Marjan Hajnal

20161010_155904

NISU OPANCI KRIVI

 
Odijelo ne čini čovjeka. A ni cipele damu. Nekad su svi i ljeti i zimi hodali bosi, ili, nosili sandale, japanke, nanule, mokasine, opanke… Kako je kome bilo udobno i kako su prilike nametale. Vjerovatno nije slučajno nastala ona izreka: “Noga lička, a cipela bečka”. E, to je početak priče o razopančenom seljačkom valceru. Kako iz opančića u štiklice? Ne zato što je moja pokojna mati rođena u planini, premala je bila kad su je pronašli u onom ratu samu na samrti u snijegu, odnijeli u grad i smjestili u dom, tako da nije ni imala prilike od bosonoge pastirice doći do opanaka, već – pravo u cipele. A ja bih dao pola svijeta da sam je vidio baš u opancima. Ili, bosonogu, razigranog djevojčurka na travi njenih cvjetnih ledina. Pa nisu antičke ljepotice u pozorištima tek tako od hira nastupale bosonoge ili u laganim, skoro nevidljivim sandalama. I nije bila glupa već samo nesretna Isidora Duncan dok je oponašala u svom plesu antičke poluboginje, u čiju se bosonogu lakokrilost do besvijesti unio i um zbog nje gubio Serjoža Jesenjin. Zato, ne grdite opanke u horu skupa sa onima koji su do jučer zavidjeli drugima koji su ih imali, pa je bilo pitanje prestiža da ih imaju i ovi. Nije do opanaka, i opančara. Opančarski zanat je stoljećima bio jedan od najcjenjenijih. Ali, ne ide to tako lako, da se od opanaka preskoče ti vjekovi i uskoči u gondole i galerije bečke filharmonije. Ko to grdi selo i seljaka, i zašto mu ljekari preporučuju da jede crni hljeb? Nikako bijeli, sami skrob. Sad i gluten treba u potpunosti izbaciti, pa da svi postanemo bečki bijeli, beskrvni, prozirni. Kažu, došao opanak u grad. Jeste, opanak. Opanka. Opa-Anka. Za poskočicu rumene i jedre seljančice. Ne, ne krivimo opanke, niti je sukladno svetim knjigama ruganje. A naši posnobljeni boljari od svih “umnih sportova” najvještiji su u tom, da se rugaju. Šta je onda baletanka, ako nije neznatno modifikovana opanka? Nikad nijedna djeva-gracijela nije bila niti će biti tako otmena, ponosita, kao kad je bosonoga, ili, bar, u opancima. Nekad nije bilo gume, pravilo se od kože, kore, pruća, konoplje. I nije bilo problema sa kičmom, kukovima, čugljevima, koljenima… Ali, doista, zavlada “moda”: gore kravata, a dole, izuva ih pokondireni grmalj, žuljaju ga svake cipele. I taj je najglasniji da se opustoši selo, da se nametnu neizdrživi porezi, da se ubije i iskorijeni kompletno gorštačko pleme. I upravo taj okrenu topovske cijevi protiv bečke civilizacije, da bi je se i on domogao, umiješan među one koje je silovao, popalio, opljačkao, prognao. I upravo taj, što dođe gladan, s kesom u ruci, od zabiti dinaridske, on bi da vlada, onim istim gradom kojeg je rušio. Njemu je opanak, ne na nogama, već mu je kao vječiti frojdistički znamen-kompleks ostao u glavi. I zato mu je bilo tako lako da zatomljuje sve seljačko i da se iživljava nad seljančicama kad su još u miru tražile posao, priliku za početak obećanog života, a on ih je trovao i upropaštavao. Šta li im tek masni štakor radi danas, da bi mogle platiti studij, za telefon, za knjigu… Zato ja slavim kalendar komunara, žerminal, mjesec zametanja, mart/april, i savršeno razumijem onog inženjera rudarstva koji sruši Vore skupa sa živim ljudima. Doduše, da je kojim slučajem mogao u rudnik strpati razopančenu rodoskvrnu “gospodu”, Zola bi bio još aktuelniji. No, poželimo i vjerujmo, biće još mladosti i novih žerminala, nekog novog bosonogog djetinjstva, bar u varci plesa Početka Velikog Kraja.     
Advertisements

Komentariši

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s