhom, Najboljim duhom ili Najsvetijim duhom.

To je savršeno postojanje jer je začet u samoj misli Ahura Mazde, a postoji otkako postoji Ahura Mazda jer je oduvijek bio u njemu i sa njime.

Međutim, materijalizacijom božanske misli u stvaranju, ona postaje nesavršena te Spenta Mainyu zasjenjuje njegova nerazdvojna suprotnost i tako se rađaju blizanci, dva prvotna duha koji imaju pravo izbora dobre ili zle misli, riječi i djela.

Sveti duh odabire dobro, a Zli duh ili Angra Mainya odabire zlo. Sukob ovih dviju sila tumači se kroz njihov odnos prema Ashi. U materijalnom svijetu dobro je ono što teži prema Ashi, odnosno teži približiti svijet stanju zamišljenog savršenstva – idealnom svijetu, dok zlo nastoji osujetiti ostvarenje Ashe.

Otkako su Sveti duh i Zlo duh došli na svijet, njegova povijest predstavlja njihovu međusobnu borbu, kozmičku borbu između dobra i zla.

PUT PRAVEDNOSTI

Zarathustra je učio da čovjek sam mora spoznati razliku između dobra i zla, jer mu ona nije neposredno očita. Mora težiti dobrom i pravednom, mora uložiti napor i trud. Njegovo učenje imalo je za cilj duhovnu i moralnu obnovu svijeta. Sama srž ovog učenja zasnovana je na trijadi – dobre misli ili humata, dobre riječi ili hukhta i dobra djela ili hvarshta. Dobre riječi i dobra djela proizlaze iz dobrih misli koju u čovjeka udahnjuje Vohu Mano (spada u prvo Ahura Mazdino stvaranje, a u Gathama ga se često naziva Najboljom misli). Čovjek je taj koji oblikuje svoje misli, a misli čine čovjeka. Misli ga čine ljudskim bićem, svecem ili anđelom, ali misli ga mogu učiniti i životinjom, grešnikom i demonom, ovisno o tome kakve će misli izabrati. Čovjek je misao manifestirana u riječi i djela.

Pravilnosti u prirodi, njezina cikličnost, navelo je Indoarijce da zaključe da na svijetu postoji poredak koji osigurava svekoliko postojanje, a nazivali su je Rta. Zarathustra je prisvojio pojam Asha, inačicu Rte, koja je i najvažniji pojam u njegovu učenju. Prema Zarathustri, Ashu je stvorio Ahura Mazda, a njezina izvedenica ashavan označava najsvetijeg čovjeka s najplemenitijim karakterom. Takve karakteristike pripisuju se Ahura Mazdi, Zarathustri i svima onima koji su te karakteristike uistinu zaslužili.

Asha se stječe plemenitim djelima, a Zarathustra je govorio da svatko ima pravo izbora između puta dobra i pravednosti s jedne strane, i puta zla i nepravde s druge. Čovjek sam kroji svoju sudbinu i sam izabire put koji će pratiti.

Put pravednosti vodi u raj, dok će se zle duše uputiti prema Cinvatu – Mostu suđenja, jer nisu pratili put Ashe. Na Cinvatu se odvajaju dobre i zle duše, a tri dana nakon smrti, duša prolazi tim mostom gdje ju dočekuju suci i yazati – Mitra, Sraoša i Rašnu. Potom susreće svoju daenu (unutrašnje biće) koja predstavlja sve njezine misli, riječi i djela. Poprimi li daena oblik prekrasne djevojke, duša odlazi u raj gdje ju dočekuje Vohu Mano. Međutim, poprimi li oblik zle vještice, ona nastavlja hodati mostom koji se sve više sužava dok u konačnici s njega ne padne u pakao.

Čovjek svojim rođenjem spada u svijet pravednosti, jer je kreacija Ahure Mazde, i poslan je na svijet kako bi provodio dobre misli, riječi i djela, kako bi podupro Ahura Mazdu i pratio put pravednosti, pratio Ashu i borio se protiv Angra Mainyua, odnosno Zloduha.

Do pravednog djelovanja, kao i spoznavanja razlike između dobra i zla čovjek dolazi naporom pravilno usmjerenog duha. Bez truda i napora čovjek odabire put zla.

Upravo zato je heroj onaj koji živi pravedno, jer mnoge prepreke i iskušenja su na putu pravednosti. Nije teško pokleknuti pred tim iskušenjima, već je teško oduprijeti im se. Za put pravednosti se valja izboriti, potrebno ga je zaslužiti.

Konačna pobjeda dobra nad zlom dogodit će se u onom trenutku kad svaki čovjek bude koračao putem pravednosti!
Ashem vohu vahishtem asti / Ispravnost je naš najbolji dar / Oshta asti, Oshta ahmai / To je blaženstvo, Blažen je onaj / Hyat ashai vahishtai ashem. / koji je ispravan zbog ispravnosti same.

BIBLIOGRAFIJA:
Dhalla, M.N., History of Zoroastrianism, Oxford University Press, London, 1938.
Ježić, Mislav, Istočne religije, Izdanje katedre za indologiju, Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb 2001.
Mehr, Farhang, Zarathuštranizam, Misl, Zagreb, 2005.
Rebić, Adalbert, Opći religijski leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2002.
Vedizam, Zoroastrizam: Povijest i religija, Religijska kultura za tolerantnu zajednicu, Denona, Zagreb, 2010.
Nova Akropola, Zoroastrizam: religija drevne Perzije, broj 33, Nova Akropola, Zagreb, 2002.

A. Marković za advance.hr

About bosanac1v

Humanist, publicist

Komentariši

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s