Marjan Hajnal

untitled

PROGONSTVO

(Iz knjige “Kontrasti Izraela”)

Da bih preživio morao sam svaštariti u egzilu, nemilosrdnom koliko i samo podneblje. Ovu svoju kaznu povremeno sam pretvarao u privilegiju. Neko vrijeme proveo sam u timu obezbjeđenja umjetničkog blaga, izloženog jednim dijelom u galerijama i ostalog pohranjenog u trezorima Muzeja Izraela u Jerusalimu. Sličan posao ne bih prihvatio ni na jednom drugom mjestu, ali ovaj sam obavljao sa zadovoljstvom, jer sam pod plaštom službe mogao svakodnevno družiti se sa djelima velikih majstora. Budući da sam diplomirao na estetici, a i sam slikam u ulju, često bih se toliko identificirao s umjetnikom, da sam uspijevao u već davno iščezlom mirisu terpentina (prepuštajući se jedino još mojom samosugestijom oživljenom opojnom mirisu borovine) transponovati se u davna vremena i kao tajni saučesnik upiti se cijelim svojim bićem u događaj.

Znao sam provesti mnogo vremena pored te slike Rembrandtovog učenika Jana Viktora (1620-1676) “Progon Hagare i Išmaela”, i na miru razmišljati. Znao sam svaki potez na velikoj slici (179 x 143 cm), diveći se tehničkom umijeću i psihologiji kojom je tako izvrsno vladao umjetnik.

progon-hagare

Povijesni trenutak ozvaničenja monogamije. Ili?

Avraham progoni Hagar i sina Išmaela

(Foto M.H.)

Nametalo mi se isto pitanje kojim se pomno bavio slikar: Zašto? Sarin hladni pogled i prijeteći prst govore Hagari:

“I ne vraćaj se!”

Hagar, nema sumnje, voljela je Avrahama posebnom ljubavlju (po godinama mogao joj je biti otac) i, odjednom, zbog zavisti starije Sare, ostaje bez doma i zaštite.

Išmael je dijete, ali razumije. Tužan, no, dostojanstven i pomiren…

Sara je bila nerotkinja. Sama je predložila mužu da dovede robinju i sa njom ima djecu, radi nastavka porodice. Kasnije će, nekim čudom, i stara Sara zatrudnjeti i roditi Ichaka, sa kojim će se dogoditi i druga epizoda Božje kušnje Avrahamove odanosti kada je trebao žrtvovati i tog svog drugog sina.

U oba slučaja ostaju brojna pitanja. Da li je moralo biti tako? Da li je bilo baš kako predaja kaže? Ti odgovori bitni su zbog posljedica koje svijet ispašta i danas.

avraam-zrtvuje-ishaka

Kraj tradicije žrtvovanja sinova i početak novog,

nimalo manje tragičnog razdoblja

(Foto M.H.)

***

Nažalost, cijela povijest Izraela je povijest progona. Surovih. Bespoštednih. Kada osoba dugo i intenzivno pati, postaje bezosjećajna. Tako je i sa narodima.

Nad Izraelom je kob neuspjele sinteze preživjelog duha Sparte i moderne epohe silicijuma. Ljudi su umorniji no bilo gdje na globusu. Od tempa života, od ratova, od neizvjesnosti, neslobode. Nevidljivi jahač, do krvi, do smrti, mamuzama podstiče svoga konja i tjera ga u ludi samoubilački trk. Izrael je kao jadni konj, plijen ludog jahača. A on se ceri, nekad u potaji, nekad glasno. I juri, i gaziće, dok ne pregazi vlastitu sjenu, osim ako, ne bude li prekasno, konj ne uspije da ga zbaci prije ponora kom se apokaliptik zaputio. Narod Izraela je žrtva velike opsesije, i samoobmane. Ima svoje talente, i umišljene diletante. Od 100.000 jedva jedan poznaje Bhakti-Yogu. Građani, neurotični u svemu, mnogo se truju raznim toksikatima. I mnogo govore. Neurastenija, bez spokoja, slama dobrotu i samilost. Pred prijetećom lučom uništenja, hoće li iko biti pošteđen?

 

Advertisements

Komentariši

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s