Mirjana Kapetanović

MUŠKARCI SU PRAVI MUŠKARCI

 

muskarci

 

RECENZIJA

Marjan Hajnal

Nije potrebno posjedovanje posebno visokog kvantuma znanja iz psihologije i socijalne patologije da bi se čitalac knjige s nesumnjivo svjesno ugrađenim tonom cinizma u naslov „Muškarci su pravi muškarci“ suočio sa činjenicom da je u pitanju udžbenik života, još jednom uobličen i vođen vještom rukom spisateljice Mirjane Kapetanović. Priče koje kao dokumentarni filmovi defiluju pred čitaocem, pune su realiteta jer su i nastale na osnovu pojedinačnih sekvenci iskustava žena izloženih vjetrometinama egzistencije. Možda bi se ovaj naslov mogao čitati s naglaskom na pravi. Jer, koji su to ne-pravi muškarci? O njima, pravim i ne-pravim, i govore autorice i autori zastupljeni u knjizi svojim literarnim ogledima. Te priče mahom su teške, obiluju temama specifičnim za dinaridskog genija/kriminogeno-rodoskvrnog izroda.

Prema nepisanim i nikad do kraja definiranim i samosvjesno osmišljenim kriterijima roditeljki koje ih donose na svijet, muškarci su projekcije njih samih na sferičnu površ njihovog materinskog individualno nesvjesnog, pa su utoliko i mjera njihove uspješnosti ili neuspješnosti u prilagođavanju drugoj ženi koja obično nije prepoznata van okvira kojeg joj kroz vizir nekultiviranog pogleda namjenjuje njen obogotvorujući posvetitelj i nerazumni osvetitelj za grijeh pojave u nemilosrdnom svijetu mijena i privida. To neprepoznavanje majke u drugoj ženi (svaka djevojčica po rođenju je potencijalna majka) vodi čestom nasilju nad njom, presonificiranoj u oskvrnutom idolu, i, u krajnjoj liniji psihoanalitičkih razmatranja, nasilju civilizacije nad samom sobom, u rasponu od genocida do suicida, pri čemu je muškarac instrument egzekucije.

U fragmentiranim i nikad dozrelim ličnostima lišenih spoznaje o karmičkoj svepovezanosti duševnih duša, levitira kob lažno-muževne arogancije, koncentrovani kod svih formi nasilja, nipodaštavanja, poruge, eksploatacije, svođenja žene na puki objekt nekontrolirane seksualne požude nepoznate animalnosti, degradiranja čak i putem politikantsko-doktrinarnog pervertiranja uma u antium i pretvaranja silovane žene u sredstvo na putu ostvarenja ratnog cilja.  

Osim na primjerima rijetkih časnih izuzetaka, priče o doživljajima života viđenog očima napaćenih žena govore o amoralnim i neciviliziranim mužjacima kao infantilnim stvorovima pod vlašću demona njihovog nesamosvjesnog i nesavjesnog ega. Ni Frojd ni neofrojdizam ne mogu do kraja suptilno dokazati i prokazati bit barbarstva šćućurenog u prividno pitomoj pojavi nemani koja vreba učenicu, radnicu, nečiju sestru, nekom čestitom mladiću već obećanu vjerenicu, a u najtežim incestoidnim slučajevima ne pošteđuje čak ni rođenu kćerku.

Ma koliko pojedine prezentirane sekvence bile nabijene dramatikom s prizorima surovog nasilja ili, pak, perfidno celofaniranog koristoljublja, tematska osnova im je zajednička, biološko-animalna: ljubav, seksualna frustracija, ljubomora, izdaja, prevara, osveta, duboka patnja, bolest, smrt. A svemu je uzrok zaborav suštine života. Umjesto da je shvaćen i prihvaćen kao prilika za igru i čuvanje njegovih najvećih dragocjenosti, život se obesvećen kotrlja i trači od nemila do nedraga svim mogućim i nepojmljivim stramputicama.

Knjiga ne locira i ne eksplicira izravno ideju o pravom muškarcu, ali, u misaonoj konceptualizaciji već viđenog, kroz negativum kontrasta doprinosi vizualizaciji dobrog, humanog, poželjnog, vaspitnog, u čemu se i krije suština ove knjige. U to ime poželimo ispunjenje cilja njenog pojavljivanja, da se proučavanjem njenih sadržaja preduprijedi dešavanje i perpetuiranje loših sudbina. Najbolje se uči na greškama, bolje na svojim no na tuđim, ali, ponekad se obavještavamo o svepovezanosti bića u Univerzumu upravo kroz stepen poistovjećivanja i samilosti, čime afirmiramo vlastitu humanost i opredijeljenost za izgradnju i moguće popravljanje ionako već tragično narušenog svijeta i njegovo preusmjeravanje od globalne kataklizme prema svijetu kulture bivanja.

Uz pravilno razumijevanje vješto ukomponovane unutarnje strukture knjige, vispren čitalac otkriće i obilje prizora iskrene ljubavi i čak simpatičnih obrta. U tom lavirintu dešavanja čovjeka, moguće ga je identificirati i kao tragikomičnog pajaca kom „zvijezde nisu naklonjene“, ali, koji kroz proces svjesne samospoznaje itekako ima moć preusmjeriti karmički predodređen tok svoje duše i od beznađa okrenuti je ljepoti gradnje, stvaranja, oplemenjivanja.

Tel-Aviv, 14.09.2016.

mirjana

 

Advertisements

Komentariši

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s